Od studentskog projekta do imanja koje se prostire na oko 50 dunuma, sa 110 magaraca i dva konja, prošlo je deset godina.
"Jako me zanimao uzgoj koza. Istražujući o njima, našao sam informacije o magarcima", ovako svoju priču za Agroklub počinje Alen Jusupović, vlasnik danas uspješne farme magaraca u Zavidovićima, u susjednoj BiH.
Na koze je brzo zaboravio, kada je na internetu došao do podataka o koristima koje pruža uzgoj magaraca. Ideju je u konačnici 'prepisao' od kolega iz Hrvatske.
Tako je od studentskog projekta "Imam ideju" do imanja koje se prostire na oko 50 dunuma, sa 110 magaraca i dva konja, prošlo deset godina. Prvo su nabavili jednog magarca, potom dokupljivali, razmnožavali ih i sada je to već unosan posao za ovu obitelj.
"U početku smo nudili samo jahanje, imali smo i konja kojeg sam ja s obitelji kupio, od stipendije. Trenutno proizvodimo magareće mlijeko i kozmetiku od njega, i pokušavamo ući u sferu ruralnog turizma", priča naš sugovornik na farmi u naselju Petkovići kod Zavidovića.
Posjetiteljiovdje uživaju u jahanju konja i naravno druženju s magarcima. Započeta je izgradnja objekta za apartmane. Posjeti su uglavnom obiteljski, "ljudi s djecom i oni koji imaju bronhijalne probleme, generalno astma, bronhitis, upale pluća, izrazit ću se tako, dolaze sanirati probleme koje imaju."
Pojašnjava nam kako se ova zaštićena izvorna pasmina koju uzgaja u ovdašnjim propisima vodi kao domaći magarac, dok bi ih u susjednoj Hrvatskoj gdje klasifikacija kaže da postoje tri vrste magaraca, nazvali istarski, primorsko-dinarski i dalmatinski, te njihovi križanci.
Svi su se dobro udomaćili ako promatramo klimatske uvjete i hranu koja se ovdje proizvodi, ali i s obzirom na činjenicu da je, prema ocjeni vlasnika, uglavnom riječ o miješanim pasminama. Većina ih dolazi iz srednje Bosne, mahom s Vlašića.
"I dan danas se koriste u nomadskom ovčarstvu, oni s vrha Vlašića kreću, stignu čak do Lukavca, do Bijeljine, i nose terete do 70 kilograma bez ikakvih problema", navodi ovaj farmer.
Poskupljenja stočne hrane, uvjetovala su i rast cijena proizvoda na ovoj farmi. Alen priča kako su se mnogi "hvatali za glavu" kada je cijena tone kukuruza skočila s 300 (1.200 kn) na 400 KM (oko 1.600 kn), a da trenutno ona košta čak 800 maraka (3.200 kn) u prodaji do koje mogu doći. Slične su i cijene zobi i pšeničnih mekinja koje koriste za hranidbu.
"Cijena sjenaže i sijena u balama je poskupila sigurno nekih 30-50 posto. Mi smo sredinom godine morali iznivelirati i cijenu mlijeka tako da se, pokušavamo se prilagoditi i nadamo se da će se to stabilizirati da će se cijene vratiti na staro", pojašnjava i dodaje kako trenutno 100 mililitara magarećeg mlijeka košta 15 maraka, odnosno litra je 150 maraka (oko 580 kn).
Mlijeko se može kupiti direktno na farmi, a također šalju i u sve dijelove BiH po dogovoru s kupcima.
Kompletan posjet ekipe Agrokluba Zavidovićima, možete pogledati i u videu:
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorica