Petar Turkalj: Bez poreza na neobrađenu zemlju ne možemo naprijed

OPG Turkalj osnovan je 2001. godine, kada su imali sedam krava i obrađivali pet hektara zemlje u selu Jelov Klanac u općini Rakovica, koja se nalazi na staroj Ličkoj magistrali, između Slunja i Plitvičkih jezera. Birajući ženski podmladak do sada su oformili stado od 30 kvalitetnih mliječnih krava, plus njih 17 u sustavu krava-tele, a kako bi stali na kraj egzodusu u proizvodnji i predaji mlijeka, 2013. su godine osnovali mini siranu. Njihov polutvrdi sir sa zrenjem do 90 dana Rakovički Glavan osvojio je 2016. godine na 13. Međunarodnom festivalu sira u austrijskom Tirolu, brončanu medalju.

Godinu poslije ponovili su uspjeh u Tirolu. "Počelo je teško, a bilo je i suza. Kad vas krava kod mužnje mokrim repom ošine po očima ujutro u šest sati, pitate se što vam sve to treba. A nama je trebalo jer smo suprug i ja ostali devedesetih u Karlovcu bez posla. Došla je ta nesretna privatizacija i mi smo se odlučili, nakon svega, vratiti kući na selo i krenuti u poljoprivredu", priča nam zadovoljno Nevenka Turkalj, dok sa snahom Marijanom vrijedno radi u maloj sirani jer kupaca, osim u lokalnim restoranima i hotelima, ima i na kućnom pragu, a odnedavno i u jednoj trgovini u Zagrebu.

Mlijeko iz Rakovice vozi se u Split 

Ipak, za sve je "kriv" sin Petar koji se prvi vratio u Jelov Klanac, baki. Još se kao osnovnoškolac odlučio baviti poljoprivredom, što se poslije pokazalo kao dobar izbor, jer je zov susjedovog traktora bio jači od onoga iz grada. Naime, danas su među tri najveća proizvođača mlijeka u ovome kraju s 500 litara dnevno. Osim toga, kaže, imaju sad previše mlijeka za otkupljivača iz splitske mljekare Puđa, koji ih je nedavno preuzeo, nakon što su ga sedam godina isporučivali najvećoj ličkoj sirani Runolist iz Otočca, koja se našla na udaru koronakrize.

Prema Petrovim riječima, za sve treba vremena u poslu, pa tako i za oznaku kvalitete Lika Quality, koju ponosno ističu na svojim proizvodima, odnosno u mini sirani. Svaka zaštita proizvoda, kaže, kao što je to bilo i s paškim sirom, daje na duže staze pozitivne rezultate na tržištu jeri kupci u konačnici znaju što kupuju.

Sad je tu i bogatija turistička ponuda Like, koja se odnosi na 10 prirodnih atrakcija od Nacionalnog parka Plitvička jezera, obližnjih Baraćevih špilja do Grabovače, jedinog hrvatskog pećinskog parka kod Perušića, izvor Une, koji se mogu vidjeti za 300 kuna, nabraja on. "Ali i dalje je malo sluha za poljoprivredu u ruralnom kraju koji se lokalno opredijelio za unosniji turizam. Veći poljoprivrednici u njemu, koji se mogu izbrojati na prste jedne ruke, zbog toga gube bodove na EU natječajima koji im život znače", napominje.  

Općina dobro živi od turizma, za poljoprivredu ne mari

Naime, čuli smo da u bogatoj općini Rakovica, koja živi od 20-ak turističkih milijuna, pa ima proračun veći od grada Slunja jer apartmanizacija cvjeta, "ne mari puno" za domaću poljoprivrednu proizvodnju. "Drži se više profitabilnijeg masovnog turizma, iako je ovaj jako posustao u pandemiji, ali stare navike se kod nas teško mijenjaju", drži naš domaćin. 

Navodi primjer da bi poljoprivrednici po zimi, kada nema radova na polju, mogli osigurati dodatni izvor prihoda, kao što je to u Sloveniji, kada bi mogli čistiti snijeg na lokalnim prometnicama svojim poljoprivrednim strojevima. Sad ga dolazi čistiti općinski traktor vrijedan milijun kuna koji za to mora prevaliti 20 kilometara, a godišnje radi samo 20 sati. Nadalje, mogao bi dodatno zaraditi nešto i kada bi nasipao poljski put. "Uvijek se može pomoći, ako se želi da opstanemo ovdje jer ima i manjih općina koje poljoprivrednicima sufinanciraju umjetnu oplodnju stoke, ograde pašnjaka i dr.", smatra Petar.    

U dvorištu smo vidjeli noviji veći traktor, ali i jako puno poljoprivredne mehanizacije i strojeva od mikserice, mljekovoda, balirke, grabalja, jer Turkaljevi obrađuju i puno zemlje za Kordun, koje imaju ukupno 90 ha u različitim vidovima posjedovanja. Moglo bi je biti i više obrađene, ističe Petar, kada bi konačno mogli riješiti pitanje vlasništva zemlje.

Strojni prsten ne funkcionira, a trebao bi    

"Sad je to 60 ha oranica i 30 ha pašnjaka, a kod nas strojni prsten ne funkcionira, jer se uvijek netko na koncu nešto naljuti", otkriva. 

Drži da je ljepše zajedno raditi. "Htio sam im pomoći jer znam da nije lako krenuti od nule pa i dalje držim da bi nam strojni prsten dobrodošao jer ne moramo svi imati vrijedne, ali i skupe poljoprivredne strojeve", napominje dodajući da takvih u tom kraju nije bilo pa je ušao u veliku investiciju. Iz EU fondova je tako došlo dva i pol milijuna kuna za niz poljoprivrednih strojeva. Iz nitratne direktive, odnosno za tip operacije 4.1.1 je bilo 70 posto, a za drugu čak 90 posto povrata za mlade poljoprivrednike. "Što nas je 'odbacilo' za pola generacije", kaže Turkalj čiji su se preci također, uspješno za ona vremena, bavili stočarstvom.

"Tu su i naša vlastita ulaganja u iznosu većem od 150.000 eura, što nije malo", zbraja. U planu je preseljenje farme, zbog većeg prostora i uvođenja mehanizacije u štalu, ali na novoj lokaciji, gdje su krave vani, ali nema ni vode ni struje. "Tako da će i to zahtijevati agregat za izmuzište, a i voda će se morati naći", planira.

Kako doći do živih vlasnika zemlje?

Naime, nakon što nam je rado pokazao svoje lijepo stado u staji, obišli smo i obližnje gospodarstvo gdje je vani bilo 17 krava pasmine holstein i jedan plava, belgijanka. "Nije trebala ostati u stadu, ali je ostala zbog svoje plave boje", govori zadovoljan što krave održavaju pašnjak urednim, koji bi on morao godišnje dva puta izmalčirati.

S druge strane, nezadovoljan je agrarnom politikom, u kojoj, kaže, mrtvi imaju veća prava od živih na ruralnim područjima, za koja drži da nikako ne mogu tako naprijed, jer zemlja mora imati poznatog vlasnika da bi se mogla obrađivati. Uvjeren je da je rješenje za to porez na neobrađenu zemlju koji je postojao i u bivšoj državi kada nije bilo poticaja u poljoprivredi, kao ni izdašnih EU fondova.

"Zemlja je u ovom kraju većinom privatna, ali je teško okrupniti posjed jer vlasnici koji su se raselili posljednjih 70 godina tko zna gdje, nikako ne žele prodati", navodi. Ima slučajeva, pojašnjava Petar, da na parceli ima 11 vlasnika, od kojih je pola već umrlo, a sada što se tiče čistih papira, treba privoljeti žive da se bave zemljom ili da je prodaju jer interesa ima.

Na naše spominjanje obećane komasacije, samo zavrti glavom. Drži da ona može proći u Slavoniji, gdje su puno veće obradive površine, ali tamo gdje se traktor teško može okrenuti na jednoj njivi - ne može.