• Govedarstvo
  • 23.10.2012.

U staroj Bilandžićevoj farmi stadu pretijesno

Mljekarstvo u Dalmaciji

  • 7.109
  • 664
  • 0

Sinjsko je područje oduvijek bilo pogodno za razvoj stočarstva zahvaljujući rijekama, bogatoj i raznovrsnoj izdašnoj ispaši, kao i tradiciji. Potvrda za to su stočari koji u svojim stajama nerijetko imaju stada od više stotina koza i ovaca, janjaca i jarića. Nisu zaboravljene ni sedamdesete godine prošlog stoljeća, nazvane zlatnima, kada je samo u malim obiteljskim farmama Cetinskog kraja uzgajana gotovo trećina ukupnog stočnog fonda cijele Dalmacije i gdje je otkup mlijeka tada dosegnuo čak 5 milijuna litara mlijeka godišnje. Samo je Jure Runje, popularni kozar Kamešnice, u svojoj staji na Bilom Brigu imao i više od 1200 koza, jarića, jaraca. Zatim je uslijedilo razdoblje naglog opadanja interesa za stočarstvo u tom kraju Lijepe naše, no ono je posljednjih godina na tom području itekako živnulo.

Napredak uslijed primjene suvremene tehologije

Uočljiv je i napredak zbog primjene suvremenije tehnologije, uz odgovarajuću državnu skrb, sigurnu zaštitu i tržište unatoč tome što mnogi mali farmeri gotovo svakodnevno nailaze na probleme koji se ne rješavaju, zapreke koje se ne uklanjaju. Sve pokazuje kako vlasnici obiteljskih stočnih stada ulažu veliki, dodatni trud kako bi ta djelatnost imala odgovarajuće mjesto u gospodarstvu, seoskom turizmu, te inače u životu ljudi Cetinskog kraja u kojoj su mnogi stočari, posebice proizvođači kvalitetna mlijeka, ipak postigli zapažene rezultate. Među njima je i obiteljski poduzetnik Marko Bilandžić u Čitluku, vlasnik OPG Neda, koji je sa svojom obitelji na Demerovcu kod Cetine podigao farmu goveda - muznih krava i junica. Obrađuje i 50 hektara zemlje u Sinjskom polju, od čega svojih 20 i još 30 hektara u zakupu.

«Moja je obitelj tradicionalno vezana uz stočarstvo jer je oduvijek držala pet do šest goveda, najviše muznih krava. Prvu holstein kravu kupio sam u Kutini, a drugu domaću kravu 1987. dognao mi je moj djed, još dok je živio i Slavoniji, te smo od nje nastojali proširiti stado muznih krava. Nakon toga smo nešto više grla kupili iz uvoza. Oduvijek su mi bila najbolja ona grla koja sam uzgojio u svojoj štali. Kad sam 1992. predosjetio da će se raspasti tvrtka IGRO Sinj, u Sinju, u kojoj sam bio godinama zaposlen kao električar, još tada, dakle tijekom Domovinskog rata, počeo sam graditi sadašnju štalu na svom imanju, koju sam dosad triput proširivao. Iako sam dobio korisna prostora oko 250 metara četvornih, opet je pretijesna za moje stado veće od 80 goveda, od kojih više od 50 visokomuznih krava na privezištu. Želio bih izgraditi novu modernu specijaliziranu štalu odnosno modernu lauf-staju s boljim ležištima, odnosno sa svim mogućim prirodnim uvjetima i otvorenom klimom, gdje bi krave mogle šetati, pa bih imao znatno manji remont koji sada iznosi oko 30 posto. Parcelu za novu štalu površine od 10.000 metara četvornih odredio sam u blizini sadašnje farme, ali taj projekt još ne mogu realizirati. Razlog tome je što objekt nije predviđen Županijskim prostornim planom. Dao sam prigovor za izmjenu tog plana, ali godinama čekam odgovor».

Godinama želi izgraditi modernu lauf-staju 100 goveda

Sve govori kako je riječ o cetinskom stočaru i proizvođaču mlijeka koji je, voli reći, rastao razvijajući se sa svojom farmom goveda i poljoprivrednog obiteljskog gospodarstva (OPG-a), zahvaljujući i svom djedu Luki. Marko podsjeća kako su njegovi - djed, otac - rođeni u Ribariću, negdašnjem bogatu mjestu u sastavu Maljkova, koje je potopljeno u Peručkom jezeru izgradnjom HE Peruča. Kaže kako su njegovi roditelji došli na sinjski Čitluk 1958. gdje je i rođen 1960. godine, tu u sadašnjoj obiteljskoj kući. Naime tu mu je otac dobio zamjensko zemljište za ono što mu je potopljeno u rodnom Ribariću, izgradili kuću, kupili zemlju i strojeve. Bilandžić kaže kako je prvi stočar i proizvođač mlijeka u sinjskom kraju koji je, ističe, u demokratskoj neovisnoj državi Hrvatskoj dobio nagradu grada Sinja.

Voli reći kako mu je ta nagrada utoliko draža što je i hrvatski branitelj sudjelujući u Domovinskom ratu u razdoblju 1992. i 1993., dakako i u Oluji 1995. godine. Prateći situaciju u Sinju i cijeloj Hrvatskoj, zaključio kako od tvrtke Sadra odnosno IGP-a Sinj neće biti ništa, gdje je godinama radio kao električar te se opredijelio za stočarstvo i proizvodnju mlijeka. Spominje kako je proteklih godina pokušavao doći do građevinske dozvole za izgradnju nove moderne štale u sastavu obiteljske farme u kojoj bi kravama bilo bolje nego u sadašnjoj, dakako i njemu te svima koji su tu zaposleni u tom objektu, ali još ništa od toga. Tvrdi kako je nemoguća gradnja štala za goveda na području grada Sinja, jer su u postojećem Prostornom planu propisani takvi uvjeti kojima praktično nije moguće udovoljiti.

Razvoj Bilandžićeva OPG-a Neda koči prostorni plan

«Štala mora biti udaljena najmanje 200 metara od nekog građevinskog objekta, a ne smije se graditi ni u jednom kraškom polju, jer su nam polja proglašena visokokvalitetnim poljoprivrednim površinama. Gotovo toliko metara štala mora biti udaljena od prometnica, vodovoda, susjedne parcele. Ako bih uspio i pronaći neku drugu parcelu na kojoj bi se moglo graditi, a kako bi se udovoljilo postojećim rigoroznim uvjetima, primjerice za štalu dimenzija 50 x 20 metara, trebalo bi osigurati zemljište od 7.000 metara četvornih, s obvezom da bude pravilnog pravokutnog oblika 100 x 70 metara. Takvi uvjeti koji su propisani za nas stočare primjer su na koji administracija u našoj zemlji onemogućava gradnju i proizvodnju mesa, mlijeka i mliječnih proizvoda. U istom položaju su i ostali proizvođači mlijeka ne samo u Sinju i Cetinskom kraju, ali je istim prostornim planom omogućena izgradnja objekata primjerice za ugostiteljstvo, trgovinu, zabavu...Do sada sam obišao mnoge slične farme u Sloveniji te u Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji. Doznao sam kako u potonjoj državi nikome ne smeta štala u naselju u neposrednoj blizini općinske zgrade, škole, dječjeg vrtića, kulturne ustanove.», tvrdi Marko Bilandžić upoznavajući nas:

«Zatim su u sinjski Čitluk dolazili farmeri iz Austrije i Njemačke te su razgledavali moju farmu koja je godinama pretijesna stadu, a ujedno su posjetili i lokaciju na kojoj sam planirao izgraditi novu modernu lauf-štalu. Nisu mi vjerovali, a niti im je bilo išta jasno kad sam im rekao kako svoje krave držim u farmi izgrađenoj bez građevinske dozvole te da nikako ne mogu dobiti građevinsku dozvolu za izgradnju nove suvremene štale. Inače farmeri organizirani u Udrugu proizvođača mlijeka Dalmacije, čiji sam i ja član, o tom su problemu koji tišti i sve farmere Dalmacije upoznali čelnike svojih općina i gradova te Splitsko-dalmatinske županije. Tražili smo izmjene i dopune prostornih planova. Svaki put smo uredno dobili obećanja kako će nam biti udovoljeno, ali još ništa od toga», jada se Marko Bilandžić.

Austrijski i njemački farmeri se čude što se prostorni plan ne prilagodi mljekarima

Podsjeća kako se još od rane mladosti intenzivno bavi poljodjelstvom i stočarstvom - uzgojem muznih krava i proizvodnjom mlijeka. Ističe kako godišnje prosječno proizvodi više od 500.000 litara mlijeka te da je jedan od najvećih proizvođača na području županije. U Bilandžićevu stadu su većinom krave crni holstein. Izračunao je kako mu je dnevna mužnja mlijeka po kravi oko 30 litara u laktaciji, ali mu neke daju i 40 litara na dan. Bilandžići kažu kako svaki dan u prosijeku pomuzu oko 1.500 litara kravljeg mlijeka te da nemaju problema s tržištem niti s cijenom, a niti sa isplatom. To su i argumentirali.

«Moje je mlijeko ekstra-klase i redovito ga otkupljuje splitska Mljekara Mils po dogovorenoj i ugovorenoj cijeni, dakako i uz redovitu premiju. Cisterne ga odvoze u Split iz mog laktofriza te mi ga isplaćuju svakih 90 dana, a ne bi škodilo da je otkupna cijena mlijeka skuplja. Krave hranim kvalitetnom stočnom hranom proizvedenom na mojim njivama u Sinjskom polju. Imam svoju sjenažu, silažu, žitarice, mješaonicu i sam pripravljam koncentrat. Samo vitamine kupujem, te minerale i soju. Za blago godišnje pripremim oko 1000 velikih bala kvalitetna sijena, više od 400 tona sjenaže i još toliko silaže te oko 60 tona suhog sijena», upoznaje nas Marko Bilandžić procjenjući kako će ova godina biti gora no što se predviđalo ne samo zbog velike ljetne suše koja je spržila gotovo sve poljodjelske kulture u Cetinskom kraju, ali i zbog niske otkupne cine mlijeka i visokih cijena stočne hrane.

Inače, na farmi radi petero članova Markove obitelji, supruga Ana i on, sinovi Mirko i Stipe te kćer Nediljka. Kad se podmire sve obveze za mjesečne plaće, unatoč naglašenoj gospodarskoj krizi, kažu kako im ostane koja kuna za ine obveze. Iako svi dnevno u prosijeku rade po 20 dana, rekoše kako bi to zaboravili i dodatno bili zadovoljni kad im se omogućila izgradnja nova moderna štala kako bi imali farmu od 100 goveda što im je i obiteljski san. Ističu kako se sve aktivnosti na njihovoj farmi odvijaju pod nadzorom mjerodavnih stručnjaka iz sinjske Veterinarske stanice te županijske inspekcije.

Ako zatreba, sigurno ćemo poduprijeti kolege u Slavoniji...

Dakako, i taj bi farmer poput svih proizvođača mlijeka u Cetinskom kraju te u cijeloj Dalmaciji bili zadovoljniji kad bi im otkupna cijena mlijeka bila nešto viša. Od predsjednika Udruge proizvođača mlijeka Dalmacije Ivana Putnika u utorak (23. listopada) doznali smo kako će (i hoće li uopće) mljekari Dalmacije podržati zahtjeve proizvođača mlijeka u kontinentalnoj Hrvatskoj glede povišice otkupne cijene u visini od 4,05 kuna.

«I u ponedjeljak (22. listopada) cisterne su prihvatile sve količine mlijeka na području Dalmacije, što dnevno iznosi oko 5000 litara mlijeka. Dogovorili smo se kako sada nećemo poduzimati mjere poput onih koje provode naše kolege u unutrašnjosti Hrvatske. I bez toga nam je jako teško kao malim proizvođačima mlijeka, a bit će nam još teže ako ne budemo redovito davali svoje mlijeko otkupljivačima. Jer, nitko ne stoji iza nas - ni resorno ministarstvo niti Vlada, ma baš nitko», zaključuje Ivan Putnik, farmer i proizvođač mlijeka u Brnazama, poručujući.

«Želim podsjetiti kako cijela Dalmacija, od Zadra do Konavala, dnevno proizvede koliko samo jedno obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo u Slavoniji, Bilogori... No ako se bude trebalo ići na radikalnije mjere, sigurno ćemo i mi na takav način poduprijeti kolege, naše velike proizvođače mlijeka, kao što smo s njima bili solidarni i u veljači kada su blokirali prometnice. Dalmatinski mljekari će i dalje isporučivati mlijeko mljekarama na dalmatinskom području, kako su to i dosad činili - uglavnom Milsu u Splitu i Gligora i Gligori na Pagu. Dosadašnja otkupna cijena mlijeku kretala se do maksimalnih 2,50 kuna, no ako je iznimna kakvoća mlijeka prosječna cijena može biti i znatno niža. Inače, na području Cetinskog kraja sada ima 15 obiteljskih proizvođača mlijeka koji svoje mlijeko redovito isporučuju navedenim mljekarima - njih 10 mljekari Mils, a pet mljekari Gligora na Pagu».

Autor: Nedjeljko Musulin


Tagovi

Farma obitelji Bilandžić Mlijeko Proizvodnja mlijeka Otkup mlijeka

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Snijega nema puno u nizinama, ali ga se može naći iznad 400 mnv. Na vrhovima Krndije ima ga 10 cm