Pretraga tekstova
Amonijak je vrlo štetan plin, a u poljoprivredi najčešće dolazi sa stočarskih farmi. Kako bi se smanjile emisije, pomaže drveće.
Amonijak (NH3) je visoko reaktivan i topiv plin, a javlja se iz prirodnih, ali i antropogenih izvora, što znači da je nastao promjenom u okolišu kao posljedica ljudske aktivnosti. Oslobađa se kada stajnjak, gnojnica i dušična gnojiva dođu u kontakt sa zrakom.
Emitira ga i poljoprivreda i to stočarske farme, odnosno stajnjak i gnojnica te drugi sektori u kojima se primjenjuje gnojivo. Najveće količine se nalaze na površini zemljišta i brzo se talože na vegetaciju što može uzrokovati zakiseljavanje tla i otrovnost zraka, direktno djelujući na živi svijet.
Miješa se s drugim zagađivačima zraka, formiraju se otrovne čestice koje mogu narušiti zdravlje ljudi i negativno se odraziti na bioraznolikost. Posebno su ugrožene biljne vrste, a najviše mahovine i lišajevi jer hranjive tvari uglavnom dobivaju iz atmosfere.
Tu na scenu stupa drveće kao izuzetno efikasan čistač zraka koji je zagađen ovim, ali i drugim nepoželjnim plinovima i česticama. Ono može pomoći stočarima da ublaže utjecaj emisija amonijaka iz štala, ali i s ispaše, a time i troškove.
Kako bi sadnja bila efikasna, potrebno je napraviti plan, odnosno raspored stabala, ali i posaditi prave vrste. Savjetuje se sadnja zimzelenog drveća koje stvara biljnu barijeru u pravcu niz vjetar od zgrade.
To omogućava krošnjama da djeluju kao hvatač. Uslijed toga dolazi do smanjenja zagađenja atmosfere amonijakom i eliminira se neugodan miris.
Barijere imaju kombiniran učinak na koncentraciju ovog plina. Prvo na površini listova u krošnji dolazi do taloženja i unosa kroz stome, a drugo je da se povećava miješanje i razrjeđivanje oblaka spojeva kroz stvaranje vrtloga i turbulencija iz pojasa drveća. Ovisno od izvora i emisije frakcija količina uhvaćenog amonijaka varira od meteoroloških uvjeta.
Što je biljna barijera bliža objektu to je veća količina koja se usvaja. Drveće raspršuje i smanjuje koncentraciju u blizini izvora. Tako se smanjuje utjecaj na susjedne osjetljive ekosustave. Poboljšava se drenaža zemljišta, povećava se brojnost ptica koje love štetne kukce i druge organizme i cijeli je niz drugih benefita za uzgajivača. Osim toga, formiramo sklonište za stoku, povećava se biorazniolikost, estetski se poboljšava izgled pejzaža.
Primijenjena tehnika agrošumarstva ima korist za poljoprivrednike i zajednicu u cjelini.
Tagovi
Amonijak Zagađenje amonijakom Smanjenje amonijaka Agrošumarstvo Drveće na farmi Što posaditi Zaklon za stoku Zagađenje zraka
Autorica
Više [+]
Diplomirana inženjerka poljoprivrede s dugogodišnjim iskustvom u povrćarstvu, zaljubljenica u ekološku poljoprivredu i druge oblike alternativne poljoprivrede poput biodinamike i permakulture.
Agroklub® koristi internet kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Korištenjem stranica prihvaćate pravila privatnosti o kojima možete više saznati ovdje
Andrej Žalec
prije 1 godinu
Najzdravije, najhumanije i najleše je uzgajati životinje u prirodi (freerange). Govorim iz izkustva, jer sam gajio svinje u prirodi. Životinje niso nikad trebale veterinara a meso je bilo zdravo i nenormalno dobrog ukusa. (meso pregledala Biotehnička fakulteta) Stavljam link na stranicu, gdje možete videti, kako to radi farmer u Australiji: https://youtu.be/_JPoItRWYSQ
Đuro Japaric
prije 1 godinu
Pitajte u Agenciji da li takvo zemljište smatraju pašnjakom ? Nije sporna korist opisana u tekstu !