Amorfa okupirala Posavinu i Podravinu

Na mnogobrojnim pošumljenim površinama, veliki problem šumarima zadaje bujna korovska flora koja predstavlja veliku smetnju za normalan razvoj posađenih biljaka. Na gotovo svim pošumljenim površinama potrebna je intervencija uklanjanja korova najmanje tri, a na plodnijim zemljištima čak i šest do sedam godina nakon sadnje. Kontrolom korova u šumarstvu favorizira se rast željenih drvenastih vrsta, povećava preglednost duž šumskih cesta i puteva te održava bioraznolikost staništa.

Problem korova u šumama

Na području Posavine i Podravine šumarima izrazito velike probleme stvara grm divlji bagrem ili čivitnjača (Amorpha futicosa L.). Unatoč upornoj borbi protiv ovog korova, amorfa predstavlja veliki problem u današnjem šumarstvu. Njezina domovina je istočni dio Sjedinjenih američkih država, odakle je početkom 18. stoljeća unesena u Europu, a do Hrvatske je stigla početkom prošlog stoljeća s ulogom stabilizatora nasipa. Iako zarastanjem amorfe ne dolazi do eliminacije svih autohtonih vrsta, novi ekosustav u kojem dominira ova invazivna vrsta daleko je siromašniji florom i faunom i njega uglavnom naseljavaju široko rasprostranjene vrste. Borba protiv ove biljke traje već desetljećima, a kombinira se mehaničko uklanjanje i kemijsko tretiranje herbicidima, no za sada još uvijek bitku dobiva amorfa.

Dobro prihvaćena među pčelarima

To je do pet metara visoki listopadni grm s relativno plitkim korijenom, te brojnim i dosta lomljivim, od gornje polovice razgranjenim šibastim stabljikama pepeljasto sive kore, prošarane svijetlim pjegama. Neparno perasti listovi sastavljeni su od sedam do 10 pari jajastih liski cjelovita ruba, na kratkim peteljkama. Ljubičasti cvjetovi nisu leptirasti, kao u većine leguminoza, već se njihov vjenčić sastoji samo od jedne ljubičaste latice, a prašnici su na vrhu međusobno srasli filamentima. Cvate tijekom svibnja i lipnja, a plod je žljezdasta, do jedan centimetar dugačka indigo ljubičasta mahuna s jednom sjemenkom. Amorfa veoma obilno plodi, a njene lagane sjemenke efikasno i na velike udaljenosti raznosi voda. Uz to, ova vrsta sposobna je veoma uspješno razmnožavati se i vegetativno, izdancima iz korijena.

No, kao i obično nije svako zlo za zlo, pa je tako amorfa, ako nigdje drugdje, a ono među pčelarima dobro prihvaćena. Med od amorfe je karakteristično crvenkast, blaga mirisa i okusa. Zbog specifična sastava cijenjen je u prehrani. Cvijeta početkom lipnja, a rijetko kad dobro zamedi, možda jednom u 10 godina. Opuštajuće i umirujuće djeluje nakon svakog napornog dana. Crvenkasta boja upućuje na bogatstvo mineralnih sastojaka, koji ugrađuju novu snagu u iscrpljeni ljudski organizam. Amorfi odgovara vlaga i temperatura od 25 do 30ºC. Kad temperatura prijeđe 30ºC i počnu topli vjetrovi, to je isušuje i prestaje mediti i vrlo brzo se cvjetovi isuše, kažu pčelari.

Ambrozija mijenja lice šumarstva

Još jedna invazivna strana vrsta koja na našim prostorima ali i u cijeloj Europi stvara vrlo velike probleme je Ambrosia artemisifolia, u narodu poznata kao omražena ambrozija. I ova biljka izvorno potječe iz Sjeverne Amerike, a u Europu je unijeta sa zagađenim pošiljkama pšenice. Ova vrsta bujno cvjeta proizvodeći vrlo velike količine peluda koji je jaki alergen. U europskim zemljama poduzimaju se ozbiljne mjere na suzbijanju ambrozije. U Hrvatskoj se u zadnje vrijeme pridaje sve više pažnje ovom agresivnom korovu pa se tako započelo s donošenjem mjera o obaveznom uklanjanju i košnji ove biljke iz vrtova i s gradskih livada.

Invazivne vrste biljaka mogu uvelike promijeniti izgled nekog područja, sastav šume te bioraznolikost staništa. Grm Amorpha fruticosa zauzeo je sva poplavna staništa u Posavini i nevjerojatno otežava svaki pokušaj pošumljavanja (i višestruko ga poskupljuje). U nekim područjima vrste koje su se stoljećima smatrale korovom počele su nezaustavljivo zauzimati sve veće površine te apsolutno prevladavati u sastavu šume.

Uglavnom se šumari diljem svijeta bore protiv ovakvih uljeza no postoje i primjeri obrnutog pristupa kada korov zauzme primarnu poziciju i promijeni cjelokupno šumarstvo i drvnu industriju jednog kraja. Protiv korova u šumarstvu stručnjaci se bore na najrazličitije moguće načine. Od naoko jeftinijeg pristupa kojim se korov suzbija mehaničkim putem, preko primjena različitih pesticida te u novije vrijeme ekološki najprihvatljivijeg pristupa biološkog suzbijanja. Mehaničko suzbijanje korova ekološki je vrlo prihvatljivo no praktično gledano, njegova efikasnost opada s veličinom površine koja se čisti od korova te stupnjem zakorovljenosti određenog područja. Prilikom korištenja ove metode izuzetno je bitno ne samo ukloniti nadzemni dio biljke nego svakako ukloniti i njezin korijen kako ona ne bi bila u mogućnosti ponovo potjerati nove mladice.

Kako uništiti korove?

Kemijsko suzbijanje korova ekološki je najmanje prihvatljivo, no vrlo efikasno i relativno ekonomično. Koristi se uglavnom na velikim površinama te se prskanje vrlo često obavlja i iz zraka. Sredstva za suzbijanje korova, herbicidi i arboricidi, koriste se u šumarstvu u rasadnicima, kulturama, površinama za pošumljavanje te u hortikulturi u parkovima i javnim površinama. U Hrvatskoj se svake godine troši 7 do 8.000 tona uglavnom kemijskih sredstava za zaštitu bilja. Preračunato u hektare, potrošnja je daleko manja nego u nekim europskim zemljama, što i ne čudi s obzirom da Hrvatska ne spada u jake poljoprivredne sile, a najveći dio kemijskih sredstava koristi se upravo u poljoprivredi. U šumarstvu se u Hrvatskoj troši manje od 35 tona pesticida, što je u usporedbi s ukupnom potrošnjom u Hrvatskoj zanemarivo malo.

Tekst: Irena Devčić, Foto: depositphotos.com, @hcagencia