Boli nas što je šumarstvo ispalo iz naziva ministarstva

Dugo razdoblje djelovanja Hrvatskoga šumarskog društva koje je ostavilo traga u hrvatskom šumarstvu bio je povod za intervju s Oliverom Vlainićem, predsjednikom HŠD-a.

Koliki je i kakav zapravo značaj Hrvatskoga šumarskog društva u tom dugom razdoblju rada i djelovanja?

Šumari su već tada htjeli unaprijediti gospodarstvo, a šumarstvo je onda uz poljoprivredu bila glavna gospodarska djelatnost, jer u to vrijeme u Hrvatskoj još nije bila razvijena industrija. A već na samom početku kada su šumari bili organizirani kroz Šumarski odsjek pri Gospodarskom društvu počeli su razgovarati i pisati članke o potrebi osnivanja šumarske škole u Hrvatskoj. Nekad su se naši šumari školovali u inozemstvu, uglavnom u Austriji, Slovačkoj, Mađarskoj, neki čak i u Francuskoj i Njemačkoj.

Znači ta prva ideja urodila je plodom, tako da je 1860. godine osnovano Gospodarsko-šumarsko učilište u Križevcima koje i danas postoji. Kroz kasnija razdoblja šumari su vidjeli da osim srednjoškolskog obrazovanja treba imati i visoko obrazovanje. U zgradi Šumarskog doma, koji je otvoren 20. listopada 1898. godine, počela je s radom Šumarska akademija, što je današnji Šumarski fakultet. Ove godine ćemo obilježiti 120. obljetnicu rada Šumarskog fakulteta i postojanja Šumarskog doma.

Organizirani u 19 ogranaka

Hrvatsko šumarsko društvo uvijek je davalo inicijative za osnivanje drugih institucija, tako da od 1996. godine imamo Akademiju šumarskih znanosti, čije je osnivanje također poteklo na inicijativu našeg društva, a 2006. godine osnovana je Hrvatska komora inženjera šumarstva i drvne tehnologije što smo s ostalima šumarskim institucijama inicirali prijedlogom Zakona o komori. Znači, glavne šumarske institucije od obrazovnih, znanstvenih do udruga inženjera pokrenute su iz njedara Hrvatskoga šumarskog društva!

Iz te duge povijesti da nas podsjetite na još neke zanimljive činjenice i podatke?

Šumarstvo koje je općenito vladalo šumskim područjima i održivim gospodarenjem uspjelo je utjecati na to da pojedini predjeli ostanu sačuvani i da se mogu proglašavati zaštićenim objektima prirode. To su na primjer u ovom vašem novogradiškom kraju Prašnik i Muški bunar, koji su još 1929. godine zaštićeni, a onda su tek kasnije šezdesetih godina prošlog stoljeća doživjeli trajnu zaštitu kao posebni rezervati šumske vegetacije. Tako je bilo i s većinom nacionalnih parkova i parkova prirode u Hrvatskoj u kojima su temeljni fenomeni šume, a u kojima se nekada normalno gospodarilo. Zanimljivo da akademik Slavko Matić voli reći kako se dobar dio hrvatskih šuma mogu i dan-danas proglašavati parkovima prirode.

Koja je danas temeljna uloga Hrvatskoga šumarskog društva i kako ste organizirani?

Hrvatsko šumarsko društvo je organizirano u 19 ogranaka. Mi smo dosta decentralizirana udruga. Do pedesetih godina prošloga stoljeća uglavnom su se šumari okupljali samo u Zagrebu. Budući da šumari rade i djeluju diljem Hrvatske uvidjela se potreba osnivanja ogranaka po terenu. Tako je 1951. godine počelo osnivanje šumarskih klubova, danas se to po novom Zakonu o udrugama zovu ogranci. Svaki naš ogranak ima svoj samostalni financijski plan, samostalno odlučuje o trošenju sredstava, svake godine program rada donosi za sebe, a sve je to objedinjeno na nivou središnjice Hrvatskoga šumarskog društva. Preko Upravnog odbora Hrvatskoga šumarskog društva svaki ogranak ima svoga predstavnika, ali mi imamo i predstavnike svih institucija u šumarstvu: Ministarstva poljoprivrede, Šumarskog fakulteta, Hrvatskoga šumarskog instituta Jastrebarsko, Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije, te predstavnike pet sekcija.

Osnovna uloga Hrvatskoga šumarskog društva je okupljanje inženjera i tehničara prvenstveno šumarstva i drvne tehnologije, ali i lovstva i ostalih srodnih biotehnoloških grana, te zaštita struke. Sudjelujemo u izradi prijedloga zakona koji se tiču naših djelatnosti, tako da je prošle godine bilo dosta značajno kada se pripremao novi Zakon o šumama, tu smo imali svog predstavnika ispred društva, a i društvo je preko ogranaka djelovalo i mislim da smo djelomično uspjeli dobro odraditi neke stvari u korist struke. Također, nastojimo omogućiti članovima da preko svoga Hrvatskog šumarskog društva promiču i populariziraju šumarstvo.

Koji su problemi u hrvatskom šumarstvu na koje ukazujete i Vi, članovi Hrvatskoga šumarskog društva?

Zadnjih deset do petnaest godina došlo je do promjena u statusu vlasništva unutar šuma. Nakon Drugoga svjetskog rata kad je došlo do nacionalizacije onda je većina šuma postala društvena ili općenarodna imovina, a 1990. godine, kad je donesena izmjena i dopuna Zakona o šumama, onda je ta šuma postala državna, tako da je omjer šuma bio 78 posto prema 22 u korist državnih šuma. Sad je s povratom tih nacionaliziranih šuma omjer došao do 24 posto privatnih šuma. Nije tu problem u velikim šumoposjedima, koji su zapravo nastali gospodarenjem državnim šumama, najveći problem je u ovim malim privatnim šumoposjedima i tu se sada pokušava novim Zakonom o šumama pomoći da se tim malim šumoposjedima kvalitetnije i racionalnije gospodari.

Privatnih vlasnika šuma ima 600.000

Privatnih šumskih vlasnika ima oko 600 tisuća u Hrvatskoj, a u prosjeku su te čestice manje od 1 ha, pa se tu pokušava poticati udruživanje i danas već postoji dobar broj udruga privatnih šumovlasnika koje imaju i svoj savez gdje su udruženi, one su čak i članovi Europskog saveza šumovlasnika. Znači to je jedna intencija da se pokuša preko Zakona o šumama pomoći i poticati da i mali šumoposjednici postignu kvalitetnije i bolje stanje svojih šuma.

Ono što je šumare uvijek boljelo, to je što smo od 2011. godine izgubili naziv u Ministarstvu poljoprivrede, nema šumarstva. To nam teško pada. U prošlom sazivu Sabora i u prošloj Vladi, a pokušali smo i s ovom Vladom utjecati na povrat naziva, ali nismo uspjeli. Mi ostajemo uporni, pa ćemo ih i dalje nastojati s vremena na vrijeme podsjećati, da bi šumarstvo trebalo ući u naziv Ministarstva poljoprivrede. Jer skoro pola površina u Hrvatskoj je pod šumama, zapravo poljoprivreda i šumarstvo zauzimaju nekih 95 posto površine Hrvatske sa svojim zemljištem pa smatramo da bi bilo u redu da se zove Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva. I isto ono što je uvedeno zakonom 1990. godine to je bila naknada za općekorisne funkcije šuma. Onda je to bilo 0,07 posto od godišnjih prihoda svih pravnih i fizički osoba.

Nažalost, to se uvijek spominje kao nekakav parafiskalni namet. Ali evo, proteklog ljeta kada su bili veliki požari u Dalmaciji, čini mi se da ljudi pomalo uviđaju da ta naknada nije nikakav parafiskalni namet, jer se ti novci troše za protupožarnu osmatračku službu, za izgradnju protupožarnih prosjeka i cesta, za financiranje vatrogasnih društava i saveza. Znači, to ima svoju veliku ulogu i nisu uludo utrošeni novci, tako da je po prijedlogu Zakona o šumama, nakon prvobitne verzije smanjenja naknade za općekorisne funkcije šuma na 0,021 posto, ipak ostavljena dosadašnja naknada od 0,0265 posto, iako mi smatramo da bi trebala biti bar 0,03 posto.

Spomenuli ste 19 ogranaka, koji su to i koji se ističu nekim aktivnostima, po čemu su prepoznatljivi?

Danas je Hrvatsko šumarsko društvo organizirano kao jedinstvena udruga - pravna osoba, s preko 3 500 članova, u 19 ogranaka (Bjelovar, Buzet, Delnice, Gospić, Karlovac, Koprivnica, Našice, Nova Gradiška, Ogulin, Osijek, Požega, Senj, Sisak, Sl. Brod, Dalmacija-Split, Varaždin, Vinkovci, Virovitica i Zagreb), koji samostalno radno i financijski djeluju. Neki ogranci se posebno ističu svojim aktivnostima po kojima su prepoznatljivi.

Ogranak Vinkovci jedan je od većih i kvalitetnijih ogranaka. Istaknuli su se aktivnostima na edukaciji mladih generacija o šumskim ekosustavima, najbolje sačuvanom šumarskom baštinom u bogatom šumskom nizinskom području, a među svim ograncima imaju najdugovječniju šumarsku zabavu koja se održava već 53 godine te je poznata u vinkovačkom kraju.

Ogranak Bjelovar godinama organizira Salon fotografije "Šuma okom šumara" što je uvelike pridonijelo popularizaciji šumarstva, tako da su fotografije s njihovih salona 2011. godine izložene i u Svjetskom šumarskom centru u Sjedinjenim Američkim Državama i u zgradi Ujedinjenih naroda u New Yorku čime je iskazana čast Republici Hrvatskoj i njenim šumarima kao inicijatorima ideje za proglašenje Međunarodne godine šuma. Bjelovarski ogranak ističe se i po svojim lađarima.

Novogradiški ogranak poznat je po kloniranju najvećeg hrasta lužnjaka u šumi Prašnik. Sadnice toga klona počeli su saditi na području Slavonije, a zadnji klon posadio je veleposlanik Europske komisije u RH Branko Baričević u Europskom parku u Karlovcu.

Ogranak Delnice je poznat po tome što njihovi članovi sudjeluju na europskim natjecanjima šumara u nordijskom skijanju, pa se tako pripremaju i za ovogodišnje 50. europsko natjecanje koje će se krajem ovog mjeseca održati u Italiji u Južnom Tirolu. Posljednjih godina na njihovom području organizirano je više stručnih skupova.

Ogranak Gospić se zadnjih godina istaknuo postavljanjem spomen-ploča u povodu 250. obljetnice šumarstva, kada je na njihovom području bila održana velika proslava, te povodom 170. godina postojanja Hrvatskoga šumarskog društva i 140 godina kontinuiranog izlaženja znanstveno-stručnoga i staleškog glasila Šumarskog lista.

Ogranak Karlovac, čiji sam i ja član, članstvom je najbrojniji ogranak i pripada među najaktivnije posljednjih petnaestak godina. Spomen-obilježjima odao je počast nekolicini znamenitih šumara i institucija u karlovačkom kraju, popularizirao struku edukacijom djece u školama i u šumi te publicističkom djelatnosti spašava šumarsku prošlost od zaborava.

Hrvatski šumari ostavili trag u argentinskom šumarstvu

Uz niz aktivnosti koje organizirate ili na njima sudjelujete: od znanstvenih i stručnih skupova, radionica, terenskih seminara, okruglih stolova, ove godine pripremate se za posjet Argentini. Zašto ste odabrali upravu tu daleku južnoameričku zemlju?

Izaslanstvo koje će činiti članovi Upravnog odbora HŠD-a i predstavnici najvažnijih šumarskih institucija u RH, bit će primljeno u Veleposlanstvu RH u Argentini. Ta daleka država izabrana je zbog više razloga. Najvažniji je što su hrvatski šumari ostavili veliki trag u razvoju argentinskoga šumarstva što je bilo vrednovano 1991. godine prilikom rasprave i odluke o priznanju samostalnosti Republike Hrvatske.

Tom prilikom u DIARO DE ASUNTOS ENTRADOS Ano VII NO objavljeno je sljedeće: "Kulturni, znanstveni i umjetnički doprinos hrvatskog naroda argentinskoj zajednici posebno se očituje doprinosom inženjera šumarstva i agronomije. Jedni su (prof. dr. Josip Balen, prof. Juraj Petrak, prof. Luka Poduje, i prof. Kazimir Uhrin) postavili temelje prvom šumarskom fakultetu u Argentini u Santiago del Estero, a drugi su (Ivica Frković, Ivica Asančajić, Makso Hranilović i Slavko Hranilović) profesionalno savjetovali argentinske vlade na rješavanja šumarskih problema u Provincijama od Chaco do Tiera do del Fuego.“

U stručnom dijelu posjeta želimo saznati kakve su argentinske šume, kako djeluje argentinski obrazovni i znanstveni sustav u šumarstvu kao i praktično šumarstvo, kakvi su oblici zaštite prirode, prvenstveno s osvrtom na šume te se upoznati s djelovanjem hrvatskih šumara i hrvatske zajednice u Argentini.

Foto: arhiva Hrvatskog šumarskog društva