• Proljeće na kršu
  • 22.06.2015. 10:20

Bogatstvo mediteranskih šuma

Zanimljiva priroda mediteranskih šuma i sredozemnog krša te njihova brojna bogatstva kroz nekoliko godina mogli bi koristiti sitnim šumskim glodavcima i pticama koje ovdje pronalaze svoj dom.

Foto: Goran Vincenc
  • 2.310
  • 36
  • 0

Mediteranske šume izuzetno su bogate biljnim i životinjskim vrstama, izvor su hrane brojnom urbanom i ruralnom stanovništvu koje živi od tih šuma, mjesto su za rekreaciju i turizam.

Prije nekoliko godina, na inicijativu UN-ovog odjela Silva Mediterranea udružile su se najznačajnije organizacije koje se bave šumarstvom u takozvano Partnerstvo za Mediteran s ciljem da razviju globalni program upravljanja mediteranskim krajolicima. Ova inicijativa rezultirala je organizacijom Tjedna mediteranskih šuma koji je prvi put bio predstavljen u Turskoj, a održava se svake dvije godine. Posljednji, četvrti tjedan mediteranskih šuma održan je u ožujku ove godine u Barceloni. Blaga klima mediteranskih šuma pogodovala je razvoju biljnog i životinjskog svijeta. Kilometri obale, plavo biserno more s jedne strane te planinski lanci s druge čine prostor hrvatskog Mediterana specifičnim i vrijednim područjem.

Šumsko zemljište pokriva više od 63% površine sredozemnoga područja

Korist od šuma u obliku drvne zalihe najmanja je dobrobit koju od nje primamo. Šume imaju neizmjernu važnost u sprečavanju erozije zemljišta i doprinosu bioraznolikosti cijelom ekosustavu.

Ukupna površina sredozemnoga krša naše države iznosi 15.389 četvornih kilometara. Bez šumskoga pokrova sadašnja bi šumska staništa izgubila mnoštvo povoljnih svojstava (pitka voda, čisti zrak, rekreacija, ponor ugljika, očuvanje genofonda). Zanimljiva je procjena američkih, argentinskih i nizozemskih znanstvenika da je godišnja vrijednost blagotvornih utjecaja svjetskih ekosustava 33 trilijuna američkih dolara, a to je gotovo dvostruko veći iznos od ukupne godišnje društvene proizvodnje u svijetu. Od ukupno 12 nabrojanih utjecaja, samo se četiri ne odnose na šumske ekosustave.

Vrijednost šuma hrvatskog Sredozemlja proizlazi iz činjenice da one sa šumskim zemljištem pokrivaju više od 63% površine sredozemnoga područja Hrvatske. Njihova je uloga višestruka, od gospodarske do niza općekorisnih funkcija koje imaju neprocjenjivu vrijednost za čovjeka i njegov okoliš te više puta nadmašuju vrijednost drvne zalihe. Stoga cilj gospodarenja šumama ovoga područja nije više proizvodnja drva, nego održavanje njihovih općekorisnih funkcija te očuvanje i zaštita prirodnih ekosustava. Dugotrajni utjecaji čovjeka, zajedno s požarima, specifičnim klimatskim prilikama i tlima izloženim eroziji, doveli su do opće degradacije sredozemnih šumskih ekosustava, a time i do smanjenja njihove protuerozijske i hidrološke funkcije. S obzirom na posebnu ulogu sredozemnih šuma, kojima je primarna uloga socijalna, ekološka i zaštitna, potrebno je posebnom pažnjom voditi računa o ovim ekosustavima te osigurati opstanak svim živim bićima čuvajući biološku raznolikost područja.

Vazdazelene šume i mediteransko raslinje

Pravi znalci vide šparogu na udaljenosti od nekoliko metara.

Mirisi mediteranskog raslinja i vazdazelene šume hrasta crnike (Quercus ilex), borova i čempresa (Cypressus sempervirens), čine ovo područje zamamnim i zimi i ljeti. Pridodamo li tome mediteranske začine - ružmarin, kadulju, bosiljak, majčinu dušicu, lovor, mentu ili divlji koromač doživljaj je potpun. Šume Sredozemlja predstavljaju bogatstvo prirode za kojim treba samo posegnuti kako bi i naša jela postala bolja, finija, probavljivija i na kraju, zašto ne - krasno začinjena.

Proljeće je poznato kao vrijeme šparoga. Prava poslastica koja se može pronaći samo u ovom dijelu svijeta, Sredozemlju. Oštrolisna šparoga (Asparagus acutifolius) vazdazelena je vrsta koja raste po makijama, a voli poluzasjenjena i vlažna mjesta uz šumske puteve i stare zidove. Može je se pronaći do 1.200 metara nadmorske visine. Kažem može, ali nije lako. Pravi znalci vide je na nekoliko metara udaljenosti, oni drugi, među koje se ubrajam i ja, mogu je i nagaziti bez da je primijete. Vrijednost divljih šparoga prepoznata je i kroz povijest. Šparoga se još u staroj Kini, 3.000 godina pr. kr., upotrebljavala za liječenje suhog kašlja i jačanje pluća. Najstariji spomen na šparoge je onaj Hipokratov koji ih je nazivao opstipacijskim sredstvom koje pomaže kod dizenterije i lumbaga. Da su šparoge korisne za zdravlje, znali su još i stari Egipćani koji su ih stavljali u grobnice kako bi pratile pokojnike na zagrobnom putovanju.

Šparoge, bljušt i tršlja

Važna je tradicija prepoznavanja samoniklog autohtonog bilja sredozemnih šuma koje stoljećima činitemelj prehrane naroda.

S uzgojem šparoga prvi su započeli Rimljani koji su je i zamrzavali. Naime, nakon branja šparoga u toplijim, južnim predjelima, kočijama su dopremali šparoge na Alpe gdje bi izdanke držali u snijegu, a nazad bi ih dopremali samo za posebne prigode. Arapi su smatrali da ovaj izdanak ima afrodizijačko djelovanje, a šparoge se i u ljubavnom priručniku iz 16. stoljeća spominju kao stimulans. Tako je mislila i Madame de Pompadour, a francuski kralj Luis XIV dao je uzgajati šparoge u staklenicima kako bi ih mogao jesti tijekom cijele godine. Šparoge se beru od ožujka do svibnja, ponegdje i do srpnja. Ukoliko niste u mogućnosti ubrati svoj vlastiti mali stručak, prilikom kupnje valja obratiti pozornost na svježinu šparoga. One tek ubrane imaju prirodnu zelenu boju i čvrstu strukturu, osobito vrškova. Stabljika koja se ne savija otkriva svježu šparogu. Ukoliko je stabljika drvenasta ili iz nje ne izlazi sok kada je noktom utisnete riječ je o staroj šparogi koju je bolje zaobići. Ne kupujte ni šparoge koje su žućkaste. Još jedan način testiranja svježine je da dvije šparoge trljate jednu o drugu. Ukoliko se pritom čuje škripanje, šparoge su svježe.

No šparoge nisu jedino bogatstvo koje skrivaju mediteranske šume, one obiluju samoniklim jestivim biljem. Osim šparoga tu su još i bljušt (koji je zaštićen, a izgledom podsjeća uvelike na šparogu te se često znade naći u stručku koji ste uzeli na tržnici), zatim matar, veprina, mišanci, divlje voćke kao što su smokve, rogač ili planika s kojom ipak ne treba pretjerivati prilikom konzumacije jer može izazvati osjećaj pijanstva i vrtoglavice. Nabrojala bih ovdje i tršlju (Pistacia lentiscus) iz roda pistacije, čiji plodovi su se u nestašici ulja nakon drugog svjetskog rata koristili za dobivanje ulja za kuhanje. No, pomalo je neshvatljivo da se na hrvatskom dijelu Jadrana ne uzgaja i prava tršlja, pistacija, koja se inače nalazi diljem Sredozemlja, a unesena je i u Sjevernu Ameriku.

Potencijal uzgoja pistacija

Pistacija odlično uspijeva na mediteranskom kršu. Zašto joj se onda posvećuje tako malo pozornosti?

Tršlja i smrdljika mogu se iskoristiti kao podloge za kalemljenje pistacije, a uzgoj te voćkarice mogao bi se pokrenuti kod obnove izgorjelih površina. U nas se vrstama pistacija gotovo uopće ne posvećuje pažnja, iako odlično uspijevaju na mediteranskom kršu, podnose siromašna tla i imaju razvijen korijenov sustav pa čuvaju tlo od erozije. Uz to imaju primjenu u kemijskoj industriji, kozmetici i medicini, ali i u prehrani ljudi i stoke (M. Rebac - projekt Mediteransko ljekovito bilje). Suživot biljaka i ljudi jedna je od odrednica kojom je obilježen razvoj čovječanstva. Na otoku Korčuli 2014. godine započelo je istraživanje Samoniklo jestivo bilje. Istraživanje je ukazalo na opasnost da se vrlo skoro, za najviše dvadesetak godina, u potpunosti prekine tradicija prepoznavanja biljaka iz okoline. Naime, izuzevši malobrojne entuzijaste i poneke profesionalce koji se bave uzgojem i prodajom hrane, tradicija prepoznavanja je prekinuta jer nije prenošena na slijedeće generacije, te je poznaju samo ljudi iznad 70-tak godina starosti. Stoga brojna bogatstva i raznolikost koju nam donose mediteranske šume, kroz nekoliko godina mogli bi koristiti samo još sitni šumski glodavci i ptice koje ovdje pronalaze svoj dom.

Autor: Irena Devčić, Foto: Goran Vincenc


Povezane biljne vrste

Pistacio

Pistacio

Sinonim: Pistaćo, pistacija, pistacij, pistacijo | Engleski naziv: Pistachio | Latinski naziv: Pistacia vera

Pistacio je drvenasta kultura koja pripada porodici rujevki (Anacardiaceae). Radi se o listopadnoj kulturi, uz iznimku jedne zimzelene sorte. Potječe iz jugozapadne Azije, odakle... Više [+]

Šparoga

Šparoga

Sinonim: Špargla | Engleski naziv: Asparagus | Latinski naziv: Asparagus officinalis L.

Šparoga je sezonsko povrće i njezini se izboji u priobalnom području beru u travnju i svibnju, a u kontinentalnom području u svibnju i lipnju.  U Europi se više cijeni bijela... Više [+]

Izvori

Časopis HŠ


Tagovi

Mediteranske šume Sredozemni krš Klima Tjedan mediteranskih šuma Ekosustav Vazdazelene šume Hrast crnika Bor Čempres Pistacio Bljušt Šparoga Oštrolisna šparoga Samoniklo bilje Uzgoj šparoge Kalemljenje pistacije

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Kod braće Belci berba u tijeku..