• Govedarstvo
  • 19.06.2016. 15:00

Što je važno znati o zaštiti i njezi papaka?

Stanje papaka je od izuzetnog značaja za zdravstveno stanje cjelokupnog organizma životinje, a samim tim i za produktivnost same jedinke. Kako pravilno njegovati i zaštititi papke goveda?

Foto: onepony/Bigstockphoto
  • 1.049
  • 93
  • 0

Bolest papaka često zadaje glavobolje stočarima, a dovodi i do ekonomskih gubitaka. Krave veliki dio vremena provode u kretanju ili stojeći, čak i preko 50% pa se rizik od bolesti papaka povećava. Posebice jer je svaka noga kod krava opterećena velikom tjelesnom masom, a kako je papak najniži dio noge, jasno je koliko je opterećen.

Kod goveda zadnje noge, zbog svog položaja, nose 2/3 tjelesne mase životinje. Kod visoko mliječnih krava dodatni problem predstavlja i veličina vimena koje širi stražnje noge, čime se još više opterećuju vanjski papci.

Rast papaka

Papci stalno rastu, ali se kretanjem troše. U optimalnim uvjetima se troše isto toliko koliko i narastu. Ovo je češći slučaj sa životinjama koje su veći dio sezone na ispaši. Međutim, u uvjetima današnjeg intenzivnog stočarstva, odnos rasta i trošenja papaka je poremećen neizbalansiranom hranidbom, nedovoljnim kretanjem životinja i nezadovoljavajućim higijenskim statusom objekata u kojima se životinje nalaze. Samo je na rešetkastim podovima gdje se drži tovna stoka obrezivanje papaka rijetko potrebno, jer su rast i trošenje papaka podjednaki.

Vanjski papci zadnjih nogu rastu brže od unutrašnjih papaka, i što više rastu nose veću težinu. Rastom papaka opterećenje prelazi na petni dio papka, položaj papčane kosti se mijenja i ona svojim zadnjim dijelom počinje stvarati pritisak. Papci rastu 5 do 7 mm mjesečno, a kada dužina papaka dostigne oko 7 cm krave nisu u stanju stajati, postaju nervozne, osjećaju bol, položaj nogu postaje nepravilan, noge više ne mogu izdržati težinu životinje.

Faktori razvoja šepavosti

Šepavost krava mogu uzrokovati mehanički, metabolički i mikrobiološki faktori. Neki od najčešćih mehaničkih uzroka su traumatski čir, nagaz na strano tijelo, bolest bijele linije i lomovi kostiju ekstremiteta. Kod lomova je važno spomenuti da oni često završavaju izlučenjem i tu skoro da i nema pomoći, dok je kod ostalih slučajeva situacija ipak nešto bolja i životinjama se može pomoći, ovisno o tome koliki je stupanj oštećenja.

Od metaboličkih oboljenja koja utječu na šepavost treba spomenuti laminitis. Laminitis je bolest papaka koja se manifestira upalom papaka, a posljedica je šepavost i trajna deformacija papka. Obično se javlja uoči teljenja i u ranoj fazi laktacije. Istraživanja su jasno dokazala vezu između acidoze i laminitisa. Acidoza je metabolička bolest koja je posljedica zakiseljavanja buraga, a koja nastaje uslijed davanja neizbalansiranog obroka, odnosno ishranom s velikim udjelom koncentrata.

Opasnosti su izložene krave odmah nakon telenja pa do 120. dana laktacije. Istraživanja su pokazala da su od laminitisa najugroženije prvotelke, dok je kod starijih krava pojava laminitisa rijeđa. Potrebna je postupna priprema krave i uvod iz zasušenja u intenzivnu proizvodnju. Promjenu načina hranidbe treba provoditi postupno, da bi se mikroflora buraga prilagodila. Posljedica laminitisa su deformirani papci koji se više ne mogu izravnati, ali se redovitim korekcijama kravi olakšava stajanje. Glavna preventiva ove bolesti je izbalansirana hranidba koja sprječava nastanak acidoze.

Bakterijske bolesti vrlo su zarazne, a u stajama su idealni uvjeti za rast i razmnožavanje bakterija. Mnoge bakterije prirodno se nalaze u probavnom sustavu preživača, gdje ne ugrožavaju zdravlje životinja. Ali, ponekad u slučajevima pada imuniteta te bakterije mogu izazvati zdravstvene tegobe koje dovode do šepavosti. Bakterijskim infekcijama uglavnom nisu zahvaćeni sami papci, već koža oko papaka i između njih. Bakterijske infekcije su zarazne i u stajskim uvjetima vrlo se brzo šire sa životinje na životinju. Za sprječavanje šepavosti uzrokovane djelovanjem bakterija najvažnija je redovna dezinfekcija papaka.

Problemi koje donose bolni papci

U intenzivnom uzgoju visokomliječnih krava 50 pa i 60% krava oboli od bolesti papaka. Životinja s bolnim papcima se izbjegava kretati, slabije dolazi do hrane, samim tim njezina proizvodnja opada. Zbog toga je dobra njega papaka preduvjet za visoku proizvodnju životinja. Istovremeno, pravilna njega papaka smanjuje troškove liječenja životinja, i povećava rentabilnost proizvodnje.

Bolest papaka odražava se i na mliječnost, koja je kod bolesnih životinja manja za 10-20%. Također, kod krava je izražena manja želja za parenjem, dok kod gravidnih životinja bolest zapuštenih papaka može dovesti do oštećenja ploda. Bilo koji stupanj hromosti u prvih 30 dana nakon telenja dovodi do smanjenja reproduktivnih aktivnosti krava gdje se javlja tihi strus ili anesterija.

Dezinfekcija papaka

S dezinfekcijom se postiže zaštita papaka tako što se sprječavaju nepoželjne pojave raznih infekcija. Također, dezinfekcijom se utječe na očvršćavanje papaka. Ova mjera se izvodi lako i jednostavno, a nije ni skupa. Dezinfekcija se mora sprovoditi redovno barem jednom mjesečno tijekom tri uzastopna dana. Najučinkovitija je kad krave prvo prolaze kroz posude s čistom vodom da bi se uklonila prljavština s papaka i kože oko njih, a zatim kroz posude s dezinficijensom.

Dužina posuda za dezinfekciju mora biti najmanje tri metra, tako da krava namoči sve četiri noge. Dio gdje će se provoditi dezinfekcija treba organizirati u vidu ograđenog koridora, tako da ga krave ne mogu zaobići. Za dezinfekciju se koriste: formalin (oko 3%), ili bakar-sulfat (5%). Sredstva se koriste na način da se prvo koristi jedno, a sljedeći put drugo sredstvo. Krave se navodi proći kroz "kadu" bar 2-3 puta u vrijeme kada se obavlja dezinfekcija.

Korekcija i orezivanje papaka

U postupke koji mogu spriječiti šepavost svakako spada i redovna korekcija papaka. Obično se sređivanje papaka radi jednom godišnje, ali kod krava koje nose više mlijeka to se radi i do tri puta u godinu dana. Treba istaknuti da korekcija papaka u većini slučajeva može spriječiti šepavost uzrokovanu mehaničkim djelovanjem i u manjoj mjeri šepavost uzrokovanu djelovanjem mikroorganizama, dok ostale uzroke šepavosti može izazvati ili spriječiti samo vlasnik. Poželjno je korekciju papaka obaviti dok su grla zasušena. Redovita njega sprječava pojavu tegoba s papcima, koje je u poodmakloj fazi teže i skuplje sanirati.

Cilj orezivanja papaka je kravama osigurati stabilno stajanje po cijeloj površini papaka. Orezivanje se po pravilu obavlja dva puta godišnje. Prvo orezivanje se obavlja 3-4 tjedna prije puštanja na ispašu, a drugo na kraju perioda ispaše. Tada je još važnije i zbog odstranjivanja raznih primjesa u papcima. Orezivanje papaka treba obavljati izvan staja, pod nekom nadstrešnicom ako su vremenski uvjeti pogodni. Rad oko orezivanja je tada pogodniji, a kontrola se obavlja kada se krave odmah puste i kreću. Orezivanje je moguće i u stajama kada su krave vezane. Tada treba osigurati dovoljno svjetla i nekako kravu "fiksirati". Naravno, treba omogućiti da se noga koja se obrađuje, podigne na neku drvenu podlogu.

Orezivanje u principu može obaviti prosječno razvijena osoba, ali svakako s prethodnom odgovarajućom obukom. Pri tom je važno da ta osoba nije gruba i nervozna. Redovnom obradom papaka održava se dobro zdravlje papaka i nogu, povećava se količina namuženog mlijeka i do 15%, a spriječava se i jalovost krava. Kod orezivanja papaka posebnu pažnju treba obratiti na poznatu "bijelu liniju". Ona se dobro raspoznaje i služi kao granica: do nje je moguće skidanje viška papaka bez opasnosti da se zahvati "živi" dio!

Foto: onepony/Bigstockphoto


Tagovi

Zdravlje Orezivanje Njega Zaštita papaka Šepavost krava


Autor

Bogdan Cekić

Bogdan Cekić

Magistar poljoprivrede, zaljubljenik u prirodu i aktivni borac za zaštitu životne sredine.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi