Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Svjetsko stočarstvo
  • 30.01.2025. 15:00
  • Istarska, Premantura

Prof. Goran Kiš: EU poljoprivreda nema kompetitivnosti jer su zelene politike previše rigorozne

Sve što se u svijetu događa pogađa i naše stočarstvo. Put kojim bi trebali ići je korištenje lokalnih resursa, animalni i ratarski proizvodi proizvedeni lokalno, domaće sa čim kraćim putevima opskrbe, kazao je prof.dr.sc. Goran Kiš na predavanju u Premanturi

Prof. Goran Kiš: EU poljoprivreda nema kompetitivnosti jer su zelene politike previše rigorozne
Foto: Morena Sinčić
  • 884
  • 134
  • 0

Stočarski sektor suočava se s brojnim izazovima dok se prilagođava promjenjivoj globalnoj dinamici: uključujući rast populacije, promjene u prehrambenim navikama, tehnološki napredak i održivost okoliša, čulo se na predavanju naslovljenog "Stanje i tendencije u svjetskom stočarstvu" u Premanturi kojeg je održao prof.dr. sc. Goran Kiš s Agronomskog fakulteta u Zagrebu,

Dok potrošnja animalnih proizvoda po stanovniku raste u zemljama u razvoju, osobito u Aziji i Africi, u razvijenim zemljama vidljiv je pomak prema biljnim i laboratorijskim uzgojenim alternativama. Tako su se tijekom prošlog desetljeća populacije svih vrsta stoke u EU smanjile. U 2023. godini Hrvatska i Irska zabilježile su oštro smanjenje svinja (-10%) u usporedbi s 2022.

"Osobno nisam za smanjenje animalnih proizvoda", kaže Kiš i zaključuje kako je put kojim bismo trebali ići korištenje lokalnih resursa. Dakle, animalni i ratarski proizvodi proizvedeni lokalno, domaće sa čim kraćim putevima opskrbe.

"Ako gledamo globalno, Hrvatska je jako mala pa i nemamo neki jaki utjecaj. Sve ono što se događa u svijetu pogađa i našu stočarsku proizvodnju. Prije svega, od određenih zakona koje moramo prihvaćati kao dio EU, s druge strane cijene proizvoda, bilo da se radi o stočnoj hrani koje životinje jedu do gotovih proizvoda; mesa, mlijeka, jaja", upozorava profesor. 

Pad broja proizvođača 

Po količinama ne možemo konkurirati, nemamo ni konfekcioniranje mesa, ali specifični, lokalni proizvodi s dodanom vrijednošću su ono gdje Hrvatska može puno toga učiniti. To su autohtoni proizvodi; od paške janjetine do različitih pršuta koje imamo, zatim istarsko maslinovo ulje koje na svjetskom tržištu postiže visoku cijenu. Znači, hrvatska poljoprivreda i stočarstvo imaju svoju nišu kojom može egzistirati.

Samodostatnost nam je, navodi, općenito na 50%, osim možda mandarina kojih imamo dovoljno. Imamo i dovoljno jaja, ali su problem veliki lanci koji uvoze jaja.

"I u tome je najveći problem što onda imamo sve manji broj uzgajivača. U zadnjih 25 godina, u proizvodnji mlijeka, odnosno OPG-ovima koji su se bavili mljekarstvom od 40 tisuća došlo je do svega 3 tisuće. To je katastrofa", upozorava dalje.

Stočarski sektor suočava se s brojnim izazovima 

Demografija je posebno velik problem, dodaje. Polako odlaze stariji ljudi koji su se time bavili i nema ih tko zamijeniti. Nikada više novaca za poljoprivredu nije bilo, ali nema zainteresiranih. Imamo i problem infrasktrukture na selu. Primjera radi, Slovenija je mala, ali svako selo ima sve, a kod nas, gdje su bila sela, i škole su se pozatvarale.

Prerigorozne zelene politike 

Istaknuo je i da su najveći proizvođači mesa u Europi i najveći izvoznici: Francuska, Njemačka, Danska i Španjolska. Najnoviji podaci su da su se proizvođači pobunili pod prisilom Zelenog plana čije se poliike po njima ne mogu slijediti, odnosno ne može se biti konkurentan u odnosu na Ameriku i Australiju. Imamo primjer mesnog brašna koje je zabranjeno u Europi, ali u Aziji nije. 

"Europska poljoprivreda nema kompetitivnosti jer su zelene politike previše rigorozne. Sami smo si krivi što imamo rigoroznije određene zakone nego vani, a uvoz ne možemo zabraniti jer smo u okviru EU. Moramo dati priliku našim proizvođačima da budu konkurentni", smatra dodajući i da su Europi, time i Hrvatskoj problem bolesti koje dolaze.

Poštivanje biosigurnosnih mjera tu igra veliku ulogu. 

Na predavanju je podsjetio i da, kako bi se smanjila emisija štetnih plinova, Organizacija UN-a za hranu i poljoprivredu FAO poziva na povećanje produktivnosti cijelog proizvodnog lanca, prilagođavanje hrane za životinje te poboljšanje zdravlja domaćih životinja. Predlaže se smanjenje konzumacije mesa u bogatim zemljama, ali se smatra da bi to imalo ograničeni učinak.

Goveda su glavni izvor emisija štetnih plinova (62%), slijedi svinjetina s 14%, perad s 9%, bivoli 8% te naposljetku ovce i koze sa 7%. Nadalje, meso je odgovorno za 67% emisija stakleničkih plinova, ispred mlijeka s 30% i jaja s 3%.

Također, u UN-ovom izvješću stoji da direktne emisije od "vjetrova" do izmeta, predstavljaju 60% ukupne, a preostalih 40% indirektne emisije rezultat je proizvodnje pesticida i mineralnih gnojiva za proizvodnju krmiva, prijevoza te sječa šuma za pašnjake i ratarske kulture. 

"Metan proizvode goveda i on je najagresivniji. Sve mjere koje idu na smanjenje stakleničkih plinova idu na smanjenje metana. Osim goveda tu je i manipulacija sa stajskim gnojivom. Postoje određeni dodaci koji smanjuju da se to brže isfermentira", kazao je Kiš i iznio podatak kako je neminovan porast konzumacije animalnih proizvoda, a što se tiče Hrvatske kaže da se stanje s ovim plinom može na neki način poboljšati.

U intenzivnoj proizvodnji povećanjem produktivnosti i boljih probavljivijih krmiva, a u ekstenzivnoj gdje su životinje vani se već prirodno smanjuje jer zeleni pokrov, pašnjaci i šume pomažu u obnovi, smanjuju i fiksaciju dušika u atmosferi. 

"Veliki igrači prljavih industrija diktiraju, sve postaje stvar prodaje i razmjene. Evo, već su u Hrvatskoj počeli kupovati šume. Priroda je fiksacija dušika, na jednu stranu zagadiš, ali ako imaju svoju šumu, to se neutralizira. CO2 postaje biznis", kaže profesor Kiš.

Integrirani sustavi stočarstva i ratarenja optimiziraju korištenje resursa recikliranjem hranjivih tvari i minimiziranjem otpada - što bi svakako spadalo u održivu praksu kao i regenerativna poljoprivreda koja promiče prakse poput rotacijske paše i agrošumarstva, pobljšavajući tako zdravlje tla i sekvestraciju ugljika.

Sve što se u svijetu događa pogađa i naše stočarstvo

Profesor Kiš surađivao je na više znanstvenih i stručnih projekata vezanim za problematiku uzgoja, zaštite okoliša i hranidbe domaćih životinja.

Hranidba kokoši s osušenim usitnjenim maslinovim lišćem 

Naš stručnjak otkrio nam je kako se u zadnje dvije godine zaljubio u maslinovo ulje pa rade testiranje na Zagrebačkom institutu u hranidbi kokoši s osušenim usitnjenim maslinovim lišćem. Poznat je čaj od maslinovog lišća pa su se vodili time da može biti dobro i za kokoši. "Išli smo za tim da ima možda karotena koji je zelen, a daje crvenu boju, antioksidansa, što bi utjecalo na jaja, ali se još nije baš pokazalo. Zelena boja je ta koja žumanjku daje žutu boju. Ali budemo vidjeli sa zdravstvenog aspekta, ako su antioksidansi prešli na kokoši, pa možda bude održivost jaja dužeg vijeka", ispričao nam je Goran Kiš. 

Predavanje profesora organizirala je Udruga u kulturi Fenoliga u prostorijama JU Kamenjak a potpomognuto sredstvima Općine Medulin.


Fotoprilog


Tagovi

Svjetsko stočarstvo Trendovi Goran Kiš Udruga Fenoliga FAO Predavanje


Autorica

Morena Sinčić

Više [+]

Diplomirana novinarka, velika zaljubljenica u prirodu koja je zadnjih desetak godina provela s fotoaparatom "hvatajući" kukce, ostale životinje i naravno promjene koje se neminovno događaju u njoj. Voli uzgajati povrće, ali kako nema zemlju, sadi na balkonu.