Tko je odgovoran za pojavu aflatoksina u mlijeku?

Afera oko pojave jednog od najopasnijih toksina u prehrambenim namirnicama, naročito u mlijeku potresla je cijelu regiju 2013. godine. Bio je to ogroman ekonomski i moralni udarac proizvođačima mlijeka i mljekarama. U kontroliranim uzorcima trajnog mlijeka sa polica supermarketa i trgovina u BiH, Hrvatskoj i Srbiji, količina aflatoksina M1 iznosila je više od dozvoljene granice od 0,05 mikrograma po litri mlijeka, što nije bilo prema standardu EU i naravno, predstavljalo je opasnost po same potrošače.

Niti Slovenija nije bila pošteđena, jer je Nacionalni slovenski institut za veterinarstvo analizom otkrio aflatoksin u mlijeku na dvije slovenske farme početkom 2014. godine. Kako to poslije i biva, uslijedilo je prebacivanje krivice sa jedne zemlje na drugu. Nitko nije želio priznati vlastitu pogrešku i opravdanje se tražilo u konstataciji da je nekvalitetan kukuruz uvezen iz druge zemlje. Priča oko pojave aflatoksina ponovo se aktualizirala, posebno u BiH gdje se kontrolom utvrdilo da je na nekoliko farmi u RS-u otkriven aflatoksin.

Od klipa kukuruza do čaše mlijeka

Čest uzročnik pojave aflatoksina je nekvalitetan kukuruz na kojem se kao metabolit patogenih gljiva (plijesni) roda Aspergillus razvio ovaj mikotoksin. Uzrok tome često su stresni klimatski uvjeti u kojima je biljka kukuruza rasla poput suše, temperaturnih oscilacija, mehanička oštećenja od insekata i ptica, a širenju još pogoduju toplo vrijeme i vlaga.

Mikotoksini stočnu hranu mogu kontaminirati dok su biljke na polju, u toku žetve ili tokom skladištenja, prerade ili hranjenja. Za prevenciju od pojave već je kasno kada domaća životinja pojede stočnu hranu od nekvalitetnog kukuruza na kojem se pojavio aflatoksin. Svakako pozornost osim na kukuruz treba usmjeriti i na ostala stočna krmiva poput uljanih sačmi i pogača, pivskog tropa, stočnog brašna itd. Kao što svaki proizvod ima svoj lanac proizvodnje početak i kraj, tako otprilike izgleda i put aflatoksina sa klipa kukuruza do čaše mlijeka na stolu za konzumiranje.

Proizvodnja mlijeka ima svoje etape i ukoliko se ne poduzmu ispravno početne agrotehničke mjere proizvodnje i skladištenja stočne hrane, a kasnije ne provedu potrebne analize i kontrole pri otkupu mlijeka u mljekare, vrlo je vjerojatno da će se u konačnici samom tetrapaku ili nekom drugom pakovanju pronaći nedozvoljene količine aflatoksina.

Jednostavno predočeno to izgleda ovako: farmer proizvede kukuruz na svom imanju koji zbog određenih klimatskih uvjeta i nepravilnih agrotehničkih mjera ima plijesni na klipu ili kupi kukuruz na kojem su se razvile plijesni zbog loših transportnih ili skladištenih uslova te isti daje kravama kao stočnu hranu koje te plijesni unose u organizam.

Dalje, izmuženo mlijeko u kojem se nalazi unešeni mikotoksin preko stočne hrane, farmer kao kooperant prodaje mljekarama, odakle ukoliko se neredovno provode analize kontrole i sve potrebne tehnološke radnje, aflatoksin može dalje završiti transportom mlijeka ili mliječnih prerađevina na policama supermarketa ili trgovina. I tada je već kasno za bilo kakvu prevenciju.

Tko je kriv kada se potvrdi prisutnost aflatoksina u mlijeku?

Ako se uzme u obzir lanac proizvodnje mlijeka, gdje svatko obavlja svoj dio posla i gdje je točno određen ulaz sirovine, lako je pronaći onoga tko je odgovoran kada se otkrije aflatoksin. Tada nadležne institucije i inspekcije stopiraju daljnji otkup sa farme i zakonskim mjerama vrše potrebne radnje. Međutim, mnogo teže je postaviti pitanje: Tko je kriv, pojedinac ili cijeli taj lanac proizvodnje!?

Jer očito da je zakazao odmah na početku. Farmer kod koga se aflatoksin pojavio na polju, tokom transporta ili tokom skladištenja hrane snosi dio krivnje, a kasnije i mljekare sa kontrolama pri otkupu mlijeka ili transportu na tržište. Stoga bi svi oni koji se nalaze u ovom proizvodnom lancu mlijeka u cilju zajedničkog dobra, kvalitete mlijeka, zarade i naravno zaštite kupaca, trebali raditi odmah na samom startu mjere prevencije od nastanka aflatoksina, a ta se borba vodi na poljima i imanjima. Ove je godine stabljika kukuruza doživjela stres od suše i svakako bi trebalo biti na oprezu po pitanju kvalitete takvog zrna jer poljoprivrednici su se već žalili na kvalitetu ovogodišnjeg roda.

Koraci u prevenciji pojave aflatoksina

Posebnu pažnju treba posvetiti pravilno provedenoj agrotehnci na samom polju i oranicama, a neke od uputa su slijedeće:

• Pratiti i sijati kukuruz u optimalnim rokovima sjetve
• Birati hibride tolerantnije na stres i plijesni
• Uzgajati kukuruz u plodoredu
• Izbalansirati gnojidbu kukuruza uz pravilan omjer makrohranjiva (N:P:K omjer 1:2:1)
• Pravilno koristiti mehanizaciju prilikom žetve da ne dolazi do mehaničkog lomljenja klipa
• Kvalitetno i pravovremeno zaorati sve žetvene ostatke na oranici
• Pravovremena berba kukuruza, ne brati zimi ili ostavljati za proljeće
• Pravovremeno i ispravno provesti konzerviranje stočne hrane (siliranje, sušenje)
• Spriječiti kontaminaciju u skladištima regulacijom mikroklimatskih uslova, naročito vlage
• Iznijeti i odstraniti ostatke prošlogodišnje žetve iz skladišta
• Zaštiti skladište od ulazaka ptica ili glodara

Zaštita krajnjeg potrošača mlijeka

U cijeloj ovoj priči u samom centru zaštite od aflatoksina je svakako krajnji potrošač koji kupuje mlijeko sa polica supermarketa ili tržnica. Kupcima je važno da imaju informaciju sa kojih farmi dolazi mlijeko u kojem su nađeni aflatoksini, o kojem se otkupljivaču radi kako ne bi sumnjali u sve brendove na policama.

Foto: depositphotos.com; jovanjaric