Divljač sve bliža naselju? Zakon o lovstvu nalaže program zaštite i na površinama izvan lovišta

Divljim životinjama je mjesto u prirodi, ali pitanje je - gdje je danas ta priroda? Površine pod lovištima se smanjuju, a kvaliteta staništa je narušena. Urbanizacija, industrijalizacija i izgradnja prometnica negativno utječu na divljač i njihova staništa. Danas je način života takav da su ljudi mobilniji i sve je više aktivnosti koje se događaju u prirodnim staništima, čime se narušavaju prirodni ciklusi, divljač se uznemirava, a otpad neodgovorno odbacuje.

U normalnim prirodnim okolnostima divljač izbjegava čovjeka. Ali, ako se ona neprekidno uznemirava, napustit će narušeno stanište te su sve učestalije njihove pojave u neposrednoj blizini, u samim naseljima te na drugim javnim površinama. Tako uvjetovane bioprirodne nezakonitosti, kao i borba za samoodržanjem, imaju za posljedicu neminovan "suživot" divlje životinje s čovjekom.

Uzgoj, zaštita, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova regulirani su Zakonom o lovstvu (Narodne novine, broj: 99/2018., 32/2019. i 32/2020.). Navedeni poslovi imaju gospodarsku funkciju te funkciju zaštite i očuvanja biološke i ekološke ravnoteže prirodnih staništa divljači. "Prema članku 3. ovog Zakona divljač je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku", kaže nam Renata Potza, dr.vet.med. stručna djelatnica za izradu i provedbu lovnogospodarskih planova i njihovih revizija u solinskom LOVTUR-u. Time, dodaje, ona ima njezinu osobitu zaštitu, a ustanovljenje lovišta u interesu je Republike Hrvatske.

Program zaštite divljači 

Lovište se, pojašnjava nam, ustanovljuje prema vrsti divljači koja prirodno obitava ili se uzgaja na površinama zemljišta, prema broju koja se prema mogućnostima staništa može uzgajati na tim površinama i namjeni lovišta.

Člankom 11. stavkom 2. Zakona o lovstvu propisana je zabrana ustanovljenja lovišta na sljedećim površinama: miniranim i sigurnosnom pojasu širine do 100 m, na moru i ribnjacima s obalnim zemljištem koje služi za korištenje ribnjaka, u rasadnicima, nasadima voćaka, vinove loze i višegodišnjega ukrasnog, ljekovitog i drugog bilja koji su namijenjeni intenzivnoj proizvodnji te pašnjacima, ako su ograđeni ogradom koja sprječava prirodnu migraciju dlakave divljači.

Također, na zaštićenim dijelovima prirode ako je posebnim propisima u njima zabranjen lov, na javnim cestama i drugim javnim površinama, na građevinskom području, osim na neizgrađenom dijelu građevinskog područja do njegova privođenje namjeni, vojnim lokacijama, na drugim površinama na kojima je aktom o proglašenju njihove namjene zabranjen lov i na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta - divljač je dužan štititi korisnik te površine.

Člankom 47. stavkom 1. propisano je da se divljač na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta zaštićuje i lovi u skladu s lovnogospodarskim planom - Programom zaštite divljači. "Program je planski akt koji korisnik površina podnosi ministarstvu nadležnom za poslove lovstva na suglasnost", ističe naša sugovornica.

Prema Pravilniku o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja, odnosno odobravanja lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači (Narodne novine, broj: 40/2006., 92/2008., 39/2011. i 41/2013.) Program zaštite divljači je planski akt za razdoblje od 10 godina koji osigurava zaštitu divljači na površinama izvan lovišta i na površinama iz članka 11. stavka 2. Zakona o lovstvu.

Gubitak biološke raznolikosti negativno utječe i na čovjeka. Ljudi imaju obavezu zaštite dobrobiti životinjskih vrsta radi očuvanja biološke raznovrsnosti, koja je značajna za održavanje biološke ravnoteže svih živih sustava na Zemlji. Stoga se na razini pojedinih država, ali i na međunarodnoj razini, donose propisi i mjere za zaštitu vrsta i njihovih staništa.

Dakle, Zakonom o lovstvu propisano je donošenje Programa zaštite divljači za površine na kojima je zabranjeno ustanovljenje lovišta, kako bi se slučajevi pojave divljači riješili na najprihvatljiviji i najbrži mogući način.

Program zaštite divljači sadrži: akt o proglašenju ili ustanovljenju površine izvan lovišta; osnovne podatke o položaju i granicama površine izvan lovišta te njenoj površini razrađenoj po kulturama zemljišta sa zemljovlasničkim razmjerom; procjenu brojnog stanja divljači koja stalno, sezonski ili povremeno obitava napovršinama izvan lovišta ili preko istih prelazi; uvjete zaštite prirode; mjere zaštite divljači; mjere za sprječavanje šteta od divljači; brigu o drugim životinjskim vrstama; prikaz potrebnih financijskih sredstava za provedbu programa zaštite te kroniku zaštite divljači.

Mjere za sprječavanje šteta 

Mjere zaštite divljači prema članku 59. Pravilnika obuhvaćaju: zabranu lova divljači osim izuzetaka propisanih Zakonom o lovstvu i ovim Pravilnikom; provedbu preventivnih, dijagnostičkih, kurativnih i higijensko-zdravstvenih mjera radi zdravstvene zaštite divljači, ljudi i stoke; spašavanje divljači od elementarnih nepogoda; poduzimanje preventivnih mjera kod izvođenja poljoprivrednih i drugih radova; pravilan izbor i primjenu zaštitnih sredstava u poljoprivrednoj i šumarskoj proizvodnji te suzbijanje nezakonitoga lova.

Mjere za sprječavanje šteta od divljači prema članku 60. Pravilnika sadržavaju: edukaciju i suradnju s vlasnicima i korisnicima površina izvan lovišta; nabavljanje kemijskih, bioloških i biotehničkih zaštitnih sredstava te njihovu besplatnu raspodjelu vlasnicima i korisnicima površina izvan lovišta na njihov zahtjev; zaštitu usjeva i nasada izgonom divljači te uporabom zaštitnih sredstava i plašila, koju su dužni provoditi vlasnici i korisnici površina izvan lovišta o vlastitom trošku; uklanjanje poljoprivrednih usjeva do agrotehničkog roka; smanjivanje broja divljači kada zbog prevelike gustoće dolazi do gospodarski nedopustivih šteta.

Na površinama izvan lovišta zabranjeno je loviti divljač, kaže R. Potza, osim izuzetaka koji su propisani člankom 61. Pravilnika o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja, odnosno odobravanja lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači.

Navedenim člankom divljač je dopušteno na površinama izvan lovišta loviti: 

• ranjenu ili bolesnu tijekom cijele godine, uz obvezu prijave nadležnom uredu i predočenje uvjerenja nadležne veterinarske službe da je odstrijeljena divljač bila ranjena ili bolesna;
• u slučaju proglašenja zarazne bolesti ili ako postoji mogućnost njene pojave u skladu s propisima o zdravstvenoj zaštiti životinja;
• za potrebe znanstveno – istraživačkih i znanstveno – nastavnih ustanova u skladu s odgovarajućim programom;
• radi smanjivanja broja divljači kada zbog prevelike gustoće dolazi do gospodarski nedopustivih šteta.

Protokol za postupanje 

Ako sve poduzete mjere sprječavanja štete nisu uspješne, nakon prikupljanja i dobivanja svih potrebnih dopuštenja, pravna osoba koja provodi Program može provesti radnje izlučivanja (hvatanje, odstrjel i slično) u skladu sa zakonskim propisima i u suradnji s nadležnom Policijskom upravom, odnosno postajom kako bi se otklonila eventualna opasnosti za život, zdravlje ljudi i imovinu.

Sukladno članku 20. stavak 2., lov divljači s površina na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta obavlja korisnik te površine ako je registriran za obavljanje lova ili može lov povjeriti registriranoj pravnoj ili fizičkoj osobi (obrtniku). površine (članak 20. stavak 1.).

Lov divljači obuhvaća (članak 60. Zakona): traženje, dočekivanje, motrenje radi odstrjela ili hvatanja divljači, vabljenje, praćenje, odstrjel ili hvatanje divljači, skupljanje uginule divljači i njezinih dijelova (rogovlja, koža i dr.) i skupljanje jaja pernate divljači.

Pravo lova izvršava se kao pravo i dužnost provedbe lovnogospodarskog plana. Bez odobrenog lovnogospodarskog plana (za površine ne kojima je zabranjeno ustanovljenje lovišta to je Program zaštite divljači) nije dopušteno izvršavanje prava lova (članak 43. stavak 1. i 2. Zakona o lovstvu).

Dakle, kroz Program zaštite divljači, a sukladno namjeni nelovne površine, utvrđuje se Protokol za postupanje i određuju se odgovornosti pojedinih sudionika u slučajevima pojave divljači na nelovnim površinama.

Naime, često površine u obuhvatu ovog Programa mogu predstavljati relativno povoljna staništa za neke vrste divljači, ali u pojedinim slučajevima iste vrste mogu predstavljati izravnu ugrozu za promet, imovinu, ljudski život, pogotovo ako se radi o gradskoj površini, autocesti, zračnoj luci i slično.

Pravne i fizičke osobe dužne su se uskladiti sa zakonom

Zbog toga je Programom preporučeno poštivati počela socijalnog kapaciteta, kao što je to slučaj u srednje i zapadnoeuropskim zemljama te ih u skladu s time Program i propisuje. Socijalni kapacitet divljači jest onaj broj divljači koji stanovništvu osigurava osjećaj sigurnosti vezano uz njihovo zdravlje te sprječavanje imovinske i neimovinske štete.

U cilju uspješnijeg gospodarenja ovim površinama bitna je suradnja između Stručne službe za provedbu programa zaštite divljači i Provoditelja programa sa raznim službama koje svoju djelatnost obavljaju na području površina van lovišta, a koje u najvećem broju slučajeva prve i primijete pojavljivanje divljači na površinama izvan lovišta.

Stoga je na gradovima i općinama, odnosno pravnim ili fizičkim osobama koje koriste zemljišta na kojima se ne ustanovljavaju lovišta, da se čim prije usklade sa člankom 100. stavkom 4. Zakona o lovstvu kojim je propisano da su korisnici zemljišta na kojima je zabranjeno ustanovljenje lovišta dužni donijeti Programa zaštite divljači u roku od dvije godina od dana stupanja na snagu ovog Zakona. Zakon je stupio na snagu 18.11.2018. godine.

Do danas, na području Splitsko-dalmatinske županije, Programe zaštite divljači donijela je Zračna luka Split, Javna ustanova za upravljanje Park šumom Marjan, gradovi Split, Solin, Omiš, Sinj i Stari Grad te općine Podstrana, Klis, Lovreć, Cista Provo i Proložac", zaključila je stručna djelatnica iz solinskog LOVTUR-a Renata Potza.