Složna obitelj farmu gradi - a nesložna ruši!

Kada su se prije 23 godina oženili, Marina Katušić i njezin suprug Damir koji su tada, za vrijeme Domovinskog rata živjeli u Novskoj, nisu ni u snu sanjali da će se jednog dana baviti poljoprivredom. Marina je po struci agrotehničarka i radila je u trgovini devet godina, a Damir je zaposlen u policiji od 91. godine. Budući da je nakon rata obnovljena kuća Damirovih roditelja u Jasenovcu, mladi bračni par vratio se u to mjesto na obali Save.

"Tu nam je bilo lijepo tih prvih 5,6 godina, onako kao mladi ljudi živjeli smo sa djecom bez većih obveza. Međutim kasnije se nametnula potreba nekako iskoristiti višak slobodnog vremena, a kako su djeca odrastala i obveze su bile sve veće", kaže Damir koji se uz pomoć tetka Mije Šrumfa i učitelja Nikole Mačkovića počeo baviti pčelarstvom.

Lijepo je to išlo, ali supruga i jedan od sinova bili su alergični na ubod pčela pa su odustali od pčelarenja i počeli se baviti poljoprivredom, najprije uzgojem povrća na malom komadu zemlje.

Proizvode i stočnu hranu

U međuvremenu su se Katušići doslovno zaljubili u poljoprivredu. Krenuli su od nule i 2007. godine počeli kupovati zemlju od susjeda i državnu i stvarati vlastito poljoprivredno gospodarstvo. Trenutačno imaju 20 hektara zemlje, od toga 16 hektara obradivih površina na kojima siju kukuruz, zob, ječam, tritikale, djetelinsko-travne smjese.

"Sve te žitarice koristimo za ishranu stoke na svom gospodarstvu. Stajnjakom gnojimo oranice, tako da smo zaokružili cijeli ciklus nekakve normalne prirodne proizvodnje, kako se to nekada radilo. Na svom gospodarstvu koje smo do sada stalno širili držimo muzne krave, nešto junadi, konje pasmine hrvatski posavac, ovce i janjad. Imamo i svinje, turopoljsku svinju koja je po selekcijom, kokoši, pure, zna biti gusaka i pataka, svega kako je to nekada bilo na bogatim seoskim gospodarstvima", kaže Marina i ističe da uglavnom drže autohtone domaće pasmine.

Kako se riješiti invazivne amorfe?

Dok s vrijednim supružnicima obilazim mali ranč na kojoj se nalaze ovce, svinje i konji, pričaju kako im je do sada jedan od najvećih problema zadavala drvenasta biljka amorfa koja pojedinih godina daje obilje odlične pčelinje paše, ali je ta invazivna biljka zauzela mnoge nekada obradive površine i pašnjake. Proteklih godina ulagali su puno napora u krčenje površina i njihovo privođenje kulturi. Imaju još oko 4 hektara koje moraju očistiti i urediti, a u suzbijanju amorfe im pomažu i ovce.

"Dok su u ovom jasenovačkom kraju, poznatom po tradicijskoj stočarskoj proizvodnji bile čorde krava, konja i svinja, nije bilo ovakvih problema sa širenjem šikara koje, nažalost, zauzimaju sve veće površine", kaže Damir pokazujući površinu omeđenu električnim pastirom, koju sada pod kontrolom drže ovce. Oko tog pašnjaka i lijepo uređenih oranica zasijanih ozimim žitaricama, pružaju se velike šikare koje bi tek trebalo osvajati. Pravi raj za divljač ali i, kako ističe Damir, sve veću populaciju čagljeva koji se šire i na tom posavskom području i postaju opasnost za domaće životinje.

Sve u ekološkoj proizvodnji

Obiteljsko poljoprivreednoi gospodarstvo Marine Katušić jedno je od rijetkih u jasenovačkom kraju, a možda i šire, koje se različitim proizvodnjama - ratarstvo, stočarstvo, povrtlarstvo - bavi po ekološkim načelima.

"Prije pet godina smo većinu naših površina i stočarsku proizvodnju prijavili u ekološki upisnik, u tome nas prati nadzorna stanica za ekološki uzgoj Hrvatskih šuma. Dio površina nam je u drugoj godini prijelaznog razdoblja", ističe nositeljica OPG-a. Nadaja se da upravo takva proizvodnja zdravije hrane ima budućnost, jer sve više sazrijeva i svijest potrošača što je to hrana iz organskog uzgoja - i po okusu, ali i nutritivnim svojstvima. Prošle godine postavili su u svom vrtu plastenik koji će ove godine početi navodnjavati, pa očekuju da će imati i bolju i raznolikiju ponudu povrća.

"Mi ne kupujemo povrće, mi sve proizvedemo svoje i preradimo to za zimnicu, za sebe, za prijatelje, za rodbinu, ali i kao tržne viškove". Željeli bi posaditi i voćnjak sa starim sortama, iako su, kažu, svjesni da taj dio Posavine nije baš najpogodniji teren za sve vrste voća.

Sve proizvode prodaju u Jasenovcu

I dok se mnogi poljoprivrednici u Hrvatskoj tuže na prodaju svojih proizvoda, neorganiziranost tržišta, veliki uvoz hrane, niske otkupne cijene, što su im, uz visoka ulaganja i ekstremne vremenske neprilike posljednjih nekoliko godina najveći problemi, Katušići nemaju glavobolja te vrste. Oni, kažu, imaju za sada sigurno i stabilno tržište - sve prodaju u svom mjestu, bez velikih troškova prijevoza i drugih problema.

Zadovoljni iako su krenuli od nule

"Krenulo malo pomalo i nekako spontano. Držali smo kokoši pa me pitaju imaš li koje jaje viška. S vremenom potražnja je bila sve veća. Kupili smo i prvu kravu, nisam ju znala ni pomusti, ali naučila sam i to i počeli smo proizvoditi i prodavati mlijeko, sir, vrhnje. Tako je i s ostalim proizvodima, prodajemo sve na lokalnoj razini, mi ne idemo dalje iz mjesta. Jasenovac i naši suseljani su naše tržište i vjerni kupci", kaže Marina, zadovoljna kako su postupno širili svoje malo gospodarstvo koje im donosi solidan prihod, ali uz puno svakodnevnog rada i truda.

U složnoj obitelji svi rade

Marini i Damiru na gospodarstvu mnogo pomaže i njegova majka Zdenka koja je, kaže, još u snazi i rado provodi vrijeme u vrtu, plasteniku i na ostalim poslovima. Marina ističe da im u poljoprivrednim poslovima na gospodarstvu pomognu i djeca, najviše preko ljeta kada imaju više slobodnog vremena.

"Najstariji je Mislav (21) radi u školi, srednji Domagoj (20), još studira šumarstvo, a najmlađi Krešimir (17), pohađa 3. godinu srednje škole. Svi imamo svoje obaveze, zna se što je čiji posao. Obveze su podijeljene unaprijed, kada dođu kući znaju što tko mora raditi, jer jedino tako, kao složna obitelj možemo opstati". Katušići se za sada ne planiraju puno širiti. Žele zaokružiti gospodarstvo koje imaju i podići proizvodnju na jednu višu razinu.

Isplati se ovo što radimo

"Mi čvrsto stojimo iza toga da se isplati ovo što radimo i sada samo da se još bolje organiziramo i da se iz toga što imamo ostvarujemo veću dobit. Treba tu još dosta ulaganja, ali mislim da smo na dobrom putu, samo neka nas posluži zdravlje i malo sreće. Ako ništa drugo to će biti dobra potpora djeci kada danas-sutra svatko ode na svoj kraj, ali još veća potpora ako se netko od sinova odluči ostati na gospodarstvu", kaže Damir.

Podsjeća da su u poljoprivredu krenuli sa srcem bez praktičnih znanja, iskustava i obiteljske tradicije, ulažući vlastiti novac u kupnju zemlje, stoke i mehanizacije. Upornim radom, trudom i sa puno ljubavi stvorili su malo gospodarstvo kojim se ponose. Na pitanje koji su im najveći problemi, kažu:

"Mi nemamo problema. Nismo dobivali ništa ni od koga, svoje račune smo uvijek manje-više redovno plaćali, tako da od nikoga i ne očekujemo ništa. Naši problemi su u prvom redu bili neiskustvo, ali učimo dok smo živi, želimo se se malo bolje opremiti mehanizacijom, što bi nam uveliko olakšalo obradu", zadovoljni su Marina i Damir što se vratili na selo.