Preventivna akcija cijepljenja diljem HR!

Na području Veterinarske stanice Okučani u tijeku je preventivna akcija cijepljenja goveda, koza i ovaca protiv bolesti plavog jezika, opasne virusne zarazne bolesti od koje obolijevaju preživači.

Ta bolest je do sada potvrđena na području Dubrovačko-neretvanske, Splitsko-dalmatinske, Zadarske, Šibensko-kninske i Vukovarsko-srijemske županije te u susjednim zemljama: Mađarskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Zbog visokog rizika od daljnjeg širenja bolesti na području Hrvatske, prema naredbi Uprave za veterinu Ministarstva poljoprivrede, ovaj mjesec je započela preventivna akcija cijepljenja u cijeloj Hrvatskoj.

Doktora veterinarske medicine Marija Bokulića, voditelja okučanske Veterinarske ambulante, Veterinarske stanice d.o.o Nova Gradiška, zatekli smo u Gornjem Varošu kod Stare Gradiške gdje je provodio prvo cijepljenje. Tri tjedna nakon prvog, treba obaviti i drugo cijepljenje ovaca i koza, a za četiri tjedna drugo cijepljenje krava protiv bolesti plavog jezika.

"Bolest plavog jezika manifestira se cijanozom (plavičasta ili grimizna boja kože i sluznice) u usnoj šupljini ovaca, koza, goveda i divljih preživača. To je vrlo opasna virusna bolest koju prenosi jedna vrsta komaraca, smrtnost kod ovaca može biti 10-30, pa i više posto, a najveći je problem što nema učinkovitih lijekova za liječenje, pa je bitno provesti preventivne mjere cijepljenja", kaže dr. Bokulić.

Stočari pretrpjeli veliku štetu

U razgovoru u koji su se uključila i dvojica stočara - Goran Hrdžić i Mijo Hrdžić - doznajemo da je upravo u selima oko Stare Gradiške, a najviše u njihovom Gornjem Varošu, stočarstvo za vrijeme Domovinskog rata jako stradalo. A kasnije, u vrijeme povratka prognanog stanovništva i obnove domova i gospodarstava, pojavile su se bolesti: svinjska kuga i enzootska leukoza krava, koje su stočarima nanijele velike štete.

"Zahvaljući velikim naporima veterinarske službe, sveli smo te bolesti na minimum, na ovom području još samo jedno gospodarstvo bori se s problemom leukoze goveda.

Sada ovim preventivnim akcijama protiv novih mogućih bolesti nastojimo pomoći stočarima da više nemaju tih problema s bolestima domaćih životinja zbog kojih su pretrpjeli i gubitke, iako im je država financijski pomogla da nabave zdrave krave umjesto onih oboljelih od leukoze", kaže Bokulić.

Povratnici mukotrpno obnavljaju govedarstvo. Od Mije Hrdžića koji sada drži tridesetak grla goveda, od toga 20 muznih krava, doznajemo da su do proteklog rata poljoprivrednici tog sela uzgajali oko 550 krava, sedamdesetak konja i čak nekoliko tisuća svinja. Gotovo sve je to u ratu uništeno. Pokradena je i većina poljoprivredne mehanizacije, a država, nažalost, ni na koji način nije povratnicima nadoknadila barem dio te ratne štete, osim što je ona popisana.

Stočari su se sami snalazili, dizali manje pa i skupe kredite i mukotrpno obnavljali svoj stočni fond, kupovali državnu zemlju, gradili manje farme od kojih sada kako-tako žive, odnosno preživljavaju. U selu sada ima oko 200 grla goveda, najviše krava i junica, ali s obzirom na probleme koji prate tu proizvodnju pitanje je tko će opstati.

"Cijena mlijeka je niska između 2 i 2,20 kuna, Vindija kasni s isplatama tri mjeseca pa i više, ne možete nikome prodati jalovu kravu, mesari je neće ni džabe, vremenske prilike su sve ekstremnije, suše, poplave. Zbog nagomilanih problema u ovoj oblasti poljoprivrede kojom se bavimo, naš sin koji je planirao ostati na selu otišao je trbuhom za kruhom u Njemačku, tako da sve teže preživljavamo, proizvodnja nije isplativa", kaže Mijo Hadžić.

Sustav krava-tele umjesto proizvodnje mlijeka

"Nakon povratka 1996. godine počeo sam se baviti svinjogojstvom, a 2002. godine nabavili smo prvu kravu i postepeno proširivali matično stado vlastitim radom, trudom i ulaganjima uz poneki nepovoljni kredit s visokom kamatom. Sada imamo četrdesetak grla goveda, od toga 20 muznih krava. Prije tri-četiri godine od leukoze nam je obolilo 18 krava, najviše u selu, i dok smo ih zamijenili novima pretrpjeli smo veliku štetu kao i ostali stočari u selu", kaže Goran Hrdžić čija četveročlana obitelj živi od proizvodnje i prodaje mlijeka.

Goranovo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo imalo je sreću i kupilo 55 hektara državne zemlje na kojoj sada imaju ograđeno dvadesetak hektara pašnjaka, uzgajaju kukuruz, livade, djetelinu.

"Ako se ne popravi situacija s cijenom mlijeka i redovitijim isplatama, prijeći ćemo na uzgojni sustav krava-tele, već imamo nešto grla francuske pasmine limuzin (limousine) koja je pogodna za takav uzgoj.

Na otvorenom držimo i crnu slavonsku svinju koju križamo s pasminom durok pa dobivamo veće, mesnatije i otporne svinje koje brže napreduju od čistokrvne autohtone crne", priča o planovima ovaj poljoprivrednik i kaže da za junad i svinje imaju za sada solidno tržište.

Velike i skupe farme krava veliki promašaj

I Goran i Mijo tvrde da je Ministarstvo poljoprivrede načinilo veliki promašaj Operativnim programom razvitka govedarske proizvodnje jer se njima forsirala izgradnja velikih i skupih farma za mliječne farme od kojih su, nažalost, do sada mnoge propale i zjape prazne. U njih je, kažu, ulupano mnogo novca koji se, smatraju, mogao bolje iskoristiti povoljnim kreditiranjem manjih farmi sa 20-30 muznih krava poput njihovih s kojima su do sada uspjeli preživljavati.

Kako će biti dalje, vidjet će se, ali takve manje farme lakše se mogu prestrojiti u proizvodnji. Osim toga, manjim farmama zadržao bi se još barem dio mladih obitelji na selu pa bi se donekle poboljšala ta trenutačno vrlo nepovoljna demografska slika sela o čemu mjerodavni u državi, čini se, trenutno jako malo brinu.