Što muči hrvatske, a što slovačke svinjogojce?

Sajam Viroexpo, kako i priliči, bio je mjesto susreta, dogovora, planiranja suradnje. Svinjogojska udruga Virovitičko-podravske županije ove je godine na njemu ugostila predsjednika i članove Saveza svinjogojaca Slovačke. 

"Dojmovi sa sajma su jako dobri, upravo su nam se ondje priključili novi članovi", otkriva nam Mirjana Bilović iz Rezovca, predsjednica ove udruge dodajući da su Slovaci već uzvratili poziv, na njihov Međunarodni sajam poljoprivrede "Agrokomplex" u Nitri kojega planiraju posjetiti uz pomoć Virovitičko-podravske županije, HAPIH-a te Središnjeg saveza udruga uzgajivača svinja Hrvatske. 

Ono što je na ovoj poljoprivrednoj manifestaciji domaćim, ali i slovačkim svinjogojcima bilo najkorisnije, predavanje je na temu "Legalizacija prerade mesa na OPG–u", prof.dr.sc. Danijela Karolyija s Agronomskog fakulteta u Zagrebu. 

Razlike između hrvatskog i slovačkog uzgoja

"Dobili smo konkretne informacije, kakva su ulaganja potrebna za male OPG-ove koji imaju 6 do 10 krmača, jer su većinom takvi u Hrvatskoj, kako zaokružiti ciklus proizvodnje i izvući puno veću dobit", pojašnjava nam i kaže kako su sa svojim slovačkim kolegama usporedili situaciju u svinjogojstvu, ali i ratarstvu jer i ondje stočari sami proizvode hranu. 

"Oni nemaju poput nas tradicionalnu proizvodnju suhomesnatih proizvoda i prodaju na gospodarstvu, uglavnom rade za mesnu industriju. Kod njih se smanjio uzgoj svinja jer su pogođeni afričkom svinjskom kugom, a istovremeno pokrivaju samo 20 posto svojih potreba", priča nam Bilović. Kaže kako su saznali da su tamošnje velike farme kupili Nizozemci, a Slovaci samo rade za njih. 

Osvrnula se i na njihov način prerade. Kaže da koriste drugačije začine, ali i same pasmine, nemaju autohtone kao u Hrvatskoj. Zato su imali prilike probati kako se to radi kod nas. "Ponudili smo im puno naših proizvoda, od prasetine do suhomesnatih - kobasicu, kulen, kulenovu seku, slaninu", nabraja i komentira kako kod njih nema prakse klanja na gospodarstvu kao kod nas. "Sve je industrija, nema dodane vrijednosti."

Gube pravo na poticaje 

No, iako se čini da smo u boljem položaju od njih, Bilović ističe kako osim što je proizvodnja znatno poskupjela zbog viših cijena svih inputa, imaju i druge probleme. "Proizvodnja žitarica je puno skuplja nego je bila do sada. Više bismo zaradili da ih prodamo, nego što njima hranimo životinje", zaključuje i dodaje kako se upravo zbog toga žele orjentirati na preradu mesa u suhomesnate proizvode. 

No, malim svinjogojcima je najveći problem to što više ne mogu prodavati svinje na OIB kao prije godinu dana. Sada se zahtijeva da svinjogojac mora biti registriran. "Mora imati svoju karticu, sa serijskim brojem, da bi uopće mogao razdužiti svinju i dobiti papir u veterinarskoj stanici", opisuje naša sugovornica.  

"Prije ste mogli doći kod nas na OPG, reći da želite svinju, mi bismo otišli u veterinarsku stanicu s vašim imenom i prezimenom, adresom, OIB-om, napisalo bi se da je riječ o klanju na gospodarstvu. Vi biste svinju uzeli, zaklali i mi smo ju mogli normalno razdužiti", detaljizira objasnivši da im to predstavlja problem jer na taj način gube pravo na poticaje za raspolodne krmače. 

"Po novom zakonu je potrebno u promet staviti 15 komada, što tovljenika, ili prasadi po jednoj krmači, a da bi se razdužili u veterinarskoj stanici te tako ostvario poticaj. Puno ljudi koji imaju do 10 krmača, a takvih je najviše, to ne može ostvariti", upozorava. Naime, do sada je poticaj bio isplaćivan za svaku prijavljenu krmaču, bez obzira na broj svinja u prometu, što znači da se nije uvjetovala brojčana proizvodnja.

Naime, na malim OPG-ovima, kakvih je većina, svinjogojci imaju većinom dva prašenja godišnje po krmači, a na velikima 2,4 pa tako 10 krmača imaju i po 24 prašenja u godini. Takva se prasad ranije odbija, a krmača ide ranije u reprodukciju. Treba napomenuti da je poticaj iznosio 530 kuna. 

Uspoređujući sa Slovačkom, ondje ne postoji takva praksa jer su farme velike i sve ide u klaonice. 

Udruga okuplja cijele obitelji

Ono što Bilović vidi kao dodatni problem u hrvatskom svinjogojstvu je stvar hranidbe  i genetike, a što utječe na kvalitetu mesa. 

"Mnogi naši ljudi smatraju da ne treba ulagati u kvalitetnu hranu i genetiku, ali, tržište zahtijeva veću mesnatost i bolju kvalitetu mesa. No, svijest se i kod nas po malo mijenja", komentira dodajući da u tome veliku ulogu igra suradnja među proizvođačima, a što je dužnost i njihove udruge. 

"Ljudi surađuju, kroz našu udrugu ih savjetujemo, razmjenjuju znanja, spojili smo cijele obitelji, jedni od drugih kupuju, umrežavaju se, razvijaju poznanstva", opisuje nam predsjednica ove udruge otkrivši kao su do sada na sastanke dolazili većinom muškarci, no kroz neko vrijeme su okupili cijele obitelji. 

Žene su najviše u svinjcu

"Jedan me je član pitao, kako to da je žena na čelu udruge. Ja sam odgovorila protupitanjem da gdje su njihove žene koje većinom hrane te svinje i u sve su uključene", prisjeća se poduzetna Mirjana te dodaje kako je dosta gospodarstva gdje upravo žene najviše rade u svinjcu dok su muževi na poslu. 

"Moj muž dođe kući s posla i odmah ide u polje. Ali zato zajedno pripremano hranu, a onda ja nastavljam s brigom oko životinja", kaže prisjećajući se godina kada su imali tek 10 krmača, a sada ih je do 20. Odlučila je, kada su djeca odrasla, da neće tražiti posao, ali su zato povećali proizvodnju. "Sama sam sebi pronašla posao", smije se. Danas prodaju i prasce, imaju nešto tova, raspolodnog materijala, a planiraju i preradu u suhomesnate proizvode.  

"Ako OPG želi preživjeti, mora se baviti različitim kategorijama proizvodnje", poručuje. 

Rana sjetva i kvalitetno sjeme

Kao što smo spomenuli, Bilovići sami proizvode stočnu hranu - kukuruz, pšenicu, ječam, soju, na 30-ak hektara, a od ove godine i suncokret kojega baš ovih dana "skidaju" s polja. Iako pogođen sušom, zadovoljni su stanjem u kojem je kukuruz, za što je zadužen stariji sin. Kaže, puno se informirao te odlučio za raniju sjetvu. "Nismo štedjeli na sorti i sjemenu. Sijali smo skuplje sorte jer su otpornije i bolje. Urod će biti manji, ali ne drastično", otkriva. 

Za kraj kaže kako na našem tržištu nedostaje svinjetine, a nedostajat će je i više. "Puno ljudi se rješava krmača jer nemaju svoju proizvodnju žitarica, a nove cijene stočne hrane, plavog dizela i drugog su jako otišle gore. Mali si to ne mogu priuštiti", rezignirano priča te dodaje kako su pokušali razgovarati s ministricom poljoprivrede o već spomenutim poticajima za krmače, no ona je novi zakon opravdala EU direktivom. 

Sastanak u Gudovcu

Ipak, ne odustaju od te teme pa tako na Jesenskom Bjelovarskom sajmu u Gudovcu, koji je započeo danas, planiraju sastanak na nivou Saveza koji okuplja sedam udruga i dvije proizvođačke organizacije, na kojem će pročešljati sve teme i predložiti sastanak s ministricom Marijom Vučković. 

"Teme koje ćemo mi predložiti je smanjiti prag za dobivanje poticaja za rasplodne krmače, s 15 na nešto manje te da se pronađe drugačiji model razduživanja, poput onoga na OIB. Također, želimo vidjeti može li se što napraviti u vezi plavog dizela, da bude jeftiniji jer nam je svim poljoprivrednim proizvođačima taj trošak velika stavka", zaključuje Mirjana Bilović.