Libanonski cedar prastari antiseptik i dezodorans

Cedar su upotrebljavali Sumerani, Babilonci i Egipćani.

Egipćani su ga koristili za zdravlje, ljepotu, balzamiranje i zaštitu papirusa od kukaca. Drevni su narodi vjerovali u njegovu snagu i čarobnu moć i prinosili ga bogovima kao dar. Kod nas su u najvećoj mjeri prepoznati kao ukrasno drveće. Kao ljekovita biljka značajan je libanonski cedar, a vjerojatno su i ostale tri vrste istih ljekovitih svojstava.

Jedna od najstarijih mirisnih biljaka

Cedar (lat. Cedrus libani) je jedna od najstarijih miomirisnih biljaka u povijesti čovječanstva. Najstariji žičani instrument pronađen u Egiptu, star više od 3.500 godina, izrađen je od cedrovine. U ranim kulturama cedar su koristili za kađenje, kao miomiris i sastojak ljekovitih i kozmetičkih pripravaka. Libanonski cedar je simbol uzvišenosti, snage, plodnosti, trajnosti i dostojanstva. Ta vrsta predstavlja nacionalno stablo Libanona i stoga se njegova slika nalazi u središtu zastave te bliskoistočne države.

Stablo je visoko od 20 do 40 m, krošnja je najprije piramidalna, kasnije vidljivo horizontalno raširena. Deblo je promjera do 3 m. Grane su jako debele i dugačke, one starije su horizontalno usmjerene. Iglice su na kratkom izbojku, u čuperku ih je po 10 do 20, duge su od 2 do 3 cm ili i duže i oko 1 mm široke. Na stablu ostaju od dvije do pet godina.

Cvjeta u listopadu

Cvjetovi su jednospolni, a biljka jednodomna. Muški su pojedinačni, valjkasti, uspravni, od 3 do 5 cm dugački, smješteni su na vrhovima kratkih izbojaka. Ženski su u uspravnim oko 8 mm dugačkim češerastim cvatovima, na vrhovima kratkih izbojaka. Cvjeta tijekom listopada i studenog. Češeri su valjkasti ili obrnuto stožasti, od 7 do 10 cm dugački i od 4 do 6 cm široki, uspravni i pojedinačni.

Dozrijevaju od kolovoza do listopada sljedeće godine. Češeri se raspadaju, a plodne ljuske zajedno sa sjemenkama padaju na tlo. Sjemenke su okriljene žućkastosmeđim, sjajnim krilcem, a raznosi ih vjetar. Libanonski cedar je vrlo dekorativan. Prema boji iglica (plavozelene, srebrnastosive) uzgaja se u nekoliko kultivara.

Više od tisuću godina

Samostalno raste u planinama Libanona i Sirije gdje je zbog stalnog iskorištavanja sveden na male površine. Više ga ima u Turskoj. Heliofilna je i kalcifilna vrsta koja podnosi niske temperature. Libanonski cedar sporo raste i može doživjeti više od 1.000 godina starosti. U nas se uzgaja u parkovima i nasadima naročito uz more.

Iz drveta libanonskog i drugih vrsta cedrova destilacijom vodene pare dobiva se cedrovo eterično ulje. U cedrovom eteričnom ulju dominiraju seskviterpenski spojevi, a o drugim spojevima nema podataka.

Za dobivanje cedrovog eteričnog ulja drvo se može koristiti u bilo koje doba godine.

Liječenje cedrom

Cedrovo eterično ulje, poput eteričnih ulja drugih četinjača, služi za liječenje kašlja, prehlade, gripe, bronhija i sinusa. Djeluje antiseptički pa ublažava respiratorne tegobe, probleme prostate i urinarne poteškoće.

U mješavinama s drugim eteričnim uljima primjenjuje se za olakšavanje reumatskih bolova. Cedrovo ulje ima i fungicidna svojstva pa se primjenjuje protiv gljivičnih oboljenja, a pripisuju mu se i sedativno i afrodizijačko djelovanje. U raznim pripravcima, tj. spojevima različitih biljaka (ruža, čempres, bor, tamjan, naranča, limun, ružmarin, lavanda, malina, smilje, mažuran, odoljen, kadulja, muškatna kadulja i dr.) cedrovo ulje se primjenjuje kod problema s kosom, za njegu kože, protiv reume i artritisa, celulitisa i drugih tegoba.

Vrlo je značajno da miris cedrovog ulja smanjuje živčanu napetost, poboljšava koncentraciju, ublažava stanja uzrokovana stresom i time utječe na poboljšanje raspoloženja Cedrovo eterično ulje potiče cirkulaciju i zato se koristi kod kožnih problema i za njegu kože i dlake pasa. U mješavinama je korisno za dezodoriranje prostora u kojima borave životinje.

Cedrovo drvo je tvrdo i trajno i vrlo ugodnog mirisa. Koristi se u građevinarstvu, brodogradnji i stolariji. Obrađeni komadi cedrovog drveta drže se u ormarima kao dobra zaštita od moljaca i zbog ugodnog mirisa.

Autor: Marija Glavaš, Foto: bigstockphoto.com, Claudiogiovanni