Jedan od najopasnijih neprijatelja jasena!

Većina napisanih radova o mikozama jasena odnosi se na američki, pensilvanijski i obični ili bijeli jasen. O mikozama poljskog jasena gotovo da ni nema navoda u literaturi.

Rakovi jasena su česti, a nastaju kao rezultat kompleksa mraza, bakterija i gljiva među kojima vodeću ulogu igraju vrste iz roda Nectria, no značajne su i vrste iz drugih rodova. Uzročnici truleži jasena pripadaju našim poznatim rodovima kao što su Leatiporus, Inonotus, Polyporus, Armillaria i drugima, a slično je i s gljivama koje uzrokuju bolesti kore i izbojaka.

Jasen je najugroženija šumska vrsta u Europi

Dosta je velika grupa gljiva koje uzrokuju bolesti lišća i mladih biljaka, odnosno izbojaka i mogu učiniti velike štete. Unatoč tomu što na jasenu dolazi prilično velik broj štetnih gljiva, nigdje u svijetu nisu napravile štete takvih razmjera da bi ugrozile opstanak jasena. Tako je barem bilo sve do prije nekoliko godina kada ja na jasenu utvrđena gljiva Chalara fraxinea zbog čijeg napada je jasen sada zasigurno najugroženija šumska vrsta drveća u Europi, a to je razlog da se što detaljnije prikaže.

Simptomi odumiranja običnog jasena prvi put su uočeni 1990.-ih godina u Poljskoj i Litvi, a zatim i u drugim europskim zemljama, u nekima s epidemiološkim razmjerima (Danska 2005. - 2007.). Uzročnika odumiranja običnog jasena u Poljskoj je kao novu gljivičnu bolest prvi put opisao Kowalski 2006. godine. Neki su smatrali da se možda radi o invazivnom organizmu i to zbog agresivnosti, brzine širenja i visoke stope mortaliteta, a drugi kako postoje mogućnost da se radi o autohtonom endofitu običnog jasena koji je postao patogen promjenama uvjeta okoliša. Konačno je prihvaćeno da se radi o novoj patogenoj gljivi Chalara fraxinea.

Napadnut i obični jasen u Gorskom kotaru

Chalara fraxinea je do sada utvrđena u Poljskoj, Austriji, Njemačkoj, Švedskoj, Finskoj, Norveškoj, Danskoj, Češkoj, Slovačkoj, Sloveniji, Švicarskoj, Francuskoj, Mađarskoj, Italiji i Hrvatskoj, dakle u većini europskih zemalja. Osim na običnom jasenu utvrđena je i na prije navedenim stranim vrstama. Jedino je u Poljskoj i Hrvatskoj utvrđena i na poljskom jasenu. Naši su je istraživači prvi put pronašli 2009. godine na stablima običnog jasena u Gorskom kotaru. To je bio povod da se pristupi sveobuhvatnom istraživanju ove gljive diljem Hrvatske, a rezultati su objavljeni u domaćim časopisima na koje se ovom prigodom oslanjamo. U Gorskom kotaru istraživanja su obavljena na području šumarije Vrbovsko, Ravna Gora, Delnice i Mrkopalj i to na običnom jasenu.

Kasnije su istraživanja proširena i na druga područja, a pogotovo na sjeverni dio Hrvatske gdje je obuhvaćen i poljski jasen. Gljiva je utvrđena na nekoliko lokaliteta u Gorskom kotaru, Zagorju, Žumberku i Lici. Na poljskom jasenu pronađena je na području Međimurja, Đurđevca, Pisarovine i Jastrebarskog. U klonskim sjemenskim plantažama autohtonih genotipova plus stabala poljskog jasena na području Nove Gradiške i Čazme naši istraživači nisu utvrdili prisutnost ove gljive.

Patogena gljiva uzrokuje odumiranje i propadanje stabala

Chalara fraxinea uzrokuje odumiranje i propadanje stabala jasena različite starosti u šumama, rasadnicima i urbanim sredinama.

Kao takva predstavlja ekološku i ekonomsku prijetnju za jasenova stabla radi čega je uvrštena na EPPO Alert Listu 2007. godine i u NAPPO-ov Phytosanitary Alert System 2010. godine. Simptomi bolesti su vrlo različiti, npr. nekroza lišća, lisnih peteljki, pupova i kore, odumiranje izbojaka i grana, rakaste tvorevine na izbojcima, granama i deblu, te diskoloracija drva. Na bolesnim stablima često dolazi do obilnog stvaranja zamjenskih izbojaka na granama i deblu. Dodatni simptomi su plodišta (apoteciji) savršenog stadija gljive. Apoteciji se razvijaju ponajprije na prošlogodišnjim lisnim peteljkama, a rjeđe na izbojcima odumrlih jasenovih sadnica.

U savršenom stadiju gljiva nosi naziv Hymenoscyphus pseudoalbidus i za njega je značajno da askospore raznosi vjetar i tako se gljiva širi. Sluzave konidije nemaju značenje za širenje gljive. Mlađa stabla odumiru kroz nekoliko godina, a kod starijih bolest poprima kronični karakter. Domaći i strani znanstvenici koji su istraživali ovu gljivu imaju stav da ona ima velik negativni utjecaj na ekološku i ekonomsku vrijednost običnog i poljskog jasena. Naše stručnjake osobito brine poljski jasen. Istraživači se također slažu da treba nastaviti istraživanja vezana za biologiju i patogenost ove opasne gljive jer bi nove spoznaje bile korisne u poduzimanju zaštitnih mjera. Neki smatraju da je pojava bolesti uvjetovana genetskim obilježjima, uvjetima staništa i učincima gospodarenja.

U tom smislu u budućnosti treba čuvati potencijalno otporne i tolerantne jedinke unutar zaraženih područja, tako da se iz njih razvije otporno potomstvo.

Na kraju treba uzeti u obzir da napadnuta stabla fiziološki slabe, a takva napadaju štetni kukci i patogene gljive što dovodi do sigurnog ugibanja stabala. Zato jako oboljela stabla treba na vrijeme posjeći. U urbanim sredinama mogu se odrezati zaraženi izbojci i grane, pokupiti otpalo lišće (izvor zaraze) te poduzimati druge sanitarne mjere. Chalara fraxinea je nedvojbeno velika prijetnja poljskom i običnom jasenu i njome se trebaju ozbiljno baviti svi stručnjaci.

Foto: depositphotos.com, @emjaysmith