• Sabljasta stabla
  • 22.11.2015. 11:00

Krive šume su prava turistička atrakcija!

Kako je došlo do čudnovate, vidljive zakrivljenosti debala u poljskoj šumi nitko ne može ustvrditi sa sigurnošću.

Foto: depostiphotos.com/searagen
  • 332
  • 13
  • 0

Čudno zakrivljena stabla nisu ni tako rijetka, a uglavnom ni neobjašnjiva pojava. Na području našeg niskog i visokog krša mnogo je stabala koja su vidljivo iskrivljena zbog jakog utjecaja bure ili snijega. Ipak, u svijetu postoje čitave skupine stabala čudnih oblika za koje još nije utvrđeno kako i zašto je do njih došlo. Neke su države od njih uspjele stvoriti atrakciju pa im takve šume, iako ne donose drvo, donose prihode od turizma.

Odstupanja od ravnog, jedrog rasta u stabala mogu biti razna, a uzrok su prirodne sile ili ljudska ruka. Jedna od tih deformacija odnosi se na tzv. sabljasta stabla kod kojih su debla vidljivo zakrivljena u donjoj trećini. Najčešći je uzrok jaki nanos snježnog vjetra koji se duže vremena zadrži na mladim, još savitljivim stablima. Pojava je tipična za velike padine kakvih ima po našim planinama, npr. u šumi Štirovači na Velebitu gdje postoji skupina stabla s deblima tipičnog C oblika.

Sabljasta stabla - uzrok snježna oluja ili njemački tenkovi?

Skupina sabljastih stabala raste i u blizini poljskog mjesta Nowe Czarnowo smještenog nedaleko od Njemačke granice. Oko 400 prema sjeveru, vidljivo zakrivljenih borova, sađeno je 1930. godine, kada je područje pripadalo njemačkoj pokrajini Pomeraniji. Danas su neobična stabla u nadležnosti šumarije Gryfino, odnosno uprave šuma Nadleśnictwo Szczecin koje gospodari državnim šumama. Poljaci su ih nazvali Krivom šumom, a kako je došlo do čudnovate, vidljive zakrivljenosti debala nitko ne može ustvrditi sa sigurnošću. Uobičajenoj teoriji da je mlada stabla svojevremeno zahvatila snježna oluja i da se na njima dugotrajno zadržala velika količina snijega suprotstavlja se jedna neosporna činjenica.

Sabljasta stabla su locirana na manje od dva hektara, oko njih rastu normalni borovi, jednake starosti pa je nelogično razmišljati da se prirodna nepogoda zadržala na samo jednome mjestu. Još je neuvjerljivija teorija da su za čudan rast krivi njemački tenkovi koji su gazili mlada stabla tijekom okupacije. Vjerodostojniji su oni koji tvrde da je uzrok ove neobične pojave ljudska ruka, točnije domicilni poljski zemljoradnici koji su za cilj imali pridobivanje drva za izgradnju brodova ili namještaja. Pretpostavlja se da su savijali i zatim fiksirali žive, mlade borove kako kasnije ne bi trebalo primjenjivati postupke koji uključuju zagrijavanje drva u vodi i naknadnu izradu kalupa. U toj osobitoj kultivaciji šume ih je najvjerojatnije prekinula njemačka okupacija. Nažalost, nema svjedoka koji bi potvrdili ovu teoriju, budući da je mjesto za Drugog svjetskog rata bilo potpuno razoreno, a obnovljeno tek 70-tih godina prošlog stoljeća. Osim ove, postoji i teorija da je stabla napala gljiva Melampsora pinitorqua koja izaziva određene deformacije.

U svakom slučaju Poljacima, ali i strancima je očito zabavno prošetati Krivom šumom i fotografirati se koristeći zakrivljeni dio nekog od stabala kao ležaljku.

Zakrivljenost prema - zapadu

Šuma-blizanac raste u Rusiji, u Rjazanskoj oblasti, sjeverozapadno od grada Rjazanska, između sela Tirnovo i Dubrovka. Rasprostire se na površini širine 150 m i dužine 500 m i sastoji od oko 1.000 stabala zakrivljenih u smjeru zapada. Lokalno stanovništvo ovu skupinu zakrivljenih borova, breza i trepetljika naziva Pijanom šumom. Oni smatraju da je uzrok deformaciji uragan koji je prošao mjestom nekoliko desetljeća unazad no ta se postavka nije pokazala vjerodostojnom. Izračuni su pokazali da su stabla premlada, a osim toga, takva snažna pijavica ne bi završila bez lomova. U svrhu prikupljanja što više dokaza i eliminacije pretpostavki, šumu su svojevremeno došli istraživati specijalisti geofizike s Ruskog državnog Univerziteta nafte i plina (RGU) sa sjedištem u Rjazanu. Oni su ustanovili da su stabla starosti oko 50 godina, da od visine od oko 2,5 m rastu uspravno te da najstarija stabla u ovoj šumi nisu zahvaćena ovom pojavom, odnosno da su sasvim uspravna.

Analiza godova je pokazala da su stabla s krivim rastom počela kada su bila pet ili šest godina starosti. Analizom klimatskih prilika kroz prošlost, došlo se su do spoznaje da je lokalitet sedamdesetih godina prošlog stoljeća zahvatilo nekoliko vremenskih anomalija prekidanih razdobljima potpunog zatišja. U tom su se razdoblju s vlažnim ljetima, karakteriziranim serijama jakih kiša, izmjenjivale promjenjive zime. Tlo, točnije gornji sloj gustog pijeska, postalo je natopljeno vodom koja nije mogla oteći kroz dublji nepropusni sloj gline pa je došlo do pojave klizišta. To je moralo utjecati na tada mlada stabla plitkog korijenja. Rjazanska Pijana šuma danas ima status spomenika prirode.

Plešuća šuma u Rusiji

Još neobičnija zakrivljenja koja znanstvenici nisu uspjeli objasniti dokazima o velikim vremenskim nepogodama, mogu vidjeti turisti koji posjete nacionalni park Kuronska prevlaka. Park se nalazi u Rusiji, točnije u Kalingradskoj oblasti, dijelu koji je fizički odvojen od svoje divovske matice, a lociran je između Litve na sjeveru i Poljske na jugu. Plešuća šuma u parku, sađena je 1961. godine na Kurskoj prevlaci, nedaleko mjesta Ribačevo. Sastoji se od borova koji pokazuju sve moguće tipove zakrivljenja. Jednome od njih deblo je čak savijeno u prsten za koji se vežu razna praznovjerja pa su se ljudi kroz njega rado provlačili. Danas su u šumi postavljene drvene staze i dozvoljeno je kretanje isključivo po njima. Stablo u blizini stabla s prstenom, izgleda poput goleme glazbene vilice, neka od njih se zmijoliko pružaju uvis, a neka se zmijoliko steru po tlu. Žargonski rečeno, u Plešućoj šumi svako stablo vodi svoju politiku. Najzakrivljenija stabla su označena prizemnim ogradicama od pruća, o šumi govori velika tabla, postavljena je ploča koja upozorava na važnost očuvanja ove šume te totem s urezanim znakovima staroslavenskih božanstava.

Teorija o ovoj šumi ne nedostaje, kako u široj zajednici, tako i u znanstvenim krugovima. Jedna od znanstvenih teorija je da je gusjenica vrste Rhyaciona kuoliana koja prvenstveno napada mlade borove pojela vršne i postrane pupove ovih stabala pa je to kasnije uzrokovalo krivi razvoj. To potkrepljuju činjenice da ova gusjenica najčešće napada borove starosti između pet i deset godina (najčešće oko desete) koji rastu na siromašnim tlima s nedostatnom podzemnom vodom. Najraširenija je teorija utjecaja jakih vjetrova, a mnogi anomaliju povezuju s nestabilnim pjeskovitim tlom i tvrde da ono mora imati neki utjecaj, ali pravog odgovora nema. Također, postoji teorija o snažnim kolizijama velikih količina pozitivne i negativne energije na toj lokaciji. Pokus sadnje sadnica uzgojenih iz sjemena ovog drveća izveden je 2006. godine. Istraživači su lani izvijestili da se sva stabla iz ovog sjemena razvijaju ispravno, ali i vrlo sporo. Lokalno stanovništvo ovu šumu naziva i Pijanom, baš kao i njihovi zemljaci u Rjazanskoj oblasti svoju.

Vražji brlog i podzemni požari

Još jedna ruska šuma nesvakidašnjeg izgleda, nalazi se uz granicu Saratovske i Volgogradske oblasti, u blizini grada Žirnovsk. Neobično mjesto nosi nadimke Vražji brlog i Gustiš pijanih breza, a područje Medvjeđa brazda. Šumu čini oko 350 brezovih stabala od kojih se neka vijugavo steru po tlu, neka krivudavo pružaju u vis, a neke podsjećaju na židovske svijećnjake menore. U svakom slučaju šuma izgleda kao svojevrsni muzej ludih, živih skulptura. Bitna je stavka da se područje nalazi na mjestu rasjeda tektonskih ploča, obzirom da se upravo na takvim mjestima nerijetko javljaju anomalije. S ovim brezama povezuju podzemne požare koji su navodno posljedica podzemnih potresa kao i velik broj munja koje udaraju na tome području. Postoje i tvrdnje o povećanoj radijaciji na ovom području te o učestalom kvarenju elektronskih uređaja.

Opće je poznato kako su zapadnjaci skloni komercijalizirati sve što je komercijalizirati moguće. Tako su od jedne genetske mutacije na malo više od jednog hektara napravili veliku turističku senzaciju. Lokaciju u kanadskoj pokrajini Saskatchewan nedaleko gradića Hafford dolaze posjetiti turisti iz SAD-a i čak i iz Australije. Dolaze uživo vidjeti lug zvan Zakrivljeno drveće koji raste na privatnom posjedu bračnog para Magowan. Šumarak, odnosno stabla topola vrste Populus tremuloides, privlače pažnju svojim čudno iskrivljenim i prema dolje povijenim granama. Ovdje je, također proveden pokus uzgoja klonova. Samo, u ovome su slučaju su i oni pokazali nepravilan rast što upućuje da u pitanju nisu stanišni uvjeti, ni vremenske nepogode već genetska mutacija.

Rick Sawatsky zaposlen na Univerzitetu Saskatchewana kazao je kako mu je uzgoj tih sadnica bio prilično zahtjevan. Budući da je riječ o topoli čija stabla rastu iz jedinstvenog korijenovog sustava morao je vrlo pažljivo uzimati korjenčiće kako ne bi narušio vitalitet istog. Zbog takvog načina razmnožavanja pretpostavlja se da sva iskrivljena stabla potječu od jednog, najstarijeg. Pokus je vjerojatno razuvjerio brojne pobornike teorija koje uključuju izvanzemaljce i one koji su za neobičan izgled topola optužili divljeg zeca vrste Lepus californicus. Otporan je ostao crni humor, jer je među Kanađanima proširena šala da su topole izvitoperene zbog toga što je pod njima zakopan (đavolji) odvjetnik.

Prijatelji krivog luga

Svjesni činjenice da na svom posjedu imaju topolik kakvog nema na čitavom sjevernoameričkom kontinentu, Linda i Skip Magowan su odlučili poduzeti neke mjere zaštite. Dali su kroz šumarak postaviti drvenu stazu i stajališta i zabranili kretanje van njih (kao Rusi u Plešućoj šumi) kako bi spriječili gaženje ponika. Postavili su tablu koja podsjeća da je riječ o prirodnom bogatstvu prema kojem se treba odnositi s poštovanjem, a koju potpisuju Prijatelji krivog luga. Planiraju ograditi lug, početi naplaćivati ulaz po simboličnim cijenama, a razmatraju i mogućnost dozvola ulaska turistima isključivo vikendima.

U svakom slučaju, ove šume pomažu većoj turističkoj posjećenosti i raspiruju maštu. Zanimljivo je da lokacije na kojima rastu čudno zakrivljene šume bilježe povećan broj vidjelaca letećih tanjura. Zahvaljujući krivim šumama stvaraju se praznovjerja i mitovi i godinama su meta ufologa koji tamo dolaze na svoje. Raspirujući znatiželju privlače znanstvenike koji u njima imaju još mnogo posla.

Tekst: Marija Glavaš/Foto: depostiphotos.com/searagen


Izvori

Časopis HŠ


Tagovi

Zakrivljena stabla Čudesna šuma Neobjašnjiva pojava Stabla čudnih oblika Turizam Sabljasta stabla Spomenik prirode Plešuća šuma Vražji brlog

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi