• Lovstvo
  • 14.12.2014. 19:55

Lov kao dodana vrijednost

Problem predstavlja i nedosatak višegodišnjih remiza za divljač. Međa više gotovo nema nigdje, a i kanali su ogoljeni do zemlje, tako da divljač iz dana u dan gubi svoja staništa i zakloništa od predatora.

Foto: depositphotos.com
  • 324
  • 26
  • 0

Među mnogobrojnim načinima iskorištavanja prirodnih dobara, lov je jedan od najstarijih načina. Priroda je području istočne Slavonije podarila raznovrsne i bogate uvjete za život i razvoj divljači. Svi šumski predjeli prometno su dobro povezani. U lovištima se nalazi dosta otvorenih i zatvorenih čeka, što lovcima omogućuje ugodan boravak.

Lov je naročito zanimljiv u proljeće, jesen i zimu, a u ovim lovištima je odstrijeljeno mnogo divljači s visokom ocjenom. Lovstvo je osim kao gospodarsku granu, potrebno gledati i kao vrstu sporta, rekreacije, hobija te načina efikasne zaštite okoliša. Lovstvo i lovni turizam planskim gospodarenjem fondom divljači, uređenjem lovišta te reguliranjem brojnog stanja nezaštićenih vrsta divljači, doprinose zaštiti čovjekove okoline, te uspostavljanju biološke ravnoteže.

Lovni turizam je također i ekološki, uravnotežen s prirodom, odgovoran, kvalitetan, autentičan, ambijentalan, elitan, ekskluzivan, edukativan. Uz sve navedeno, ne dovodi do propadanja i iscrpljivanja prirodnih resursa, tako da ispunjava sve zahtjeve održivog ili razumnog gospodarenja. Sve to ispisano na papiru lijepo izgleda, ali kakvo je stanje na terenu i koliko su opravdane pretpostavke da lov i lovstvo na istoku Slavonije doista postanu nešto više od običnog lova?

Nedostaje hladnjača

Prema podacima Lovačkog saveza Vukovarsko-srijemske županije, na području te županije djeluje 56 lovačkih udruga, od kojih međutim samo 27 ima lovački dom u takvom stupnju uređenosti da mogu pružati jednostavne ugostiteljske usluge. Trinaest udruga nema lovački dom, 14 je legaliziranih, 29 nelegaliziranih, 27 u postupku legalizacije, a dvije ne idu u legalizaciju.

Nekoliko društava već ima, a neka su u fazi izgradnje soba za odmor i noćenje s pratećim sanitarijama. Sve lovačke udruge imaju velikih problema, što na području županije nemaju kamo uskladištiti odstrijeljenu krupnu divljač. To se prvenstveno odnosi na divlju svinju kod koje se obavezno nakon odstrela kod rezudbe moraju uzeti uzorci za pretraživanje na KSK (klasičnu svinjsku kugu), te do dobivanja rezultata divljač mora biti na jednom mjestu, a tek po dobivenim rezultatima ukoliko nalaz nije pozitivan, divljač može ići na korištenje.

Lovačke udruge nemaju kamo smjestiti odstrijeljenu divljač, pa tako ne mogu u potpunosti niti udovoljiti važećim zakonskim propisima. Problem predstavlja i nedostatak višegodišnjih remiza za divljač. Međa više gotovo nema nigdje, a i kanali su ogoljeni do zemlje, tako da divljač iz dana u dan gubi svoja staništa i zakloništa od predatora. Lovačke udruge su prisiljene kupovati zemljišta u svojim lovištima i na njima zasađivati višegodišnje remize za divljač, gdje bi se ista sklonila i gnijezdila, navode iz vukovarsko-srijemskog Lovačkog saveza, dodajući kako je sadnja višegodišnjih remiza dosad dala dobre rezultate.

Nužan pojačan odstrijel čagljeva i lisica

Jedan od glavnih zadataka lovačkih udruga je napučivanje lovišta divljači. Proljetni proljev i tretiranje usjeva otrovima protiv miševa odnesu veliki dio populacije srne, a također i pojava nosnog štrka, te sve prisutniji čagalj. Velike količine oborina u rano proljeće napravile su nesagledive posljedice na prirast sitne divljači. Iz dana u dan, sve veći je broj lisica, a u zadnjih nekoliko godina, sve prisutniji je i čagalj, čiji se areal proširio na cijelo područje Vukovarsko-srijemske županije i to iz razloga što nema prirodnih neprijatelja i jako ga je teško loviti.

Lisica je sve prisutnija u naseljenim mjestima gdje staništa nalazi u napuštenim kućama, štagljevima, i tu se i okoti, pa se na adresu Saveza često javljaju ljudi i prijavljuju prisustvo lisice u selima ili gradovima, a to su uglavnom jedinke sa sumnjivim ponašanjem, a znajući da je lisica najveći prijenosnik vrlo opake bolesti bjesnoće od koje može oboljeti i čovjek, cijela društvena zajednica morala bi reagirati. Vukovarsko-srijemski lovci pribojavaju se da bi se prisustvo čaglja moglo u doglednoj budućnosti pretvoriti u pošast, pa predlažu da se i gradovi i općine i županija akitvno uključe u rješavanje toga problema te da se jednim korektnim iznosom stimulira odstrel i čagljeva i lisica.

Neophodna pomoć županije

Iz Lovačkog saveza Vukovarsko-srijemske županije upozoravaju kako su lovišta dana na gospodarenje lovcima i oni su nažalost jedini koji se moraju i koji se hvataju u koštac sa svim onim što ugrožava postojanost biocenoze unutar lovišta, ali da bi ta borba bila dobivena neophodna je i pomoć županije koja je lovišta udrugama dala na gospodarenje. Navode i kako je lov potrebno uskladiti s načelima zaštite prirode kako bi se stvorile mogućnosti za trajno iskorištavanje divljeg životinjskog svijeta i za djelotvornost pri očuvanju njegova životnog prostora. U današnje vrijeme, lov može imati važnu ulogu pri stvaranju prihoda, osobito u područjima gdje su drugi izvori privređivanja ograničeni, ali stvaranje prihoda ne smije biti glavni razlog lova, zaključuje se.

Foto: depositphotos.com


Tagovi

Lov Lovstvo Vukovarsko-srijemska županija Divljač Čagalj Remiza Lisica Odstrijel Zarada Turizam Održivost Prirodna dobra Udruge Dom Društva Legalizacija Lovci


Autor

Alen Kuns

Diplomirani novinar sa više od dvadeset godina staža na temama vezanim uz poljoprivredu, selo i ruralni razvoj. Dugogodišnji suradnik glasila Hrvatske gospodarske komore (HGK) Hrvatsko gospodarstvo, Gospodarskog lista te niz novina poput Glasa Slavonije i Vjesnika.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi