Zoran Mrakovčić: Bez hitne intervencije, ovčarstvo će na Krku zamrijeti zbog čagljeva

"Imam registrirano matično stado i dugo smo imali više od sto grla. Kada se uđe u taj sustav, prihvaća se petogodišnji plan, što znači da se pet godina taj broj mora održavati“, govori nam Zoran Mrakovčić iz Kornića s otoka Krka.

No, zbog prekobrojnih čagljeva, tu obvezu je gotovo nemoguće ispoštovati. Kada čagalj uleti u stado, kaže, napravi takvu štetu da taj broj u sljedećih nekoliko godina nije moguće nadoknaditi.

Odlučio prodati ovce

Mrakovčići imaju trenutno oko 150 ovaca. Imali su gotovo dvostruko više, ali se radi navedenog problema u nekih godinu i pol broj prepolovio. Podmlatka gotovo da nema. Od 150 grla koja su se trebala ojanjiti, imaju samo 40-ak janjaca.

Navodi da su štete prouzročene od čaglja krenule u Baškoj 2015. godine, a sada se taj predator proširio na cijeli otok. "Od toga više nema kruha tako da sam odlučio prodati stoku“, njegova je izjava koja pokazuje koliko je problem velik.

Poljoprivrednika je na Krku svakoga dana sve manje. "Ja imam 35 godina i jedan sam od mlađih“, kaže nam. Njegova obitelj je 2003. godine registrirala gospodarstvo i od tada uzgajaju izvornu pasminu.

"Zadnjih 10 godina OPG glasi na mene, ali uza svu volju i ljubav prema ovčarstvu, moram priznati poraz i reći da je došao kraj“, razočarano će. Dodaje da kada se ljudi odmaknu od stočarstva i počnu se baviti nečim drugim, teško se vraćaju uzgoju ovaca.

Inače je u radnom odnosu pa kaže kako je nedopustivo da od svoje plaće mora izdvajati za ovce. "One bi mi trebale biti dodatni izvor prihoda, a ne trošak“, govori.

Hoće li se poduzeti konkretni koraci?

Kaže da su ljudi na otoku sve više počeli ograđivati stada armaturnom mrežom. "To je kratkoročno rješenje, problem će ostati“, smatra. Ističe da je ograđivanje velika investicija i da je pitanje kada bi se uloženo moglo vratiti kroz zaradu. Osim toga, radi se o krškim pašnjacima koji nisu izdašni. Veliki je i problem vlasništva – puno je vlasnika pa je teško dogovoriti ograđivanje, naglašava.

"Napadi se ne događaju svaki dan, možda jednom mjesečno, ali šteta tada bude na desetke komada odjednom“, priča nam. Otkriva da poteškoće stvaraju i divlje svinje, no s njima su su se već naučili živjeti, ali čagljevi postaju nerješiv problem.

Pita se hoće li se uskoro nešto ozbiljno poduzeti da se broj čagljeva smanji.

"Valjda se neće više dugo čekati! Počnu li dolaziti na plaže, plašit će turiste. Hoće li se tada nadležni probuditi?“, postavlja konkretan upit jer vjeruje da tek kada ovi predatori postanu ugroza turizmu, mnogima će se otvoriti oči. "Ako noću počnu zavijati blizu turističkih naselja, to će biti alarm za uzbunu. Dok samo poljoprivrednici upozoravaju na štetu koju njima stvaraju, nema reakcije“, ogorčen je pa dodaje da su oni za njih sitne ribe.

Više niti lovci ne mogu riješiti problem

Na pitanje postoji li interes lovaca koji bi došli radi lova na čagljeve, odgovara da zna za jednoga koji dolazi samo radi toga. "Ali ne može jedan takav riješiti problem“, smatra.

Dodaje da na Krku ima oko 350 lovaca, ali čaglja nije moguće istrijebiti jer je nepristupačan teren. "Vegetacija je toliko gusta da ga je teško zamijetiti. Ovdje ga se ne može vidjeti na kilometar, nego eventualno na par metara. Ima dijelova gdje je vidljivije, ali pretežno se radi o izuzetno zahtjevnim terenima za lov“, doznajemo.

Otkriva nam da puno stočara proziva lovce, neki čak smatraju da su oni dovezli čaglja na otok. "Lovcima nije u interesu da je predator na Krku jer tamani srne. Štete na srnećoj divljači su drastične i opadanje broja jedinki je očito“, kaže Mrakovčić koji je i sam lovac, pa je dobro upoznat sa situacijom na terenu.

Nastavlja da su lovci na Krku vrlo aktivni, navečer izlaze van i trude se naći čagljeve. "Bilo je nešto uspjeha u odstrelu, ali se te životinje toliko brzo razmnožavaju da ih je već sada preveliki broj. Odstrelom ga se ne može istrijebiti“, čvrst je u svojim stavovima. Može se smanjiti populacija, pa možda i držati brojku u određenim okvirima, ali istrijebiti više ne, uvjerava nas.

"Tu pomaže jedino kemija, a to povlači brojne druge probleme, tako da za sada ne vidim rješenje“, govori. Znalo se događati da su ljudi uokolo stavljali otrove pa su stradavali supovi, napominje. Za kraj kaže da je rastao uz ovce i da će teška srca sve pustiti, ali da mu nema druge.