• Proizvodnja mlijeka
  • 08.08.2013.

OPG Bandalo - farma mljekarstva

OPG-u Bandalo u Udovičićima podno Kamešnice, kod alkarskog grada u Cetinskom kraju čija je farma muznih krava smještena na sjeveroistočnom rubu Sinjskog polja nadomak rijeka Rude i Cetine, potrebno je 40-ak hektara zemljišta kako bi vlasnik osigurao dostatne količine stočne hrane za svojih 30 goveda. Iako Bandalov OPG-a redovito svake godine osvaja prve nagrade na stočnim izložbama za muzne krave i junice, poput 2013. na sinjskom hipodromu na 8. županijskoj izložbi, ni to ne pridonosi vlasniku f

  • 4.646
  • 414
  • 0

Nakon što je ostao bez posla u triljskoj Cetinki, branitelj i dragovoljac Domovinskog rata Jozo Bandalo se prekvalificirao u zvanje stočara i odlučio se za proizvodnju visokokvalitetnog kravljeg mlijeka. Za stočnu hranu bi mu trebalo još oko 40 državnih hektara zemljišta u Sinjskom polju. Naime, Jozina farma s 30-ak krava, od kojih više od 20 muznih visoko-mlječenih u sklopu OPG-a «Bandalo» u Udovičićima na predjelu Podvodnice u Općini Otok u Cetinskom kraju, svake godine raste i obnavlja se podmlatkom. Vlasnik ističe kako u farmi imao krava koje su davale i 46 litara mlijeka dnevno.

OPG-u 'Bandalo' u Udovičićima potrebno još 40-ak hektara zemljišta

U punoj laktaciji vlasniku mjesečno daju oko 300 litara kvalitetna mlijeka, mjesečno i više od deset tisuća, a godišnje blizu 100.000 te dragocjene tekućine. Ističe kako mu muzne krave ponekad daju i malo više mlijeka od navedenih količina. Kaže kako o kvaliteti njegova mlijeka najbolje govore uzorci u središnjem labarotoriju u Križevcima. Mlijeko otkupljuje splitska Mljekara «Mils» koja ga transportira svaki drugi dan te ga redovito isplaćuje uglavnom u roku od tri mjeseca od dana otkupa, prema potpisanom ugovoru. Vlasnik i voditelj farme je Jozo Bandalo, razvojačeni branitelj sa statusom dragovoljca Domovinskog rata, koji je godinama radio u Cetinki, tvornici plastičnih masa u gradu na Cetini.

«Sada je otkupna cijena mog kravljeg mlijeka prilično niska u odnosu na neke zemlje Europske unije, čija je članica od 1. srpnja 2013. godine i Hrvatska. Cijena mu je u otkupu 2,80 kuna za litru, i to za prvi razred mlijeka uredne masnoće i bjelančevine, uistinu je niska. Valja znati kako je moje mlijeko uglavnom u prvom razredu, a problem je u tome što ga svakim danom ima sve manje, jer se niska cijena negativno odražava na njegovu proizvodnju. U odnosu na protekle godine, kada je otkupna cijena bila tri kune, sada godišnje gubim više od 100.000 kuna. To je puno za moju šesteročlanu obitelj koja živi samo od toga prihoda», objašnjava Jozo Bandalo, za kojeg kažu sumještani kako se u njegovu domu od davnina njeguje tradicija o uzgoju krava i proizvodnji mlijeka i mliječnih proizvoda.

To potvrđuju i nagrade koje gotovo svake godine osvaja na stočnim izložbama poput ovogodišnje koju su krajem lipnja na sinjskom hipodromu organizirali Grad Sinj i Splitsko-dalmatinska županija. Naime, u kategoriji krava smeđe pasmine najbolja krava je ocijenjena baš iz OPG-a Joze Bandala iz Udovičića, kao i najbolja kolekcija junica holstein pasmine. Taj farmer ističe kako Općina Otok proizvođačima mlijeka na svaku litru godišnje daje 50 lipa što itekako stimulira farmere muznih krava. Kaže kako je još prije nekoliko godina prvim državnim poticajnim kreditom u iznosu od 60.000 kuna podigao štalu uz svoju ušteđevinu i rad obitelji. Potom je i drugi put uzeo kredit, također u iznosu šezdeset tisuća kuna, te iz izvoza nabavio šest junica - crnobijelih holstein, dok je u opremu štale i kupnju poljodjelske mehanizacije uložio novac znatno veći od kreditnog iznosa. Namjerava modernizirati farmu te se zaustaviti na dvadeset muznih krava te još desetak junica.

Bandalo osvaja prve nagrade za muzne krave i kolekcije junica holstein pasmine

«Moja obiteljska poljoprivredna farma je registrirana za proizvodnju kvalitetnoga kravljeg mlijeka. Nakon 26 godina rada u Cetinki u Trilju, gdje sam bio i poslovođa, ostao sam bez posla. Prekvalificirao sam se u zvanje stočara i odlučio za farmu krava te proizvodnju mlijeka. Osim toga redovito prolazim i edukacijske programe gdje također dobivam dodatno znanje iz djelatnosti kojom se bavim. To mi nije teško. Ponosim se držanjem krava i proizvodnjom kravljeg mlijeka jer je moja obitelj odavno prepoznatljiva u tome. Svi u obitelji radimo prema potrebi, često i danonoćno, osobito kada se krave tele. Raduje nas kvaliteta mlijeka, što potvrđuju i analize u središnjem laboratoriju u Križevcima, ocjena stručnjaka te uvidi inspekcija na lokalnoj i državnoj razini, s kojima odlično surađujemo“, iskreno će Jozo Bandalo te naglašava:

„Također nas raduju i osvojene nagrade na stočnim izložbama, posebice potonje po redu 8. županijske krajem lipnja ove godine u Sinju. Zadovoljni smo korektnom isplatom otkupljenog mlijeka, koja se ponekad dogodi i prije 90 dana. Naime splitska tvrtka «Mils» je bila korektna i pri ostvarenju prava na posljednji kredit za kupnju junica. Inače, prije te splitske tvrtke obratila nam se OPG-a' Jukić', vlasnik sirane u Otoku, radi otkupa mlijeka. No vlasnik je te sirane tražio uvjete koje nisam mogao prihvatiti. Shvatio sam kako je za proizvodnju njegova sira najbolje ono mlijeko koje ga daju krave koje se hrane stočnom suhom ishranom, a nisam bio zadovoljan ni s njegovim prijedlogom otkupne cijene mlijeka računajući kako bih tako mnogo gubio na prodaji.“

Taj cetinski farmer, ipak, negoduje zato što ne može ostvariti pravo na državno zemljište i obradu zapuštenih oranica u Sinjskom polju, koje su mu itekako potrebne. Pozdravlja Zakon o oporezivanju neobrađenog poljoprivrednog zemljišta, dakako i Zakon o poljoprivredi i Zakon o PDV-u. Ali nije zadovoljan s porastom izdataka za zdravstveno i mirovinsko osiguranja tvrdeći kako poljoprivredni organizirani u OPG-ove sada njihovi članovi plaćaju 500 kuna mjesečno, umjesto prijašnjih 270. Kaže kako dijeli mišljenje svih poljoprivrednika koji su u istom položaju. Uz put dodaje kako obrađuje tek nekih desetak hektara svojeg zemljišta, ali mu je to premalo da bi osigurao dostatne količine stočne hrane za svoju farmu. Ujedno podsjeća i na činjenicu kako je muznim kravama potrebno više kvalitetne stočne hrane da bi davale više mlijeka. Poručuje kako želi obrađivat najmanje 40-ak hektara zemljišta u Sinjskom polju, u cetinskoj dolini, kako bi proizvodio kukuruz, lucernu i sijeno, te redovito pravio silažu.

„Najviše sam nezadovoljan zato što ne mogu doći do neobrađenog državnog zemljišta u Sinjskom polju, a želio bih obrađivati najmanje 30 hektara. Svoje zemlje imam tek 6 hektara i to mi je vrlo malo. Svoje probleme sam isticao i u Udruzi mljekara Dalmacije čiji sam član, ali ih teško mogu riješiti. Doduše, mnogi proizvođači mlijeka ne samo oko 30 članova navedene udruge, imaju iste ili slične probleme. Nedavno je u mojoj štali snimana i TV-reportaža u nazočnosti gotovo svih vlasnika muznih krava i junica te proizvođača kravljeg mlijeka s područja Dalmacije“, ponosno će Bandalo.

OPG 'Bandalo' nastoji proširiti i modernizirati farmu te pokrenuti i proizvodnju sira

Želio bi izgraditi sagraditi veću, moderniju štalu za muzne krave, ali takvo zemljište za stočnu hranu nije predviđeno prostornim planovima Općine Otok i Splitsko-dalmatinske županije, pa mu i to predstavlja dodatni problem o kojemu, dodaje, nije računao kad je osmišljavao svoj prvotni projekt o osnivanju OPG-a. Unatoč tome, taj se OPG-a postupno modernizira nastojeći se razvijati ukorak s vremenom i tehnologijom u toj prilično zahtjevnoj djelatnosti, ne samo u mljekarstvu nego u kompletnoj poljoprivredi, kako bi svi imali kvalitetniju proizvodnju hrane koja je temelj i ruralnog turizma.

„Kupili smo tri traktora, kosilice, hranilice i pojilice te imamo gotovo svu potrebnu poljoprivrednu mehanizaciju. Još su nam potrebni neki suvremeni poljoprivredni strojevi, ali sve odjednom ne možemo kupiti, nego to nabavljamo u fazama. Kad bi ova djelatnost bila organiziranija na selu, vjerojatno bismo otvorili i svoju siranu te se opredijelili i za proizvodnju kravljeg sira u sklopu svog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. Riječ je o proizvodu traženom na domaćem i inozemnom tržištu, najviše u vrijeme naše turističke sezone poput ove godine. O projektu sirane u sklopu svog OPG-a imao sam dosta ponuda, a pohađao sam i završio i školu za stočare pri Pučkom učilištu u Sinju. Iako je proizvodnja sira priznata na tržištu, ona je ipak zahtjevna, osjetljiva, a u početku sve izgleda idealno i sve moguće dok proizvod ne dođe na naplatu i plasman. Najteže je što ostanete sami, morate se sami snalaziti, primjerice za kupce i ostalo. Kad bi to sve bilo bar malo organiziranije, iako takvo što danas još uvijek nitko ne može jamčiti, moj bi se OPG-a vjerojatno opredijelio i za proizvodnju sira u sklopu postojeće farme», optimističan je Jozo Bandalo, za kojega sumještani kažu kako je skroman čovjek, koji nikad nije bio od posebnih zahtjeva.

Kaže kako se javnost u njegovu kraju ne bi iznenadila kad bi jednog dana izgradio i modernu siranu u rodnim Udovičićima, na sjeveroistočnom rubu Sinjskog polja za što ima sve uvjete, te proizvodio kravlji sir. Tvrdi kako bi njegova obitelj i taj projekt lakše ostvarila, nekako oživotvorila, zahvaljujući i bogatoj tradiciji u proizvodnji kvalitetnog domaćeg mlijeka i različitih vrsta sira za svoje potrebe. To nam je potvrdila i Jozina majka, Pera Bandalo, podsjećajući kako je od svoje devete godine čuvala krave u Sinjskom polju te ih cijelog života samo ručno muzla, prodavala mlijeko, sirila i sireve prodavala najčešće na sinjskoj i splitskoj tržnici. Ona se ujedno sjeća i nekih događaja iz djetinjstva koji nisu usamljeni u Cetinskom kraju kad su djevojčice i dječaci čuvali neusporedivo više krava uz rijeku i na sjenokošama Sinjskog i Hrvatačkog polja, nego danas. No to su bile godine kada se u Cetinskom kraju zacijelo njegovalo stočarstvo te proizvodnja mesa, mlijeka i sira, što je pogodovalo ne samo proizvođačima nego i kupcima, najviše mesarima iz cijele Dalmacije.

Zanimljiva priča bake Pere Bandalo koju je spasila krava u Cetini držeći joj se za rep

«Ja sam kao djevojčica jednom upala u rijeku Cetinu čije je korito bilo puno vode. Tada me je spasila jedna moja krava kojoj sam se držala za rep. Jedva sam ostala živa jer je rijeka na tom mjestu bila dvaput bila dublja od moje tadašnje visine. Poslije sam još više zavoljela krave te sam ih češće izgonila u pašu i s njima provodila dane na sjenokošama, najčešće na ispaši uz rijeke Rudu i Cetinu. Sretna sam što je uzgoj krava i proizvodnju mlijeka nastavio moj sin Jozo sa svojom suprugom. I ja uživam u tome iako sam u poodmaklim godinama, a bilo bi mi draže kada bi se više mladih obitelji u ovom kraju bavilo proizvodnjom hrane - žitarica, povrća, mlijeka, sira, mesa ... - jer za to postoje svi uvjeti; posebice tradicija, pa prostrano Sinjsko polje, dakako i bogatstvo zdrave vode», ističe baka Pera Bandalo.

Poručuje kako se od te djelatnosti odnosno poljoprivrede, posebice stočarstva, itekako može lijepo živjeti dakako uz rad i ljubav te organiziran otkup proizvoda i redovitu isplatu, što potvrđuje i njen sin Jozo. Zaključuju kako bi obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima i u Cetinskom kraju bilo znatno bolje kad bi se objedinili i svi udružili makar to bila i zadruga. „Moje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo je registrirano, u sustavu sam PDV-a i sve svoje obveze uredno plaćam. Želio bih da svi malo više krenemo, neka se više proizvodi zdrave hrane te da se stvaraju nove vrijednosti u cijeloj našoj državi jer za to imamo gotovo sve mogućnosti. Mladima bih poručio neka se i oni više uhvate ukoštac u rješavanju problema u poljoprivredi jer se od nje itekako može živjeti. Siguran sam kako je malo mladih ljudi koji žele ući u štalu pa se čini kako svi više vole kuhati, nego raditi i proizvoditi. Eto, prije neki dan k meni su došla tri mladića od kojih je samo jedan izjavio kako bi volio raditi u štali. Dvojica su mi rekla kako ni ludi ne bi radili taj častan posao“, komentira Jozo Bandalo.


Tagovi

Ruralni turizam Stočarstvo Jozo Bandalo Proizvodnja mlijeka Stočna hrana

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi