Romić i Panenić p(r)ozvani da riješe nered

Farmeri optužuju industriju mljekarstva za uništavanje proizvodnje, a ona pak traži od državnih institucija uvođenje reda u postupke trgovaca zakonom koji bi odredio okvire dobre prakse, piše Božica Babić na portalu poslovni hr.

U poljoprivrednom loncu opet vrije, a vatru su (ne)očekivano razbuktali brojni problemi nagomilavani tijekom proteklih godina. Naravno, nisu se krizne situacije iznjedrile samo u mandatu sad već bivšeg ministra Tihomira Jakovine, nego su uz njega za bremenito stanje zaslužna i njegova dva-tri prethodnika.

Dvije argumentacije

Stanje u mljekarstvu, na što je ovih dana potežući snažno zvono na uzbunu i ne štedeći nikoga izravnom žestokom kritikom upozorila Udruga obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG) Život, zapravo je samo mala ilustracija ukupna stanja i nereda na tržištu s kojim su suočeni ne samo proizvođači mlijeka već svi proizvođači unutar ukupna poljoprivredno-prehrambenog sektora RH.

Litra trajnog mlijeka iz uvoza ima nižu cijenu od litre mlijeka otkupljenog na farmama u RH, dok je uvoz sira veći od domaće proizvodnje.

Udruga Život ovaj put na nišan je stavila industriju mljekarstva, izrijekom prozivajući velike otkupljivače (Dukat, Belje, Meggle, Vindiju) da su gospodari života i smrti obiteljskih gospodarstava koja se bave proizvodnjom mlijeka, dok se resorno Ministarstvo poljoprivrede nehajno drži po strani, kao da je riječ o problematici Mliječne staze iz Sunčeva sustava, a ne dramatičnom urušavanju proizvodnje mlijeka. Jednom od najvažnijih proizvoda u nacionalnim agrarnim strategijama svih članica Europske unije, osim u Hrvatskoj.

Povratak u 2003.

Naime, s otkupljenom količinom mlijeka u 2015. tek nešto većom od 500 tisuća tona vratili smo se u 2003. godinu. U odnosu na rekordni otkup iz 2009., izgubljeno je 162 tisuće tona mlijeka, što je lani nadoknađeno uvozom nastavljenim, naravno, i ove godine.

Međutim, mliječni problem ipak nije tako jednostrano obojen. Kako svaka medalja uvijek ima dvije strane, tako se i ovdje paralelno odvijaju dvije priče i obje su nabijene održivim argumentima. Industrija mljekarstva nije bez grijeha, ali gurnuta u tržišnu utakmicu i ona se mora nositi s nemalom konkurencijom, ali i trgovcima u borbi za vlastiti pozitivan učinak.

Prozvane tvrtke uzvratile su stoga svojim streljivom. Na zaokret od dosadašnje prakse p(r)ozivaju ne samo novog ministra poljoprivrede Davora Romića već i ministra gospodarstva Tomislava Panenića, ali i cijelu Vladu RH.

Damping gomila zalihe

Na policama trgovačkih lanaca danas je gotovo polovica proizvoda iz uvoza, dok je prije pet godina ta brojka iznosila oko 20%, tvrdi Cromilk, strukovno udruženje mljekarske industrije. Ukidanje kvota i ruski embargo nagomilali su zalihe na EU tržištu, koje se zbog visokih troškova neškodljivog zbrinjavanja na hrvatskom i sličnim tržištima prodaju u bescjenje, po neviđenoj damping preši.

Pa litra trajnog mlijeka iz uvoza ima nižu cijenu od litre mlijeka otkupljenog na farmama u RH, dok je uvoz sira veći od domaće proizvodnje. Premda je Europska komisija odgodila uvoz mlijeka i prerađevina iz BiH u RH, na policama nekih trgovaca ponuđen je asortiman iz susjedstva.

Žurno zaštititi proizvođače

Stoga Cromilk, čije članice grcaju pod teretom zaliha, od ministarskog dvojca Romić-Panenić traži neka žurno provedu mjere zaštite lokalnih proizvođača koje njihovi prethodnici Jakovina i Ivan Vrdoljak nisu odradili, iako su još 2014. imali ponuđen gotov model.

Riječ je o zakonu (ili kodeksu) koji bi odredio okvire dobre trgovačke prakse kako bi svi sudionici tržišta mogli poslovati u fer uvjetima. Češka i Mađarska još su 2009. zakonom disciplinirale trgovce, Slovenija je 2011. usvojila kodeks koji su zajedno kreirali Gospodarska, Trgovačka i Poljoprivredna komora. Europski parlament od 2009. je izradio pet rezolucija o problemima u maloprodaji, s naglaskom na neravnotežu i zloporabe u lancu opskrbe hranom, dok je EK sastavila tri komunikacije, jednu zelenu knjigu i dva izvješća.

Loptanje zakonom

Komisija je 2014. pozvala sve članice EU neka usvoje zakon ili kodeks, ovisno o stanju u svakom nacionalnom okviru, ističući kako ogledno može poslužiti model koji primjenjuje Velika Britanija.

Skupina hrvatskih tvrtki samostalno je posegnula za mogućim lokalnim rješenjem. U proljeće 2015. na vlastiti trošak angažirali su tim pravnih znalaca i tekst zakona ponudili mjerodavnim državnim institucijama. Umjesto da za isti stol pozovu sve sudionike upletene u problematiku kako bi iznjedrili kompromisno rješenje, one su se zakonom najprije loptale, dok nije uskočio u ladicu, gdje je potonuo u sloju prašine.

Poslovni.hr

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor