• Svinjokolja
  • 21.11.2018. 10:30

Svinjokolja je sve manje u slavonskim selima, ali obitelj Savičić ne odustaje: Pripremili smo obilje hrane za cijelu godinu

Mi još ne odustajemo od tradicionalne slavonske svinjokolje. Na sreću i vrijeme nas je poslužilo, zahladilo je, nema muha, a ako nastupi pravo zimsko vrijeme kasnije neće biti ni problema sa sušenjem mesa, kobasica, slanine, kaže naš domaćin Miladin Savičić.

Foto: Vjekoslav Hudolin
  • 2.524
  • 334
  • 1

"Što ćete popiti: rakiju, vino, pivo, sok, kavu?“, bilo je prvo pitanje Miladina Savičića iz Čovca kod Okučana kada sam posjetio to Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Iza njihovih gospodarskih objekata zatekao sam vrijednu i veselu svinjokoljsku ekipu koja je obrađivala "brdo“ mesa.

"Mi još ne odustajemo od tradicionalne slavonske svinjokolje, s nestrpljenjem smo čekali ovaj dan. Na sreću i vrijeme nas je poslužilo, zahladilo je, nema muha, a ako nastupi pravo zimsko vrijeme kasnije neće biti ni problema sa sušenjem mesa, kobasica, slanine“, kaže naš domaćin, najmlađi u ekipi. Zadovoljan je što se i na ovogodišnjoj svinjokolji okupila dobra ekipa koja zna posao, rođaci, prijatelji susjedi: otac Čedo, majka Stojanka, brat Nedeljko, glavni mesar Slavko Mrvelj, susjede Rada, Ljubica i prija Ada.    

Sve rijeđe svinjokolje u slavonskim selima 

Prošlog vikenda u selima zapadne Slavonije počela je sezona svinjokolja, ovaj i sljedećih nekoliko tjedana se nastavlja. Nažalost, sve je manje ovakvih obitelji poput Savičićevih koji su ove godine imali tri velika tovljenika – jednog težeg od 300, a dva malo lakša: od 280 i 200 kilograma.

Sezona svinjokolja je započela prošlog vikenda 

"Sela su nam prazna, sve je manje mladih ljudi, pa nije lako skupiti ovakvu ekipu. Mnoge staračke obitelji više ne drže svinje, a zbog finanijske krize i ne kupuju ih. Mi sve ovo meso, kobasice, kulene, slaninu, čvarke pripremamo za vlastitu obitelj. Godina je duga, bavimo se poljoprivredom, puno radimo pa valja osigurati dovoljno hrane i za nas i naše goste, prijatelje i pomagače“, kaže Miladin.

Njegova obitelj bavi se poljoprivredom, otac Čedo je nositelj OPG-a. Svaštare, obrađuju 30-ak hektara zemlje, drže svinje, krave, ovce. "Ove jeseni loše smo prošli sa sjetvom ječma, pšenice i zobi. Nismo više mogli čekati kišu, pa smo posijali u suhu zemlju. Usjevi slabo niču, ne znamo hoće li ovaj snijeg i kiša bitnije pospješiti nicanje. Inače, dobar dio ratarskih kultura koristimo u vlastitom gospodarstvu za ishranu stoke. Ove jeseni imamo za prodaju desetak svinja tovljenika težine oko 200 kilograma koje prodajemo po cijeni pd 13 kuna za kilogram, imamo i četrdesetak odojaka koje ćemo nadam se prodati za božićne i novogodišnje blagdane. Svaštarimo, ali ne žalimo se, može se od ovog posla živjeti. Samo treba puno raditi, ponekad i 15-16 sati dnevno, boriti se. Bit će dobro ako u ovih naših nekoliko sela uspijemo osnovati Poljopoprivrednu zadrugu na čemu radimo da organizirani lakše prodamo ono što proizvedemo“, kaže Miladin s kojim smo iskoristili priliku za kraći razgovor o poljoprivredi.  

Kaže, imaju loša iskustva s nekim kupcima i tvrtkama. Jedan mesar im je za preuzete svinje ostao dužan oko 10 tisuća eura, mljekara Slavija koja je davno propala oko 5.000 tisuća eura. Osim svinja Savičići trenutačno drže i sedamdesetak ovaca i 11 goveda u sustavu krava tele. I dok sam malo zadangubio Miladina pričom o poljoprivredi, njegova ekipa vrijedno je radila oko mesa. Otac Čedo topio je prvu turu čvaraka i brinuo da budu kvalitetni:

"Nekada ih nismo znali dovoljno cijeniti, a sada se kilogram te poslastice u gradovima prodaje po 100 i više kuna. Bitno je da se dobro istope, kasnije u njih dodamo malo mlijeka i glavicu crvenog luka“, kaže Čedo, prisjećajući se sa sjetom nekadašnjih svinjokolja.  

I dok snaše peru i pripremaju svinjska crijeva za nadijevanje mesnih kobasica i krvavica, glavni majstor, izučeni mesar Slavko Mrvelj, rutinsko obrađuje meso. Na pitanje, što je u tom  svinjokoljskom poslu najvažnije, odgovara.

Sve po starim običajima i receptu

"Meni je najbitnije da domaćini budu zadovoljni. Volim mesarluk, uživam u tom poslu, a evo kod prijatelja Savičića imali smo prave tovljenike od kojih ima i mesa, i kobasica i slanine, svega... Po meni tovljenici za klanje ne bi trebali biti teški ispod 200 kilograma, ovi su bili i puno veći. Mi radimo po starim običajima i receptima, naučili smo na te okuse i ništa ne mijenjamo. Uz kvalitetno meso, vrlo su bitni način pripreme smjese, osobito kobasica i kulena i dobra paprika“, kaže Slavko.  

Uz svinje, drže i ovce i goveda

Naravno, za dobre suhomesnate proizvode bitni su i pac i dobro sušenje i kasnije uskladištenje. No, to je cijela teorija koju većina obitelji na selu davno svladala. Nakon cjelodnevnog napornog posla, ekipa obitelj Savičić i njihovi pomagači nastavili su po dobrim starim običajima druženje uz svinjokoljsku večeru: juhu, sarmu, kuhano meso, pečene kobasice i krvavice, krmenadle i pjesmu, zahvalni što su i za cijelu sljedeću sezonu pripremili dovoljno hrane.

"Život na selu nije lagan, puno se i naporno radi, ali je lijep i ne gladujemo, jer si pripremimo hrane u izobilju, barem mi u našoj obitelji“, kaže Miladin Savičić.  


Fotoprilog


Tagovi

Svinjokolja Kolinje Slavonija Svinje Miladin Savičić


Autor

Vjekoslav Hudolin

Inženjer poljoprivrede sa 38-godišnjim iskustvom u profesionalnom novinarstvu. Nekada novinar HRT-a, dopisnik Glasa Slavonije, suradnik Gospodarskog lista, Agroglasa, Poljoprivrednog vjesnika, Večernjeg i Jutarnjeg lista, a danas voćar koji u obiteljskom kolekcijskom voćnjaku uzgaja oko 260 starih sorata jabuka i krušaka.