Ovce bez vune

Svi stari ovčari znaju da vuna koju nosi ovca, za samu ovcu ima samo jednu prednost pred krznom ostalih životinja, a to je isključivo zaštita od ekstremnih hladnoća, što je bilo od velike važnosti jedino pri nomadskom ovčarenju.

Ciljanim uzgojem promijenjeni omjeri prirodnih sekundarnih i primarnih dlačnih folikula 2:1 u smjeru 20:1, neprirodni su za ovcu i današnjoj pasminskoj strukturi ni u kojem slučaju ne znači dobrobit. Ovce pate zbog temperaturnog stresa, što nikako nije u skladu sa zakonom o dobrobiti životinja. Iskusni ovčari dobro znaju da i u hladnim vremenima vuna može uzrokovati negativne učinke.

Dorper ovca janji najveći postotak dvojki

Šišanje ovaca pred zimsko uštalenje pridonosi čistoći vune, smanjuje se potrošnja vode, što direktno utječe na poboljšanje klime u štali, majke se više kreću, porodi su lakši. Pri velikim hladnoćama povećava se utrošak hrane, što se u konačnici pozitivno odražava na porodnu težinu janjadi. Iskusni ovčari uvijek u kasno ljeto šišaju ovce koje su ostavili za remont stada zato da bi bolje dobivale na težini, a vuna koja naraste do kasne jeseni dovoljno ih štiti od hladnoće. Mokra vuna u kišnim razdobljima pothlađuje tijelo ovce. Smatra se da su baš ta pothlađivanja najčešći uzrok plućnih bolesti.

Vuna znači i parazite. Ograde, bazeni, tuneli za kupanje i potapljanje, kemikalije, veliki utrošak radnog vremena, sve ovo financijski dodatno opterećuje ovčare. Kad otkupna cijena vune padne ispod 1 Eura za kilogram, teško se može govoriti o bilo kakvoj dobiti. Otkupna cijena vune ispod 0,60 Eura apsolutno je neprivredna, s obzirom na to da se šišanje ovaca u svakom slučaju mora pokriti cijenom vune. Cijena šišanja jedne ovce danas je veća od 5 Eura. Svima su puna usta ekologije i ekoloških materijala, no kad, nažalost, ovčar ne može prodati vunu ni po najmanjoj prihvatljivoj cijeni, mora još dodatno platiti 20 Eura za 100 kg vune da bi se neškodljivo uklonila. Smatra se da današnja cijena vune pokriva manje od 40% ukupnih troškova šišanja, ne računajući svoj rad.

Traže se alternativna rješenja za upotrebu vune

1950. i 1960. godine vuna je imala pristojnu cijenu - cca 2 do 2,5 Eura za 1 kg.Nakon tih godina cijene vune počele su konstantno padati, da bi 1998. g. cijena za 1 kg vune iznosila svega 0,25 Eura. U razdoblju pada cijene vune, nekako u pozadini tražila su se alternativna rješenja za nove načine korištenja i plasmana vune. Velike nade polagane su u korištenje vune u građevinarstvu, u svrhu izolacije. Utrošena su velika sredstva u nove strojeve, pokusnu proizvodnju i sve obuhvatno reklamiranje. Zbog velikog utroška vode, neophodnog utroška kemikalija za zaštitu od štetnih insekata, nije se mogao obraniti status eko-proizvoda. Trošak zaštite vunenih elemenata od glodavaca i ptica, dodatno je visoko financijski opteretio proizvod. Završni vrlo težak udarac tom proizvodu zadala je premala trajnost. Usprkos agresivnoj propagandi, i drugi projekt, jastuci i prekrivači, samo vegetira, a sva velika očekivanja nisu ostvarena.

Subvencioniranje

U EU se zbog povećanja rentabiliteta djelomično subvencionira ovčarstvo. Do 1. 1. 2005. postojala je premija koja se dobivala po broju rasplodnih majci u stadu, danas je to premija po ovčarskom pogonu. Već dugi niz godina članovi europskog parlamenta bezuspješno nastoje da se vuna unese u katalog Agrarnih proizvoda koji se mogu i smiju subvencionirati.
Posebno se podržava uzgoj brojčano ugroženih autohtonih pasmina ovaca. Subvencija mora završiti direkt no kod držaoca ugroženih autohtonih pasmina, koji se moraju organizirati i registrirati. Prema svim pokazateljima nama se čini da i neki drugi iz državnih ustanova ozbiljno
reflektiraju na taj novac.

Tradicija i zagonetka uz engleski humor

Tipičan i najznačajniji predstavnik ovaca s izrazito kratkom vunom je domaća autohtona pasmina Wiltshire Horn iz grofovije Wiltshire u srednjoj Engleskoj.
Povijest ove pasmine bes prijekorno je vođena i savršeno dokumentirana, duboko bez rupa unazad.Zanimljivo je da je u grofoviji Wiltshire izumljen mehanički stroj za tkanje i da je iz te grofovije potekla tekstilna industrija. Zbog činjenica u svezi s tekstilnom industrijom, često je bilo postavljeno pitanje: „Vi ste izvor tekstilne industrije, a ponosni ste na svoje ovce, bez vune?“
Odgovor je uvijek glasio: „Naše će ovce uvijek biti dobre, što Vi ne možete tvrditi za Vaš posao
s vunom.“

Švicarska: Interesna zajednica uzgajivača DORPER ovce

2001. godine spontano se dogovorilo 9 švicarskih neovisnih seljaka da na temelju vlastitih novčanih sredstava i pisanog sporazuma uvezu prve Dorper ovce iz Južnoafričke Republike.

Isto tako je prije učinila i skupina seljaka s Burskom kozom. 3. 4. 2003. godine u Hasle-Ruegesau se održala osnivačka skupština INTERESNE ZAJEDNICE uzgajivača Dorper ovce, kojim prilikom je održano i prvo službeno ocjenjivanje ovaca.

Bijeli Dorper ovan, u trećem stupnju odbacivanja vune

Ukupan broj privedenih grla bio je 240. 27. 10. 2007. u Wyningenu je održano 6. skupno ocjenjivanje svih ovaca, svih članova, kako bi se na jednom mjestu dobila ukupna slika stanja Dorper pasmine u Švicarskoj. Tom prilikom otišle su i prve Dorper ovce u Francusku. Godine 2008. visoko rangirana mađarska delegacija na čelu s g. Laszlom Solyom, uz kojeg je doputovala i delegacija Univerziteta Debrecen pod vodstvom profesora Andrasa Kovacsa posjetila je 7. zajedničku izložbu Dorper ovaca - Wyningen, kako bi se na licu mjesta uvjerili u kvalitetu uzgojnog materijala. Izloženo je i ocijenjeno 600 grla izvrsnih Dorper ovaca. Profesor Andras Kovacs tom je prilikom objasnio: “U Mađarskoj ima oko milijun ovaca, a od toga je cca 90% Merino. S obzirom na skoro nikakvu cijenu vune, naša država podupire uvoz i uzgoj ovaca svih pasmina koje se linjaju, s naglašenom proizvodnjom mesa.

Spremni smo i financijski poduprijeti Vaš uvoz embrija iz prekomorskih zemalja”. Tom prilikom Mađarska je kupila 50 komada mladih Dorper ovaca u starosti od 7 do 8 mjeseci, 10 ovnića iste starosti, 200 doza sperme i 15 odraslih ovaca. Titulu Mister-Wyningen ponio je ovan REMO, druga generacija embrio-transfera iz Južne Afrike, vlasnika Davida Baumanna. U Wyningenu se u dva dana održavanja ove manifestacije i stručnih skupova o ovcama bez vune, sjatilo mnoštvo Austrijanaca, Nijemaca, Francuza, te dva slobodna i neovisna poznavatelja malih preživača iz Hrvatske. Vidjeli smo lijepe životinje, kako valja raditi, kako razmišljaju drugi, kako ovčarstvo pokreće turizam, oduševili su nas nadasve samostalni, gordi i ponosni seljaci, njihovo spontano zajedništvo.

Europski ovčari na raskršću

Svima je u Europi znano da je porazan plasman vune dodatno pospješio sve manji interes za ovčarstvo. Švicarci su na vrijeme shvatili da se sve skupa može pretvoriti u ozbiljan socijalni
problem, odlučili su se za globalni trend, a izvrsni rezultati objavljeni su već 2005. g.
Danas već izvoze novu genetiku. Veliki praktičari Nizozemci izabrali su svoj put. Englezi imaju Wiltshire, a mi Hrvati računamo na europske potpore za održavanje starih rasa i kozama mijenjamo imena. Na početku 21. stoljeća, Nijemci moraju odlučiti - ostati na proizvodnji vune
i mesa ili samo mesa. Prema njemačkom „Ovčarskom kalendaru“, 1999. g. bilo je 4 uzgoja ovaca bez dlake, 2002. g. 14 + 41 pasmine Kamerun. Upravo ovih dana kreće veliki izvoz Kamerun ovce za Grčku. A naš izvoz malih preživača?

Autor: Nikola Šneberger