Pretraga tekstova
Ivica Ribičić naglašava kako trenutačnim stanjem u poljoprivredi, kao i većina njegovih sumještana, nije zadovoljan. No, ističe da mu zbog napretka, kvalitete i brojnih nagrada sa stočarskih izložbi, motivacije ne nedostaje.
U obitelji Ribičić iz Grabarja, čak četiri generacije žive isključivo od poljoprivrede, čime dokazuju da se unatoč mnogim problemima na selu može uspjeti. Svakodnevno brinu o 80 svinja, 45 goveda i tri konja.
Na 50 hektara zemljišta uzgajaju ratarske kulture, a sve odluke donosi predstavnik treće generacije. "Moja obitelj se već desetljećima bavi poljoprivredom, ali kako to ide na selu s koljena na koljeno, došlo je vrijeme da preuzmem gospodarstvo. Prije osam godina stekao sam povjerenje svojih ukućana i postao glava svega", kaže Ivica Ribičić.
Naš sugovornik naglašava kako trenutačnim stanjem u poljoprivredi, kao i većina njegovih sumještana, nije zadovoljan. No, ističe da mu zbog napretka, kvalitete i brojnih nagrada sa stočarskih izložbi, motivacije ne nedostaje. Ribičić najviše razmišlja o tome što će ostaviti u nasljeđe svojim sinovima.
"Što god da radimo, u tome se želimo i dokazati. Nemamo megalomanske ciljeve, no želja nam je usavršiti gospodarstvo, otvoriti mini siranu te se posvetiti proizvodnji kulena na tradicionalan način. U planu nam je nabaviti i crne slavonske svinje kako bi imali negdje prezentirati rezultate svog rada, ali i da bi gospodarstvo uvrstili u dio turističke ponude Zlatne doline, obnavljamo jednu stariju kuću. No, najviše me smeta što kao 35-godišnjak nemam pravo na potporu za mlade poljoprivrednike jer sam nositelj gospodarstva dulje od pet godina", otkriva naš sugovornik.
Kao priznanje za svoj rad, junaci naše priče predstavljali su Požeško-slavonsku županiju na izboru najboljeg hrvatskog OPG-a koji je održan u Drinovcima pokraj Drniša. "Kada je riječ o konkurenciji, sve je stvar ukusa. Tri žene prođu ulicom, jedna ima plavu haljinu, druga crvenu, treća zelenu. Svakoj stoji drugačije određena boja i neka je nekome ljepša", naglašava Ribičić.
Uz bavljenje stočarstvom i ratarstvom, članovi ove obitelji posvetili su se tradiciji, običajima te folkloru. Stoga ne čudi ni lenta najuzornije seoske žene Požeško-slavonske županije koja je Ivičinoj supruzi osigurala sudjelovanje na državnom izboru.
"Ugostili smo stručni žiri koji se sastojao od pet članova. Pogledali su čime se sve bavimo i donijeli odluku o daljnjem sudjelovanju. Na samom natjecanju predstavila sam se s tradicionalnim slavonskim delicijama te ručnim radovima koje sam izradila na tkalačkom stanu. Ništa od toga mi nije bilo teško jer volim i njegujem tradiciju", zaključuje Marija Ribičić.
Tagovi
Ivica Ribičić Marija Ribičić Požeško-slavonska županija Stočarstvo Seoski turizam Nauzornija žena Kulen Fajferica Zlatna dolina Goveda Svinje Kulen Folklor Tradicija
Autorica
Više [+]
Novinarstvom se bavi već nekoliko godina, a specijalizacija su joj poljoprivredne teme. Suradnica je mnogih medija vezanih za agrar.
Partner
Požega,
Hrvatska
tel: 034 202-192,
e-mail: info@poljoprivredna.tv
web: http://www.poljoprivredna.tv
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentiraj!
Tradicionalnu europsku hranu ugrožavaju kukci, biljne alternative i meso iz laboratorija?
Mađarsko predsjedavanje Vijećem EU započelo je 1. srpnja i odmah se uhvatilo u koštac obrane europske kulinarske tradicije. Na inicijativu Budimpešte, danas će 27 minista...
Maja Celing Celić
prije 1 tjedan
Sanja, ali nitko nikoga ničime ne pritišće. Ta hrana je na tržištu kao i sve drugo. Hoćeš kupiti ili ne, stvar je kupca, odnosno ponude i potražnje. Više [+] Niti jedna hrana se ne zabranjuje, ne miče s polica, iako je loša za zdravlje. Uzmi samo gazirana pića, slatkiše, ultraprerađenu hranu (i životinjsku i biljnu), toliko toga je i dalje tu. Pa više je to ugrozilo tradicionalnu proizvodnju nego ovi noviteti. Pa danas će ljudi prije kupiti neku salamu u kojoj ima tko zna čega, nego šunku, kulen. Prije će kupiti kekse nego, ne znam, gužvaru od nekog domaćeg proizvođača. Prije će kupiti bogtepitakakav sirni namaz nego neki domaći sir iz svog kraja. Tako da, nema smisla od etiketiranja ove hrane. Umjesto da se energija i vrijeme troši na zabrane i prozivanje, treba smišljati načine kako pomoći domaćim proizvođačima, kako im olakšati proizvodnju, da dođu na tržište, da cijene budu prihvatljive kupcima. Ljudi će sigurno radije i dalje jesti čvarke umjesto crvčaka ako će ti čvarci biti po prihvatljivoj cijeni.
Agroklub® koristi internet kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Korištenjem stranica prihvaćate pravila privatnosti o kojima možete više saznati ovdje