Skupi lijekovi i veterinari tjeraju stočare da sami liječe stoku?

Veterinarsko-medicinski proizvodi (VMP), jednostavnije rečeno, lijekovi za životinje su neophodni za njihovu dobrobit, sprječavanje prenošenja bolesti između životinja i ljudi te sigurnost hrane za ljude. 

Često smo svjedoci povlačenja proizvoda životinjskog porijekla s tržišta zbog rezidua antibiotika, ali i pojave ozbiljnih zaraznih bolesti, poput bedrenice, koje se mogu izliječiti ako se pravovremeno reagira i pristupi liječenju. Tu su i mnogi drugi izazovi s kojima se susreću naši uzgajivači stoke, bilo da se bave peradarstvom, svinjogojstvom, govedarstvom ili kojim drugim sektorom stočarstva.  

S druge strane, cilj je u Europskoj uniji do 2030. prepoloviti prodaju lijekova, a kako bi se suzbilo širenje antimikrobne rezistencije zbog čega opće poznate infekcije postaju neizlječive. Prvi na udaru su antibiotici. Ovaj je mjesec Europska agencija za lijekove (EMA) u svom izvješću objavila da se prodaja antibiotika koji se koriste za životinje gotovo prepolovila u periodu između 2011.-2021.

Otežano liječenje

"Ne znam od kuda im ti podaci, na bazi čega ih rade", sumnjičav je dr.sc. Anđelko Gašpar, dr.med.vet., tajnik Hrvatske veterinarske komore. Kaže, velika se polemika vodi unutar Europske unije unazad nekoliko godina, a u vezi upotrebe antibiotika. "Pokrenuta je inicijativa kojom se zabranjuje četiri, pet vrsta antibiotika na kojima se bazira liječenje životinja u veterinarskoj medicini. Veterinarska komora kao dio Federacije veterinara Europe je preko naših europarlamentaraca tražila podršku da se ova inicijativa ne izglasa jer bi to na određeni način otežalo funkcioniranje sustava liječenja", komentira Gašpar dodajući da za sada ova kampanja nije prošla, ali je uložena primjedba. "Velika se bitka vodi uopće vezano za upotrebu antibiotika", kaže. 

No, u Ministarstvu poljoprivrede smatraju da je preporuka za smanjenje njihova korištenja u potpunosti opravdana, dapače i nužna, kako bi se na taj način u što većoj mjeri smanjila pojavnost antimikrobne rezistencije na pojedine lijekove. "Daljnje smanjenje korištenja antibiotika u primarnoj proizvodnji, uzgoju domaćih životinja jedan je od temelja održivosti proizvodnje zdrave i sigurne hrane i jedan od temelja EU "zelene strategije" u narednom razdoblju", ističe Tomislav Kiš dr.vet.med., načelnik Sektora za sigurnost hrane i veterinarsko javno zdravstvo Ministarstva poljoprivrede. 

Kaže kako je ukupna potrošnja antimikrobnih proizvoda u uzgoju domaćih životinja u posljednjih 10 godina u RH u konstantnom padu, a razina potrošnje kreće se na razini od oko 20 posto ispod prosjeka EU.

Upotreba nije kontrolirana

Svrha ovih lijekova je ta da, osim što služe za liječenje zaraznih i drugih bolesti, umanji patnju i bol životinja. Tako smo nedavno mogli čitati o tome kako teljenje za krave može biti vrlo stresno i bolno iskustvo, a pomoći im se može davanjem nesteroidnih protuupalnih medikamenata koji osim što umanjuju bol, imaju i druge prednosti. 

No, između vlasnika i same životinje najvažniju ulogu igra veterinar koji će nakon pregleda odlučiti na koji način će ju liječiti, koji joj lijek dati, što preporučiti. 

A tu dolazimo do problema. 

Upotreba lijekova nije kontrolirana, a razloga je više. 

Naime, ako se mora primjenjivati antibiotik, kojega može propisati isključivo doktor veterinarske medicine, dakle uz recept, to podrazumijeva trajanje sedam do deset dana. "Dolazak veterinara, sam lijek, aplikacija i sve što ide u sklopu toga, košta toliko da premašuje ekonomsku vrijednost životinje. Onda ljudi pribjegavaju tome da se sami snalaze, ilegalno nabavljaju lijekove i samoinicijativno liječe", kaže Gašpar ispred struke koja je, tvrdi, jako zainteresirana da upotreba i promet VMP bude kontrolirana jer kaže, problemi su višestruki. 

Već su nekoliko godina u pregovorima s Ministarstvom poljoprivrede kako bi se smanjio PDV na veterinarske lijekove i medicinske proizvode. "PDV na njih je 25 posto, a na humane 5 posto. Kada bi se PDV spustio, to bi uvelike olakšalo uzgoj za krajnjeg korisnika jer bi i veterinarska usluga bila jeftinija, makar za taj dio", ističe. 

Inače, pojedini se VMP mogu kupiti bez recepta, ali se oni odnose uglavnom na sredstava protiv parazita (ogrlice protiv buha, ampule i tablete protiv buha) i masti kod upala i ozljeda ekstremiteta. 

Kupovina u BiH i Srbiji

Kada kažemo da se ljudi sami snalaze, to znači samo jedno - odlaze u susjedne zemlje, Srbiju i Bosnu i Hercegovinu gdje kupuju lijekove koji su u zemljama Europske unije - zabranjeni iz objektivnih razloga, kako kaže izv.prof.dr.sc. Vladimir Margeta s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti u Osijeku, a koji je i sam uzgajivač svinja. 

Naglašava kako je problem liječenja i bolesti posljedica nepridržavanja zoo higijenskih i tehnoloških preporuka u uzgoju te da se sama bolest ne događa slučajno. "Ljudi kod nas dosta toga rade mimo sustava. Odlaze u Srbiju i BiH gdje su pojedini lijekovi dozvoljeni ili jeftiniji i liječe na svoju ruku. Nažalost, posljedice su česte, to nije stvar za igrati se", upozorava precizirajući: "Treba poštivati karencu i dozu koja se često daje odokativno. To je posebno važno u sezoni svinjokolje. Događa se da u potrošnju, bilo osobnu ili za prodaju dolazi meso koje je sumnjivo što se tiče ostataka antibiotika ili kakvih drugih lijekova", napominje. 

Isto potvrđuju i u resornom ministarstvu. Kažu da iako se takav način nabave VMP-a iz godine u godinu evidentno smanjuje (dijelom zbog zakonskih propisa, a dijelom i zbog generalnog porasta svijesti i educiranosti samih uzgajivača o svim lošim stranama takvog postupanja), teoretski se različiti veterinarski lijekovi koji nisu odobreni za upotrebu u EU još uvijek mogu u manjoj ili većoj mjeri nabaviti u susjednim zemljama koje nisu države članice.

Margeta smatra kako je to problem neuređenog sustava, od već spomenute neadekvatne primjene zoo higijenskih i tehnoloških postupaka u proizvodnji, čime se preventivno djeluje na smanjenje upotrebe lijekova, do nepovjerenja u sam sustav. "Mnogi se boje da ako prijave, da će ostati bez životinje, da će se bolest širiti na neki drugi način. Često postoji bojazan da su upravo veterinari ti koji šire bolesti svojim dolaskom. No, uzgajivač je taj koji mora obaviti sve biosigurnosne mjere, osigurati adekvatnu opremu, čizme, mantil i drugo. Samo, kod nas to gotovo nitko ne radi", zaključuje ovaj stručnjak. 

Bedrenica u 21. stoljeću?

Gašpar kao primjer iz kojega bi svi uzgajivači trebali nešto naučiti spominje ovogodišnju pojavu bedrenice. "Nezamislivo je da u 21. stoljeću nama ugine toliko goveda i konja i to od bolesti koja je bakterijske prirode, nije virusna. Krave i konji su bili bez ikakvog nadzora, nije se na vrijeme reagiralo niti su poduzete adekvatne mjere, u smislu sprječavanja pojave, širenja i iskorjenjivanja", ogorčeno komentira dodajući da su pojedini uzgajivači neodgovorni te ne prijavljuju simptome na vrijeme što može biti posebno opasno ako je riječ o zaraznoj bolesti.

Margeta pak ističe da u općoj eri poskupljenja svega, ušteda na liječenju životinja na kraju može ispasti puno skuplja jer se dogodi upravo to da se bolest proširi i uzgajivač ostane bez cijelog stada. Osim toga, problem vidi i u nedovoljnoj educiranosti. "Nedavno smo imali pandemiju koronavirusa i pokrete protiv cijepljenja, bez ikakvih argumenata. Na tragu toga je problem s liječenjem životinja. Smatra se da je cijepljenje i liječenje nešto loše, a time joj umanjujemo patnju i bol, što je jedan od kriterija dobrobiti koja se sve više promovira u Europskoj uniji", ističe dodavši da je to često problem modernog društva - dostupnost mnogobrojnim informacijama, a s druge strane nedovoljan kritički pristup i obrazovanost ljudi da ih sagledaju iz svih aspekata. "Zauzimamo stavove koji nemaju uporište ni u praksi ni u zdravom razumu", komentira. 

A što se događa na velikim farmama?

Osim liječenja životinja bez konzultiranja struke, koju prakticiraju mali uzgajivači, kod velikih nailazimo na drugačiju pojavu. 

Za razliku od humane medicine gdje je pristup individualan, kako znamo, stočarska se proizvodnja bazira na velikim farmama i masovnom uzgoju, a onda je takvo i liječenje. "Nekada je svaka životinja bila individua za sebe, kao čovjek, i tako je bila tretirana od strane veterinara. Danas imate sustav upravljanja zdravljem stada, a u Hrvatskoj i jako veliki problem veterinarskih službi na farmama. One same nabavljaju lijekove i liječe. Pitanje je u kojoj mjeri je zdravlje životinje, a onda i čovjeka ispred ekonomskog interesa", pita se Gašpar te dodaje kako je ovakav sustav naslijeđen iz socijalizma. 

"Tada ste imali velike poljoprivredne kombinate koji su imali organiziranu stočarsku proizvodnju. Te farme su bile državne, a u njima je radio veterinar koji nije bio djelatnik veterinarske stanice", objašnjava i dodaje da su one u to vrijeme bile osnovane za liječenje domaćih životinja po selima i manjim gospodarstvima. "Kada je nastupila privatizacija, privatizirane su i farme, a kao organizacijski oblik je ostala i veterinarska služba. No, za razliku od onoga vremena, njihovi veterinari više nisu državni niti rade za državu nego za vlasnika farme." 

I Margeta smatra da je problem mentaliteta to što se ne poštuje struka. "Gleda se da je krajnji proizvod što jeftiniji, a ulazni troškovi što manji, radi što većeg profita. Ali, to se ne smije događati na uštrb zdravlja i dobrobiti", upozorava i rezignirano zaključuje da je ovo samo mali kamenčić u brdu problema u poljoprivredi naše zemlje. 

Primjere dobre prakse, a za kojima bismo se trebali povesti vidi u Sloveniji i Austriji. "Njih treba kopirati u svemu što se tiče poljoprivredne  proizvodnje pa tako i stočarstva", poručuje naglasivši kako se ondje puno radi na edukaciji uzgajivača. "Prije 15-ak godina Slovenci, kada su pravili dugoročnu strategiju razvoja poljoprivrede, povećali su broj savjetodavaca za 400 posto. Mi danas radimo suprotno, smanjili smo kapacitete savjetodavne službe i danas ljudi ne znaju što i kako trebaju raditi, nemaju dovoljno informacija", zaključuje Margeta.