• Poljoprivreda
  • 27.01.2009.

Ovčarstvo zadarskog zaleđa

A ja imam sreću i svog anđela koji me svaki put sačuva. Evo, zadnji put bio sam tek dvadesetak metara od eksplozije, otkriva 70-godišnji Šime Denona, jedan od najvećih uzgajivača ovaca u općini Novigrad

  • 2.691
  • 129
  • 0

Na putu od Zadra prema Obrovcu ili u obrnutom smjeru, svakako će vam pogled, a možda i nešto više privući Pridraga, poluotok između dva mora, Novigradskog i Karinskog, tvoreći karinsko ždrilo Vozaricu. Možda vas putokaz Novigrad (5 km) i Posedarje privuku i tada svakako morate proći glavnom ulicom, razvodnicom Pridrage.

A, onda lijevo i desno ploče s oznakama zaseoka: Baturi, Lovrini, Narančići, Oštrići, Pedići, Zekani, Babići, Klapani, Vrulja, Senkići, Čuline, Viduke, Kokići, Grubići, Zubčići.

Stogodišnji trag

Manje-više svi gravitiraju moru, ali to se na prvi pogled ne da zaključiti. Naime, selo uopće ne mari za turizam, niti u najatraktivnijim mjesecima nema turističkog sindroma, gužvi i nervoze, na cesti ćete sresti traktore u okućnicama i po dvorištima tuke, a na pašnjacima ovce.

Na samom sjeveroistočnom dijelu najmanji je zaselak Denone.

Pa iako je tabla s natpisom Novigrad udaljena 1 km od zaseoka Denone, Denone su Novigrađani i u matičnim knjigama i katastarski i to jedno od najstarijih plemena. Osim Denona u naselju su još poznata novigradska prezimena: Čarije, Kokići i Klapani, ali Denone imaju stogodišnji pisani trag svog dolaska u današnje naselje.

- Preci su živjeli u središnjem dijelu Novigrada, ali kako su bili tradicionalni ovčari, pošli su za boljim uvjetima ispaše, kaže Mara Denona, rođena Čulina, dakle, Pridražanka koja zapravo ne pravi razliku između Novigrada i Pridrage ili možda samo ime Pridraga nastalo iz složenice pri-draga tako opčinjujuće djeluje na njegove stare i nove stanovnike.

- Ha, ha, smije se Mara na ovu primjedbu, a onda pojašnjava: - U povijesti Pridrage ovo je treći naziv sela, nekad se nazivalo Sumartindolac, po sv. Martinu biskupu, zaštitniku sela, potom samo Dolac te od sredine 17. stoljeća nosi sadašnje ime, nama najdraže i više ga ne bi minjali. A, opet ko zna šta nosi povijest, odjednom vrlo ozbiljno i zamišljeno kaže Mara.

Sve manje ispaše

Za razliku od Mare, Šime, uvijek ozbiljan i promišljen kaže:

- Ja sam ipak Novigrađanin i naš sin Dinko koji s obitelji živi u Novigradu, a evo i nastavio sam tradiciju predaka što se tiče ovčarstva.

Šime je počeo s uzgojem ovaca vrlo skromno, 1995. godine, s matičnim stadom od 30 ovaca, a danas je jedan od najvećih uzgajivača općine Novigrad, s dvjestotinjak ovaca. Iako već u godinama, 70. je prošla, Šime je u izvrsnoj kondiciji i dobrog zdravlja, ali je svejedno skeptičan po pitanju daljnjeg ovčarenja, jer sve je teže, kaže Šime i dodaje: - Sve manje je pašnjaka i šume za ispašu, a naša ovca je naviknuta na pašarenje, ne trpi zatvoreni prostor ko ni mi ljudi ili barem većina. Pojest će ona i sijena i zobat, ali će opet gledati u vrata, a ljeti sve sprži sunce, zime kako koja, ova baš nikako, kaže Šime i pokazuje pašnjak na kojem protekla dva mjeseca često pašari.

Stradanja od mina

- Vidite i sami, kaže Šime, trava je nikakva, ali one se ipak dobro osjećaju, bolje nego u Paljuvu kod Ramića i jezerina gdje su mi već dvaput naišle na mine i stradale.

- Imao bih ja još veće stado, nastavlja svoju priču Šime da mi nije 2004. g. od mina stradalo čak 38 grla, većina bremenitih ili sa sisajućim pomlatkom, a prije nekoliko dana opet osam, dvije su još žive, ali je upitno dokad, a ja imam sreću i svog anđela koji me svaki put sačuva. Evo, zadnji put bio sam tek dvadesetak metara od eksplozije, otkriva Denona.

Interesantno je kako to Šime mirno priča kao da prepričava nečije tuđe iskustvo i stoga ne čudi da bi zbog dobre ispaše svojih ovaca ponovno pošao u Ramića dražicu ili jezerine.

- Nije lako ovčar biti, da je lako bio bi ovčar svatko, kaže vjerna družica Mara i dalje ne komentira, samo ukazuje na tablu: "Oprez, razminiranje u tijeku, zabranjen pristup, prolaz i zadržavanje u blizini radilišta", upozorenje na svega pedesetak metara od kuća i staja. Koliko samo treba odvažnosti da sa svojim stadom od 200 grla prođe cestom uz samo radilište, a s druge strane tu je barem upozorenje, dok ga tamo gdje je stradavalo niti nema. Doista je tako, svi uživamo u krajobrazu u koji je ukomponirano pokoje stado ovaca, koza ili goveda s pastirom s tradicionalnom opremom: zobnicom, štapom i pastirskim psom, poglavito kada je vrijeme ugodno, bez bure, južine i opasnosti od zvijeri, ali se nikada ili skoro nikada ne pitamo koja je druga strana, koliko je pastir prešao kilometara u potrazi za upravo tim pašnjakom na kojem smo ga snimili i tko će sutra te sredovječne pastire zamijeniti. Zapravo, hoće li uopće biti zamjene ili će s njima izblijediti i nestati to i takvo ovčartsvo, kao što blijede i izumiru stari zanati, obrti i običaji pa i čitava naselja.

Ekspanzija nakon rata

Ovčarstvo je nakon Domovinskog rata u Zadarskoj županiji doživjelo svoju ekspanziju, ponajviše u brojčanom pogledu, ali su zatajili svi ostali prateći sadržaji: kultiviranje pašnjaka i livada, zasijavanje krmnim kulturama, konzerviranje krmnih kultura, adaptacija i povećanje stajskih kapaciteta prema brojnom stanju grla i općenito osuvremenjavanje stočarske proizvodnje po standardima Europske unije. U tom pogledu vinogradarstvo i voćarstvo su u puno boljoj poziciji. Svjedoci smo da se na stotine i tisuće hektara, što plodnih oranica što krša svake godine podignu novi nasadi, a svakim novim nasadom stočari su prikraćeni za ispašu. Čak i oni sami na svojim će parcelama radije podići neki novi nasad negoli zasnovati lucerište ili neku krmu za sušni ljetni period, dok će po sijeno radije poći u Liku. Naravno, ovdje su izuzeti stočari Bukovice, koji su indirektno u još nepovoljnijoj poziciji, jer niti imaju uvjete za osnivanje polja s krmnim kulturama, niti površine za višegodišnje nasade, te za razliku od ravnokotarskih stočara ostvaruju samo poticaje na stočarstvo, jer im je to jedina grana poljoprivrede kojom se bave i od koje žive, a kako stvari stoje na njihove atare sve više pridolaze stada ravnokotarskih područja.

KORLAT: OVCA OJANJILA DVA JANJETA U RAZMAKU OD 18 DANA

Na poljoprivrednom gospodarstvu Josipa Vulelije u Korlatu janjenja su također u tijeku. Od 250 ovaca do sada se ojanjilo 105. Sva su janjenja protekla bez problema i veterinarske intervencije. Dapače, Josip u svom matičnom stadu posjeduje ovce koje se dvaput janje u intervalu od samo 18 dana. Naime, prije dvije godine imao je takav slučaj i nije puno obraćao pozornost, no kada se ove godine ponovio s mladom ovcom, Josip se u čudu pitao - što je to?! Ovca se ojanjila 5. siječnja ove godine, uredno je prihvatila mlado i pustila da sisa prva tri dana, a tada ga više nije htjela blizu, te je Josip morao nadajati iz bočice. Nakon dva tjedna dok je bila na ispaši ojanjla je drugo janje. Oba janjeta su zdrava i vitalna, ali svu pažnju i mlijeko majka ovca daje samo mlađem - crnom janjetu. Da, starije je bijelo.

U ženki domaćih životinja trajanje estrusa i vrijeme kada se događa ovulacija nisu podjednaki. Poznato je da jajna stanica ostaje sposobna za oplodnju samo 3 - 6 sati poslije ovulacije. Zato se najveći postotak oplodnje postiže ako spermiji budu u jajovodu prije ovulacije, te sposobni za oplodnju dočekaju jajnu stanicu neposredno poslije ovulacije, jer i spermiji žive u spolnim organima ženke ograničeno vrijeme. Poznato je također da i spermiji moraju prije oplodnje ostati neko vrijeme u spolnim organima ženke da postanu sposobni za oplodnju, to je tzv. kapacitacija spermija. Zato se može dogoditi da se u jajovodu nađu spermiji različitih rasplodnjaka, poglavito u stadima s dominantnim rasplodnjacima, kao i mogućnost dvije ovulacije u ženke. Crna boja janjeta je rezultat recesivnog (prikrivenog) gena, koji dolazi do izražaja u kombinacijama razmnožavanja kada se nađu zajedno oba recesivna gena te njihovo svojstvo dolazi do izražaja.

PRIDRAGA I ZASEOCI

Mjesto Pridraga smješteno je između Novigradskog i Karinskog mora.

Pridraga ima karakter urbano-disperzivnog ravnokotarskog sela gdje su naselja formirana uz glavnu cestu, a naselja su ustvari zaseoci koji imaju građevinska područja. Pridraga se sastoji od sljedećih zaseoka: Baturi Lovrini, Narančići, Oštrići, Pedići, Zekani, Babići, Klapani, Kokići, Jergani, Grubići, Vrulja, Gusari, Gospići, Čuline, Baturi Ćepini, Senkići, Čuline u strani, Buljati, Čuskijaš, Baturi gornji, Viduke gornje, Čuline tripčić, Zubčići gornji, Zubčići donji, Viduke donje, Baturi donji.

Povijesno je prastara župa Zadarske nadbiskupije, posvećena sv. Martinu, biskupu. Za vrijeme Domovinskog rata dijelila je sudbinu ostalih okupiranih ravnokotarskih župa, od neprijatelja potpuno uništena. Sve su obiteljske kuće, škola i druge ustanove u mjestu bile porušene, opljačkane i zapaljene.


Izvori

Zadarski list

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Dobro je pognojena :)