• OPG Manuela Babić
  • 16.03.2021. 09:00
  • Zagrebačka, Luka

Slobodan uzgoj i čistokrvne pasmine koka - jaja s OPG-a Manuele Babić sve traženija

Kupili smo jedan inkubator, pa drugi i polako proširujemo jato, kaže Manuela koja sa suprugom Rokom proizvodi i flance te zimnicu, a voljela bi se baviti i seoskim turizmom.

Foto: Arhiva Manuele Babić
  • 7.563
  • 1.116
  • 1

Na gospodarstvu obitelji Babić u mjestu Luka nedaleko Zaprešića može se vidjeti cijela paleta koka kao što su Lakenfelder, Amrok, Wyandotta, Brama, Araucana, New Hempshir, Australorp, Posavske kukmice i druge. Krenuli su sa 150 komada nesilica i prodaja jaja je, kažu, odmah krenula zadovoljavajuće.

"Imamo čistokrvne pasmine koje nisu uobičajene na našem području. Kupili smo jedan inkubator, pa drugi, i polako proširujemo jato“, kaže Manuela Babić čije kokice slobodno hodaju po dvorištu, a uz domaće žitarice, hrana su im svježe bilje i kukci.

Jaja svakodnevno skupljaju dva puta kako bi što prije bila uskladištena u hladnjaku.

"Radi se o sasvim drugoj kvaliteti od kaveznog uzgoja gdje ne znamo čime je sve perad tretirana. Ta jaja se ne mogu uspoređivati s našima“, uvjerena je ova zaljubljenica u čistokrvne pasmine dodajući da je puno ljudi zove ili kontaktira preko stranice kako bi pitalo za savjete. Čini, joj se, otkriva, da ima sve više mladih koji uviđaju dobrobit vlastite proizvodnje hrane.

U pripremi pet-šest tisuća "flanaca"

Registrirani su i za prodaju svježeg voća i povrća te zimnice. "Zimnica nam ide odlično, pa smo se i na tom polju odlučili širiti“, govori dok u plasteniku sije papriku kako bi dobila flance. Polako će krenuti i s rajčicom, a zatim i ostalim povrćem. U ovoj sezoni planiraju imati 5-6 tisuća flanaca.

Većinu proizvoda prodaju na kućnom pragu. Nešto kupci naruče i preko društvenih mreža, pa im dostavljaju. "Do tržnice još nismo stigli“, smije se u nadi da će jednoga dana imati veću ponudu, pa se možda okuša s prodajom i na taj način.

Priprema 5-6 tisuća presadnica raznog povrća

Prošle godine su imali oko 1.500 staklenki zimnice, a već do polovice studenoga, doznajemo, sve je bilo prodano.

"Najbolje nam idu blagi i ljuti ajvar, koliko god da napravimo, traži se teglica više. U ponudi još imamo ciklu, sitne i normalne krastavce, lovački grah, papriku punjenu zeljem – kako su nekada radile naše bake, miješanu salatu, kiselu papriku, pekmeze, sirupe, likere“, govori i dodaje da je zaboravila na pasiranu rajčicu koja je također "dosta tražena i šteta bi ju bilo ne spomenuti". Osim toga, velika je ljubiteljica cvijeća pa je prošlu jesen u plasteniku krenula i sa 1.200 maćuhica.

Promjena aktivnosti kao odmor

Rodom je sa sela i uz roditelje je odrastala na poljoprivredi. "Iako sam u radnom odnosu, s obzirom da mi se OPG dosta proširio, razmišljam da bih se jednoga dana mogla baviti samo time“, podijelila je svoje nade Manuela koju nakon produljenog porodiljnog dopusta čeka posao računovodstvenog administratora. Sa suprugom je pored toga otvorila informatičku firmu kojoj se također planiraju više posvetiti.

Nema podjele posla, već radi tko što stigne

Plan im je spojiti poslovno i privatno ovdje gdje jesu. "Ovo postaje naš stil života, a sve što planiramo upućuje na to da se poslovni i privatni aspekti isprepliću“, opisuje. Dodaje da joj se takva kombinacija obveza čini gotovo opuštajućom jer na taj način ne dolazi do preopterećenja u jednoj sferi, već je jedan posao odmor od onog drugog.

Njen suprug Roko pravo je gradsko dijete, ali se na selu odlično snalazi. Pomaže gdje zatreba. "Izgradio je kokošinjce i ne buni se što ću ih trebati još“, hvali ga. Inače, gotovo sve odrađuju zajedno i nema podjele, već tko što stigne. Ono najvažnije je da oboje uživaju u svemu što rade.

Poduža lista želja i planova

"Rad na otvorenom, u prirodi, boravak sa životinjama – to liječi. Odmak od raznoraznih ekrana je nešto najbolje što čovjek sebi može i treba priuštiti“, priznaje i ističe kako je u današnje doba doista lakše birati poslove i nešto odraditi na daljinu nego prije, te da je sretna što živi u vrijeme u kojem postoje brojne mogućnosti. Odlučili su se, otkriva, na princip: pronađi posao koji voliš i nećeš morati raditi niti jednoga dana svoga života.

U budućnosti bi se dodatno voljela baviti seoskim turizmom i imati minifarmu koju bi posjetitelji mogli razgledati. Ne zna hoće li uspjeti ostvariti tu želju, ali bilo bi, kaže, lijepo ugostiti ljude i ponuditi im domaću hranu. Usput mogu razgledati životinje, što bi sigurno bilo najzabavnije djeci. 

Proširenje jata tražit će još kokošinjaca

"Naš dvoipolgodišnji nasljednik sudjeluje i uživa u svemu što radimo, pa sam sigurna da ima puno njegovih vršnjaka koji bi jedva dočekali da su na njegovom mjestu“, nastavlja. Vjeruje da bi, osim toga, i odraslima i djeci bilo lijepo ponuditi da sami uberu povrće i pokupe jaja od kojih će si spremiti doručak. "Kod susjede se može otići po svježe kravlje mlijeko, doslovno s lončićem, a to su neka posebna iskustva“, smatra. Inače, Manuela se sama okušala u izradi sira od tog mlijeka i već zamišlja kako bi bilo lijepo imati svoju kravicu.

Nije lako, ali isplati se

Na pitanje kako se njoj to sve isplati raditi dok mnogi prigovaraju da se ništa ne isplati, da poljoprivreda traži veliko odricanje, odgovara da se slaže da nije lako, ali ipak se isplati na razne načine. Kada čovjek doma nešto uzgoji, pa ima svoju papriku, svoju rajčicu, zna što jede. Osim toga, napominje, veliki je užitak stvarati jela od vlastitog povrća ili od jaja kokica iz slobodnog uzgoja.

Zainteresirani ih pitaju ako znaju za kakav komad zemljišta u blizini koji je na prodaju jer bi htjeli obrađivati svoj vrt, govori. "Svijest ljudi se po mom mišljenju mijenja", priča dodajući da se mora osvrnuti na vrijeme lockdowna koje je njima prolazilo najnormalnije, doslovno im se ništa u životu u tom razdoblju nije promijenilo. Stalno su bili u povrtnjaku ili na dvorištu, nešto radili, i baš ništa im nije "falilo".

"Bilo bi lijepo da su svi mogli vrijeme provoditi na otvorenom kao mi. No, u svakom zlu neko dobro, pa su barem mnogi uvidjeli kakvo je zapravo bogatstvo živjeti na selu ili barem imati komadić grunta na raspolaganju“, zaključuje pozitivna i nadasve vrijedna Manuela Babić koja je OPG otvorila prije tri i pol godine kako bi se uz posao pomalo bavila i poljoprivredom. Danas je od usputne zanimacije stvorila pravi mali biznis.


Fotoprilog


Tagovi

Manuela Babić Slobodni uzgoj koka nesilica Rasada povrća Spremanje zimnice


Autorica

Blanka Kufner

Više [+]

Završila je Upravno pravo i Menadžment u turizmu, a posebno ju zanimaju teme vezane uz ruralni i održivi turizam te sve što se tiče ekologije i očuvanja prirode. Misao vodilja: "Čovjek pripada prirodi, a ne priroda čovjeku - prirodu nismo naslijedili od predaka, nego posudili od unuka."

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Pitanje za Agroklubovce! :) Kako ste zadovoljni sa nicanjem vaših sjemenki kupusa? U mojem paketiću bilo ih je tek 30-ak, i dosta razmrvljenih :( A izniklo je tek dvanaestak i sve redom lijepo napreduju, ne vjerujem da će ostatak ekipe nikn... Više [+]