Svaštarili da bi preživjeli, a onda se posvetili sustavu krava-tele

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Gorana Došlovića iz Jazavice kod Novske koje se bavi uzgojem goveda u sustavu krava-tele i ratarskom proizvodnjom jedno je od uspješnijih na širem novljanskom području. I dobar primjer da se u poljoprivredi uz puno volje, rada i ulaganja može nešto postići i kada se krene praktično od nule.

Došlovići su i prije rata bili vrijedna i prilično dobrostojeća obitelj. Goranov otac Nikola radio je u novljanjskoj tvrtki Kony, njegova supruga Dragica bila je domaćica, ali su se sa bakom Ljubicom, djedom Ivanom i djecom Nikolinom, Goranom i Ivanom i tada bavili poljoprivredom. Obrađivali su zemlju, proizvodili šećernu repu, povrće bavili se stočarstvo i i lijepo živjeli. Nažalost, u Domovinskom ratu njigovo selo je potpuno stradalo.

"Za vrijeme Domovinskog rata obiteljska kuća i gospodarski objekti su bili spaljeni, sve je bilo porušeno, svi strojevi su nestali, odneseni, pokradeni, obitelj je završila u progonstvu, seljakali smo od Novske, Kutine, do Ivanca gdje sam krenuo u prvi razred gimnazije, da bi nakon povratka opću gimnaziju završio u Novskoj", prisjeća se Goran najtežih trenutaka u životu svoje obitelji kada su se praktično bez ičega vratili na zgarište i ruševine gdje su ispočetka krenuli u novi život.

Nakon svaštarenja odlučili se za sustav krava-tele

Kao mladić nakon rata jedno vrijeme radio je u stričevoj tvrtki. Budući da je odrastao na selu uz veliki pašnjak Mokro polje koji se prostire u Parku prirode mokro polje, gdje je njegova obitelj nekada držala dosta stoke, da je uz roditelje, djeda i baku zavolio poljoprivredu koja mu se uvukla pod kožu, Goran se odlučio posvetiti obradi zemlje i uzgoju stoke. Želio je ostati u rodnom domu i, kako kaže, unatoč svim problemima koji su pratili poljoprivredu, vidio je u njoj mogućnost egzistencije i opstanka.

"Kad sam se oženio 2000. godine sa suprugom Biljanom, ponovno smo krenuli u poljoprivredu. Naravno, u ovih 17 godina borili smo se da razvijemo svoje gospodarstvo, bilo je tu i uspona i padova i grešaka kao u svakom poslu, bilo je vrlo turbulentnih razdoblja, ali nismo se predali. Ispočetka smo svaštarili, bavili se svačim pomalo, proizvodnjom povrća, ratarenjem i stočarstvom. Radili svašta da bismo opstali. Jednostavno tražili smo se i onda smo se prije 9 godina počeli baviti govedarstvom, sustav krava-tele.

U tomu smo vidjeli priliku, mogućnost i prednost u odnosu na neke druge grane poljoprivrede zbog prirodnih resursa koje imamo u našoj Sisačko-moslavačkoj županiji i u ovom našem novljanskom području. To su velike pašnjačke površine u Mokrom polju na području Parka prirode Lonjsko polje gdje je lokalno stanovništvo odvajkada uzgajalo mnogo svinja, krava i konja i živjelo od toga", kaže Goran.

Ekološka proizvodnja goveda i pira

OPG osnovali su 2003. godine i sada u upisniku poljoprivrednih gospodarstava imaju osamdesetak hektara zemlje, od toga 35 hektara vlastite zemlje, ostalo u zakupu privatne i državne zemlje. Na nešto manje od 40 hektara bave se ekološkom proizvodnjom, i govedarstvo je u ekološkoj proizvodnji.

"Od ratarskih kultura imamo pir u ekološkoj proizvodnji i nešto zobi. Pir sijemo na površini od 10 do petnaest hektara na površinama gdje je pretkultura bila lucerna. Od njega dobivamo i slamu za životinje. Za pir imamo sigurno tržište, posljednje tri-četiri godine uspješno surađujemo sa njemačkom tvrtkom Natur Gold Farms koja ima sjedište u Mađarskoj. S njima imamo ugovorenu proizvodnju, oni nam osiguraju sjeme i od nas otkupljuju pir. Do sada s njima nije bilo nikakvih problema", ističe Došlović

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo u Jazavici posjetili smo krajem studenog, kada su zajedno sa ostalim stočarima toga kraja vraćali krave i telad sa pašnjaka Mokro polje gdje je stoka bila u slobodnoj ispaši od početka travnja.

"Ovisno o vremenskim uvjetima naša stoka obično oko 7 mjeseci provede na paši, a ostatak godine u stajama na prezimljavanju. Što se tiče ove godine uglavnom smo zadovoljni. Bilo je jedno razdoblje sa visokim temperaturama i sušom, ali sve su to goveda izdržala. Što je više stoke, pašnjaci su čišći, jer goveda jedu i suzbijaju invanzivnu amorfu" koja je, kaže Došlović, opasna korovska biljka, ali je po svom sastavu u rangu hranidbene vrijednosti lucerne.

Puno im je pomogao novac Europske unije

"U sustavu krava-tele trenutačno trenutačno imamo sedamdesetak grla, krava, junica i teladi. Od pasmina držimo simentalca i francusku pasminu šarole, a imamo i križance tih dviju pasmina. Naš cilj je proizvodnja teladi težine od 150 do 200 kilograma koja se dobro prodaje. To je ono što ja stalno govorim kolegama i ljudima koji bi htjeli raditi da još bolje iskoristimo zajedničke pašnjake u Mokrom polju. Ondje još ima prostora za povećanje proizvodnje", kaže Goran Došlović, inače, predsjednik Udruge uzgajivača goveda Mokro polje-Novska. Ta Udruga trenutačno okuplja desetak uzgajivača koji imaju oko 250 odraslih grla goveda.

Kako bi ubrzali širenje, razvoj i modernizaciju proizvodnje Došlovići su aplicirali na prvi natječaj, na mjeru 4.1.1. Programa ruralnog razvoja 2015. godine. Ispunili su sve uvjete, prošli na tom natječaju, nepovratno im je odobreno oko 800 tisuća kuna.

"Provedba tog natječaja prilično se otegla, ali evo potkraj prošle godine uspjeli smo sve realizirati, za novac koji nam je odobren kupili smo novi traktor, prikolicu za zrno, prikolicu za prijevoz bala, kosu i tunel za skladištenje bala i mehanizacije. Kupili smo što nam je trebalo da kao obiteljsko gospodarstvo možemo bolje funkcionirati, olakšali smo si posao, taj nepovratni novac Europske unije i Hrvatske države, velika nam je pomoć i svojevrsna odskočna daska za daljnji razvoj. Štalu kapaciteta za sto krava napravili smo prije 4 godine vlastitim sredstvima i sada smo dobrano opremili i modernizirali svoje gospodarstvo", kaže Goran i dodaje da novac koji se može ostvariti kroz mjere Programa ruralnog razvoja pruža priliku i drugim OPG-ima, osobito mladim poljoprivrednicima.

Vrijedna i složna obitelj

Ključ uspjeha OPG-a Došlović je vrijedna i složna obitelj koja zna što želi i hoće. Velika potpora Goranu je njegova supruga Biljana, žena koja za sebe kaže da je odrasla u Novskoj, koja prije udaje nije imala pojma o poljoprivredi.

"Kada sam se udala u Jazavicu došla sam iz grada, praktično s betona, nikad nisam u životu radila na zemlji, ali evo uz supruga i njegove vrijedne roditelje Dragicu i Nikolu, koji nam i sada pomažu koliko mogu, radim mnoge poslove u poljoprivredi oko stoke, vozim traktor, pomažem koliko mogu uz brigu o troje naše djece: kćeri Petru (11) i Mateju (16) i sina Luku (12)", kaže ponosna majka. Dodaje kako na njihovu gospodarstvu djeca odmalena stječu radne navike i već sada, uz obveze u školi, obavljaju mnoge poslove na gospodarstvu. Kada ona i suprug odu nekoliko dana na odmor djeca praktično brinu o cijeloj farmi.

Dvanaestogodišnji sin Luka, učenik 6. razreda, već je prava legenda u selu. Spretno obavlja važne poslove sa traktorima od 110 i 115 konjskih snaga.

"Pomažem tati na njivama, orem, tanjuram, kosim, skupljam strojno lucernu, obavljam i neke druge poslove sa traktorom, pomažem oko stoke na farmi. Želim završiti poljoprivrednu školu i ostati na našem gospodarstvu, nadam se da ćemo ga još proširiti", s puno žara o poljoprivredi priča ovaj vrijedni dječak koji se već uvelike osamostalio i osposobio za rad na zemlji i farmi.

"Nema napretka bez rada, upornosti, ljubavi i dobrih projekata. Poljoprivreda nije bauk, nije to ništa strašno, to je posao koji treba cijeniti i poštovati, što kod nas u Hrvatskoj, nažalost, nije slučaj. Ipak mi poljoprivrednici proizvodimo hranu, bavimo se poslom na koji svaki proizvođač trebao biti ponosan", kaže Goran Došlović čija obitelj zaista može biti zadovoljna onim što su napravili od poslijeratne obnove do sada.

Naš domaćin ističe da ima još puno zapuštenih prisavskih pašnjaka gdje bi se moglo uzgajati još tisuće grla. Ima prostora gdje se može živjeti, ali mora se raditi i uhvatiti u koštac sa problemima. Kaže, nigdje ne teku med i mlijeko, i u Njemačkoj i drugim europskim zemljama mora se raditi.

Foto: Vjeko Hudolin i Željko Gašparović