• Obnova Banovine
  • 05.10.2021. 12:00
  • Sisačko-moslavačka, Sunja, Gradusa Posavska, Greda Sunjska

Poljoprivrednici o studiji obnove Banovine: Napisana je, ali hoće li se i provesti?

Otkupa mlijeka bilo je ratne 1992., danas ga nema, ceste nisu obnavljane od Domovinskog rata, a do EU potpora i zemljišta ne možemo, čuli smo od poljoprivrednika Emila i Ivice Marića i Đure Matkovića.

Foto: Marinko Petković
  • 592
  • 62
  • 0

Na nedavnom skupu u Sunji i prezentaciji Studije obnove potresom pogođenih područja Banovine, bili su i Ivica i Emil Marić iz Graduse Posavske, gdje imaju OPG-ove. Bave se stočarstom i ratarstvom u prvom redu silažom za tov goveda, kao i uzgojem konja, jer su, kažu, morali odustati od proizvodnje mlijeka te se prebaciti na uzgojni tip krava-tele. Obišli smo i OPG Đure Matkovića u Gredi Sunjskoj koji godišnje uzgoji i proda 40 bikova.

Ivica Marić ističe da je u studiji napisano sve kako treba, odnosno stoji onako kako bi trebalo biti te nema zamjerke, ali drži da je sada otvoreno pitanje hoće li i koliko Ministarstvo poljoprivrede, odnosno nadležna tijela bilo ona državna, županijska ili općinska, to i provesti na terenu, koji još uvijek čeka "dobre godine". Dodaje da oko Sunje, ima jako puno zapuštenog zemljišta, koja već desetljećima stoji neobrađeno i zarasta u šikaru, a koja je već godinama leglo divljih svinja i čagljeva odnosno vukova.

Vukovi su, podsjeća on, uveženi na Banovinu još za vrijeme mandata ministra Čobankovića, njih šest, da se tako riješi problem divljih svinja, ali to se nažalost nije dogodilo, kaže Ivica, koji je i lovac, pa "dobro zna što priča".

EU fondovi nedostižni, a stari trakori "odbijaju bubrege"   

Inače, Sisačko-moslavačka županija, što je svrstava na drugo mjesto u RH, ima čak 160.000 ha poljoprivrednog zemljišta od kojeg je samo trećina, oko 60.000  ha, upisana u ARKOD. "Naše selo je ostalo 'na biciklima', jako je slabo prometno povezano sa Siskom jer lokalne ceste, pune rupa, kod nas nisu obnovljene još od Domovinskog rata, ali ni nakon ovih nemilih potresa", požalli su se Marići. Njima su i izdašni EU fondovi nedostižan san jer ne mogu riješiti pitanje zemljišta, a u ovom kraju, domeću, gotovo da osim poljoprivrede i nema nešto drugo, zatvorena je Željezara u Sisku, pa krah Rafinerije, za što bi se čovjek u najboljim godinama, koji još hoće i zna raditi, pošteno uhvatio i stvorio obitelji uvjete za normalan život. 

San Ivice Marića je novi traktor 

Ne čekajući samo bolje sutra, Marić je još kao općinski vijećnik, svojedobno predlagao i uvođenje poreza na neobrađenu zemlju, ali tada taj prijedlog, kao ni danas nije prošao. Planira, otkriva nam, smanjiti broj krava, a povećati broj konja, jer drži da je to jednostavniji posao, a učinak je gotovo isti što se tiče financijske koristi. "Posebno što se ždrebad prodaju na jesen, pa novac dolazi odjednom te se onda može nešto i planirati što se tiče nužnih i stalnih ulaganja u poljoprivredu, posebno u ratarstvo. Drugačije ni ne ide ako se hoće nešto uraditi na zemlji, kako treba, ali i na vrijeme", napominje.   

Čuli smo da je Ivičin životni san novi traktor, ne auto, pa bio on novi ili polovan, jer auto i nema, ali imaju njegova djeca. Sadašnji mu je marke Rakovica (IMR), najmlađi od tri traktora koje ima, ali i on je 1989. godište, kojem je sam napravio kabinu. Sam je, čuli smo, napravio i većinu gospodarskih objekata u velikom dvorištu. Druga dva traktora, jedan iz davne 1965., a treći Ursus iz 1975., kako kaže, "odbijaju bubrege" kod svakog većeg posla.

Osim toga, nezadovoljan je jer drži da onaj tko zna cake s potporama, primjerice, stavi zemlju na ugar, a poticaji i dalje jednako 'cure', iako nema u dvorištu ni kokoši. Ujedno, bolje živi od onoga koji se muči i radi. Ipak, Josip i supruga mu Mihaela uglas nam govore da su iz poljoprivrede, kakva god da je ona, iako je radišni Josip uvijek negdje bio i stalno zaposlen, šestero djece podignuli i školovali, a najmlađa kćer im ima 12 godina. Sada imaju 15 ha zemlje, pola oranica, pola livada, 15 krava i 20 konja, te smo čuli da su nedavno za pastuha izdvojili 20.500 kuna.  

Divlje životinje uništaju domaće i ljetinu 

S druge strane, Emil Marić nam je ponosno pokazao kobilu hrvatskog posavca i ždrijebe koje je predstavio i na smotri autohtonih konja u Sunji. Pohvalio nam se da kod kuće ima dva odrasla sina, Filipa (30) i Antuna (25), koji već nekoliko godina imaju svaki svoj OPG. "Sinovi su nakon mene, a ja sam počeo davno, krenuli u poljoprivredu, pa ćemo vidjeti što će biti sa 36 krava u sustavu krava-tele, šest bikova u štali, desetak junadi u tovu, pet svinja i 20-ak konja u polju", priča izdvajajući 17 godina staru kravu Lahorku, simentalku, koja je i dalje u laktaciji, iako otkupa mlijeka već dugo nema u ovom dijelu Banovine. 

Krave se sve rijeđe viđaju u selima 

Antun Marić kaže da treba prodati tri ždrebeta godišnje za dvije traktorske gume, koje su ove godine poskupjele više od 50 posto. Inače, on je zadužen za izvođenje projekta poljoprivredne evidencije na obiteljskom gospodarstvu. Nadalje, ističe nedaće na selu s kojima žive duboko u 21. stoljeću, a to su štete od divljih životinja.

"Primjerice, nama je vuk zaklao tri teleta i jedno ždrijebe u posljednje tri godine, a dobili smo naknadu za ždrijebe od samo 1.400 kuna, iako je njegova tržišna vrijednost blizu 5.000 kuna, pa se ti onda bavi poljoprivredom", kaže nezadovoljan odnosom države prema "čuvarima ruralnog prostora". 

Otkup mlijeka bio i za Domovinskog rata, danas ga nema 

Išli su na natječaj za mjeru zaštite stoke od divljih zvijeri, a imaju i pse koji ju čuvaju. Baš za vrijeme naše kratke posjete finalizirali su prodaju u Otočac dvije kobile sa ždrebadi, koje je kupio Marin Babić-Gizda, koji u Lici ima farmu sa 50 konja na krškim pašnjacima. On nam se požalio da je morao odustati od ratarstva, odnosno uzgoja krumpira i kupusa jer, kako kaže, nije mogao riješiti pitanje poljoprivrednog zemljišta. 

Emil ističe da je nekada samo u njihovom selu svaka kuća imala sedam, osam krava, ukupno 200-njak. Danas ih je ostalo svega 50-ak jer mljekare nisu htjele otkupljivati mlijeko od malih proizvođača, do 80 litara mlijeka dnevno, te su oni morali ući u nabavku laktofriza. Upozorava i na paradoks što se tiče ekološkog pašnjaka, koji ne bi trebao biti sam sebi svrha, a za koji se po hektaru dobije 4.500 kn poticaja dok za onaj konvencionalni, a "slični su kao jaje jajetu", dobiju osjetno manje 1.800 kn po ha. 

"To je prava slika našega sela koje najčešće nema ni osnovne uvjete za bolji život, posebno mlađih ljudi, koji trebaju osnovati obitelji da bi mogli krenuti dalje", slažu se naši domaćini u jedan glas.  

Bili smo i na OPG-u Đure Matkovića u Gredi Sunjskoj, koji godišnje uzgoji i proda 40 bikova, te ima ukupno 20 goveda. Sin Ivica nije bio u Sunji na predstavljanju studije, iako je to planirao, jer je taj dan morao rješavati papirologiju u Zagrebu za kupljeni polovni traktor u Italiji. Radi se o tome, kaže nam u nevjerici, da su mu prednji kotači, odnosno felge, za dva broja veće, te ne odgovaraju uvjetima homologacije, koja inače stoji 14.000 kuna, ističe Ivica ne male administrativne barijere, koje kompliciraju život domaćim poljoprivrednicima. 

Đuro Matković se uzda u domaći tov junadi i bikova

Otac Đuro se još sjeća da je otkup mlijeka u selima oko Sunje išao i ratne 1992. godine. "Dobro smo znali da ako stane njegov otkup, ljudi će otići od kuća, napustiti imanja i onda će obrana Sunje, koja je i obranjena, biti puno teža", prisjeća se. Dodaje da su onda imali samo oni 50 krava, a neke su znale i pobaciti od stresa, jer im je kuća bila na prvoj liniji fronta. "Nije bilo lako ni onda, kao ni danas kada nam divlje svinje ulaze u dvorišta te uništavaju ljetinu", ističe Đuro, ponosan na sve što je prošao u životu. Dvorište je veliko i lijepo uređeno, a svi su poljoprivredni strojevi, kao i mala tvornica stočne hrane, pod krovom.

Zlatno doba uvoza teladi nije moglo vječno trajati

Za vrijeme suše po ljeti nemaju dovoljno vode za blago pa svaki dan moraju traktorom, jednim od tri, preko skele na Savu, po tisuću i 200 litara vode u cisterni. Uzda se u kvalitetan domaći uzgoj junadi, čiju "krvnu sliku" pojačava s francuskom mesnom pasminom limousin, a telad kupuje i u Zagorju, te domaću silažu u hranidbi stoke upozoravajući da je cijena stočne hrane jako otišla gore.

"Trebalo je voditi računa da zlatno doba uvoza teladi iz Rumunjske, prije desetak godina odnosno njihov tov za izvozna strana tržišta, neće vječno trajati. Radilo se o napuhanom 'balonu', koji je morao pući", zaključuje Đuro Matković.   


Fotoprilog


Tagovi

Obnova Banovine Ivica Marić Emil Marić Đuro Matković


Autor

Marinko Petković

Više [+]

Dugogodišnji novinar s diplomom Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu koji prati poljoprivredu i prehrambenu industriju. Danas na iste teme izvještava za brojne domaće medije. Predsjednik Zbora agrarnih novinara pri HND-u.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Poštovani prijatelji, Tokom petogodišnjeg perioda, sam skupio lična iskustva o uzgoju i ljekovitosti Gorke dinje. Poznati svjetski univerziteti i pojedinci su također prikupili nepobitne informacije da se radi o biljci sa veoma potentnim an... Više [+]