Napasivanje stoke je najbolji, najzdraviji i najčišći način ishrane životinja. Životinje koje slobodno šeću na pašnjacima, same će zaobilaziti biljke koje im čine štetu. No, ako je pašnjak premali ili loše održavan, postoji mogućnost da životinja zbog izgladnjelosti pojede i otrovnu biljku.
Brojne su prednosti držanja stoke na ispaši. Životinje držane na pašnjaku slobodno se kreću, socijaliziraju u svojem prirodnom ambijentu i konzumiraju hranu na koju je njihov organizam evolucijski pripremljen. Na pašnjaku, životinje dobivaju sve hranjive tvari iz biljaka. Napasivanje osigurava vlakna, kao i proteine, minerale i vitamine. Ovakav sistem držanja može učinkovito djelovati na reprodukciju jer je dokazano da npr. kobile na ispaši ovuliraju do 7 dana prije nego kobile iste dobi držane u štali i hranjene sijenom. Životinje provode vrijeme na suncu i njihov organizam počinje stvarati veće količine vitamina D. U krajevima svijeta gdje se stoka većinom drži ekstenzivno, otrovanje biljem je moguća pojava. U nadi da će se stočarstvo i kod nas početi usmjeravati na pašnjački način držanja, dobro je unaprijed se upoznati s opasnostima.
Nisu sve stočne vrste jednako osjetljive na otrovanja, niti svaka jedinka iste vrste reagira identično na otrov. Stupanj otrovnosti ovisi i o spolu i dobi životinje, njenoj otpornosti, općoj uhranjenosti (gladne životinje nisu selektivne, resorpcija u praznom želucu je ubrzana), i količini konzumirane otrovne krme. Primjerice, konji i mlade životinje najosjetljiviji su na otrovanje biljem.
Konji jako teško mogu povratiti i to je još jedan razlog zašto kod njihove hranidbe trebamo biti na oprezu. Zabilježena su brojna otrovanja sa smrtnim ishodom konja (kostriš, laburnum, tisa, bagrem). S druge strane, koze smatramo otpornom vrstom koja može sve obrstiti, no to je samo mit. I koze mogu uginuti od otrovanja biljem, kao što su neke vrste hrasta, lovorvišnja, oleandera. Zbog toga treba uvijek paziti koje granje ćete nabrati životinjama. Ekstenzivno držanje koka za vlastitu proizvodnju jaja ili mesa popularno je i kod nas. No, i koke se mogu otrovati biljkama kao što je kužnjak (popularna dekorativna biljka). Krumpirove klice, perunike, velebilje, gospina trava, žabnjak, također uzrokuju probleme kod peradi. Modrozelene alge uzrokuju uginuće, pa pojilice za perad u ljetnim periodima moraju biti održavane čistim.
Preživači su također podložni otrovanjima u neprirodnim uvjetima držanja ili kada su u lošem tjelesnom stanju. Otrovanja goveda, posebno su bitna za očuvanje zdravlja ljudi jer često konzumacijom otrovanog mesa i mlijeka trujemo sebe. Uzgoj kunića u našoj se zemlji provodi najviše u intenzivnim uvjetima gdje životinjama donosimo hranu. Ponekad je užitak otići u prirodu i otkositi livadne vrste za kuniće, no i u ovom slučaju postoje brojne smtrno otrovne vrste za kuniće, a to su velebilje, mjehurica, kužnjak, đurđica. Čak se i svejedi svinje jednostavno mogu otrovati s bujadi, raznim vrstama iz roda Prunus (šljive, trešnje) i perunikama.
Otrovne biljke ponajviše su zastupljene na mokrim i močvarnim planinskim travnjacima. Neke biljke su otrovne samo za određene životinjske vrste, neke biljke su otrovne samo u određenom stadiju rasta ili nakon upotrebe herbicida. Pojedine biljke ubijaju životinju odmah, dok druge samo uzrokuju blage simptome, ali djeluju kumulativno. Neke otrovne biljke mogu u želucu životinje stvarati vrlo otrovnu i opasnu cijanovodičnu kiselinu i postupno trovati sebe i svoje proizvode (mlijeko, meso). Neke biljke preradom gube otrovnost, a neke zadržavaju otrovnost i do 30 godina (sjemenke kukolja). Ponekad pak, prerada može pojačati otrovnost vrste kao što je to slučaj sa siliranjem kokotca i čemerike. Čak i brzina sušenja ima svoje značenje - što se biljka brže suši to sadrži više otrova. Pojedine su biljke otrovne samo ako rastu na određenom tlu ili u određenim klimatskim uvjetima.
Vrste koje kod nas najviše štete stočnom fondu su orlovska bujad, preslica, mrazovac, divokozjak, pjegasti kozlac, mak, žabnjak ljutić, soja, lupina, suncokret, različak, ljulj, kukolj, lan, kukurijek, kiselica, velebilje. Učestala su i trovanja sirovim krumpirom kojim se mogu otrovati goveda, svinje, konji, ovce i koze, a i perad.
Knjiga Sergeja Forenbachera „Otrovne biljke i biljna otrovanja životinja“ opisuje vrste i slučajeve trovanja karakteristične za naše podneblje. Popis svjetskih otrovnih vrsta za stoku možete pronaći na Odjeljku za biologiju životinja Sveučilišta Cornell, Sveučilišta Missouri, Sveučilišta Kentucky, Odjeljku za agrikulturu USA te Medirabbit.
Najvažnije je biti dobro informiran, pa uvijek je preporučljivo zatražiti zaposlenike u Poljoprivrednoj savjetodavnoj službi da izađu na teren i procijene botanički sastav na vašoj površini.
Otrovne biljke mogu uzrokovati trovanje oksalatima (razne vrste kiselica, bijela loboda), oštećenja jetre i fotosenzibilnost (luk, preslica, gospina trava), zatajenje organa (gavez), otrovanje cijanidima (kukuta, divlja mrkva), probleme s krvožilnim sustavom (naprstak), iritacije (žabnjak), probleme živčanog sustava, ozljede usta, nepca (vrsta ječma Hordeum jubatum).
Od aktivnih tvari, još su opasni razni alkaloidi (morfin, atropin, nikotin, skopolamin, hioscijamin), glikozidi (cijanogeni i saponinski), kumarin, mikotoksini gljivica koje napadaju biljke te nitrati koji iz tla preko biljke ulaze u probavni sistem životinje (sirak nakon suše).
Poznata su otrovanja konja močvarnom preslicom (E. palustre). Preslica ima kumulativno djelovanje, pa razdoblje latencije najčešće traje od tri tjedna do nekoliko mjeseci. Simptomi uključuju poremećaje nervnog sustava, opću preosjetljivost i uzbuđenje, trzanje uškama i nozdrvama, poremećenu sposobnost kretanja i uginuće. Klijenut ličnog živca je tipični simptom otrovanja močvarnom preslicom.
Zabilježena su i trovanja poljskom preslicom (Equisetum arvense) kada razdoblje od početka trovanja do prvih simptoma može iznositi nekoliko mjeseci. Prema Forenbacheru, otrovanja preslicom poznata su u Hrvatskoj kao "pijanost konja", a najčešće se pojavljuju u predjelima uz Savu prema Samoboru, oko Zagreba, Velike Gorice, u Posavini, Lonjskom polju.
Otrovanja konja austrijskim divokozjakom su zapažena u Hrvatskom zagorju, zagrebačkom Prigorju te u području Psunja i Papuka.
Kod nas su zabilježena trovanja stoke gospinom travom (Hypericum perforatum) kada se zbog posljedica fotodinamičnog djelovanja hipericina u životinja pojavljuje fotodermatoza. Životinje su postale fotofobične, te su razvile oštećenja na koži.
Najosnovnije je spriječiti daljnje trovanje uklanjanjem otrovane hrane ili udaljavanjem životinje s mjesta trovanja. No, pri otrovanju ne valja životinje prevoziti (dodatni stres) ako su već jako onemoćale. Nadalje, treba odstraniti otrov iz probavnog sustava i spriječiti ili usporiti resorpciju otrova u crijevima. Veterinar će se truditi provesti etiološko i simptomatsko liječenje. Etiološko liječenje označava primjenu protusredstva, a simptomatsko je usmjereno na suzbijanje posljedica djelovanja otrova u organizmu (upale želucu i crijeva, dehidracije, zatajenja krvotoka i disanja). Za liječenje najčešće ne postoji propisana terapija ili se nikad ne otkrije koja je biljka i koji toksin uzročnik bolesti, pa se provodi samo simptomatsko liječenje.
Na brižljivo održavanim i kultiviranim pašnjacima pri pašnom sustavu držanja sitih i zadovoljnih životinja rijetko dolazi do otrovanja izazvanih biljem. Prevencija je bolja opcija od liječenja, ali poljoprivrednik mora biti spreman i na brzu reakciju u slučaju pojave trovanja radi smanjenja gubitaka i sprječavanja eventualnog trovanja ljudi njegovim proizvodom. Informacija je najbolja investicija.
Tagovi
Autorica