• Zaštita životinja
  • 20.02.2013.

Održavanje staja zimi

Sigurno kroz zimu

  • 1.289
  • 59
  • 0

U zimskim mjesecima temperatura zraka u stajama s tzv. vanjskom klimom neznatno je viša od temperature vanjskog zraka. Funkcija staje je da zaštiti životinje i njihova mjesta za odmor, odnosno ležišta i krmni stol od hladnog vjetra, propuha, kiše i snijega. Upotreba prikladne opreme i pravilan management farme smanjuju na najmanju mjeru probleme koje bi mogla izazvati ekstremna hladnoća.

Tjelesna temperatura mliječnih krava kreće se između 38 do 39 oC, a na nju utječu klimatološki uvjeti okoline. Goveda su općenito puno osjetljivija na visoke nego na niske temperature, a na njih povoljnije utječe suh i hladan zrak u stajama za razliku od vlažnog i toplog koji je nepovoljniji. Što krava ima veću proizvodnju mlijeka, bolje joj odgovaraju niže temperature.

Staja s vanjskom klimom u zimskim uvjetima

Glavni problem koji se javlja u mnogobrojnim stajama prevelika je količina vlage koja u kombinaciji s toplinom djeluje na smanjenje proizvodnje mlijeka. Ukoliko su klimatski uvjeti u stajama slični onima na otvorenom prostoru, taj problem nestaje. Iz tog je razloga držanje goveda u stajama s vanjskom klimom mnogo prihvatljivije i u skladu je s potrebama životinje. No čim se živa u termometru spusti ispod 0oC, u mnogim stajama za krave počinju problemi sa smrzavanjem i odmrzavanjem. To ne bi uvijek trebalo biti tako. Rješenje leži u poštivanju pravila koja pomažu uzgajivačima da nadvladaju probleme s iznimno niskim temperaturama koje se javljaju nekoliko puta tijekom zime, a mogu potrajati i duže vrijeme, ovisno o klimatskim uvjetima i zemljopisnom položaju farme. Pomoću nekoliko trikova svaka staja može spremno dočekati zimske uvjete. Čak i iznimno niske, arktičke temperature od gotovo -15 oC i niže, neće zahtijevati odrađivanje prekovremenih sati i poslova sanacije šteta u staji koje bi mogle uzrokovati takve temperature.

Otvoriti hodnike (držati ih otvorenim)

Osnovni preduvjet poželjne mikroklime u staji je dobra ventilacija. Ona je prijeko potrebna za opskrbu životinja svježim zrakom odnosno dovoljnom količinom kisika u staji kao i za odstranjivanje svih štetnih plinova od kojih su najvažniji ugljični dioksid i amonijak te odstranjivanje vodene pare i topline koju životinje izlučuju u stajski zrak. Dobra ventilacija na taj način pridonosi sprječavanju bolesti, a osigurava svjež i suh okoliš za krave. Tolerantni raspon temperature u stajama za mliječne krave je od - 10 do + 20 oC, dok se krave najbolje osjećaju i najproduktivnije su kod temperatura od 5 do 10 oC. Hladan, svjež zrak pogoduje visoko proizvodnim kravama, ali ne i ljudima koji u takvim stajskim prostorima rade. Osnovna karakteristika hladnih staja jest da je klima u staji gotovo jednaka klimi izvan staje. U zimskim mjesecima temperatura zraka u staji neznatno je viša od temperature vanjskog zraka. Funkcija staje je da zaštiti životinje i njihova mjesta za odmor, odnosno ležišta i krmni stol od hladnog vjetra, propuha, kiše i snijega. Upotreba prikladne opreme i pravilan management farme smanjuju na najmanju mjeru probleme koje bi mogla izazvati ekstremna hladnoća. Stoga se staje dizajniraju i opremaju tako da pruže maksimalno povoljne uvjete životinjama koje donose dohodak, ali i da uzgajivačima olakšaju posao i pojednostavne posao kako bi imali dovoljnu zaštitu za rad pri niskim zimskim temperaturama. U takvim je situacijama u stajama potrebno štititi onu opremu koja je više izložena utjecajima vremena da se ne izazovu dodatne štete smrzavanjem. Neke od radnji koje mogu u takvim situacijama pomoći da se spriječe neželjene štete od niskih temperatura su:

  • pomoću zida od bala slame otvorene staje se mogu privremeno zaštititi od ledenog vjetra
  • stacionarna postrojenja za čišćenje staje i odstranjivanje gnoja mogu se upotrebljavati do temperature od - 10 oC. Uslijed pojačanog smrzavanja učestalost čišćenja trebala bi se povećati (do jedanput na sat). Pri vrlo niskim temperaturama od - 15 oC može nastati opći zastoj, a često stavljanje u pogon klizne naprave pridonosi sprečavanju zastoja. Pokretanje klizne naprave (skrejpera) pomoću mehanizma koji se sam u određeno vrijeme aktivira tehnički je moguće, no uzgajivači tu mogućnost gotovo i ne koriste. Prema dosadašnjim iskustvima više se preporučuje obustava rada kliznih naprava u tih nekoliko kritičnih dana. Također je važno da se kanali za odljev gnojovke kao i oni za sakupljanje i skladištenje zaštite od hladnog vjetra i od propuha. Ukoliko se rešetke na podu jednom zamrznu, ne pomaže ni inače u takvim slučajevima funkcionalno vozilo s priključkom za čišćenje i guranje gnojovke (traktor s daskom ili dvorišni utovarivač).

Pri upotrebi postrojenja ili uređaja za mehanizirano čišćenje često pomažu sljedeće mjere:

  • uređaje smjestiti na zaštićeno, suho mjesto
  • užad ili lance premjestiti na suho, dostupno mjesto (ne ostavljati na mokrom)
  • kolotur smjestiti na suho mjesto te pokriti
  • očistiti mehanizam za podizanje zapora
  • upravljački sistem programirati na interval zamrzavanja.

Kako bi se izbjeglo smrzavanje rešetkastih podova, mogu se koristiti različite mjere no to pak ovisi najviše o načinu izgradnje i položaju rešetkastog poda.

Od pomoći mogu biti i sljedeći savjeti:

  • površine za slobodno kretanje pri iznimno niskim temperaturama zaštititi od snažnog vjetra, a mogu se koristiti zaštitne mreže protiv vjetra
  • držati što više životinja u staji, a dio koji se ne koristi potrebno je pregraditi
  • blatne hodnike između boksova za ležanje ograničiti na 2,20 m gdje uvijek treba paziti na dovoljan broj poprečnih prolaza
  • izabrati rešetkaste podove s otvorima od 3,5 cm.
Staja s vanjskom klimom u zimskim uvjetima

Ukoliko se elementi toga poda ipak zamrznu, zbog čega bi se nečistoća i gnoj razgrađivali na hodnicima za prolaz, preporuča se posipanje finom piljevinom ili sjeckanom slamom. Na taj se način tlo malo posuši, a kravama se olakšava prolaz. To je važno jer krave pri vrlo niskim temperaturama trebaju više vremena da bi kroz hranu uzele potrebnu energiju. Zbog toga se produžava vrijeme hranjenja za oko jedan sat.

Osigurati opskrbu vodom

Pojilice se ne smiju smrznuti. Najjednostavnije rješenje bilo bi da su stalno u uporabi tj. da voda stalno teče. No to bi staju pretvorilo u zaleđenu površinu.

  • Površinske vodove potrebno je izolirati, osobito na mjestima koja su izložena vjetru.
  • Ugraditi grijanje pomoću kablova (kao za žljebove na krovu, grijanje cijevi pomoću grijaćih kablova s regulatorom temperature).
  • Instalirati sistem cirkulacije (voda neprestano cirkulira kružno pomoću pumpe). Takvom sistemu se može dodati još jedno grijanje. Kod ovog sistema je važno kontrolirati cirkulacijsku (optočnu) pumpu i plutajući ventil. Ukoliko sistem ne funkcionira dobro, voda se prelijeva, a preostali vod se smrzne.
  • Ugradnja bimetalnih ventila kod koritastih pojilica: pri niskim temperaturama postoji mogućnost da još uvijek kapa malo vode. Stalno gibanje vode sprječava zamrzavanje (važno: potrebno je osigurati odvod i preljev).
  • Ugraditi brojilo protoka količine vode s mjerilom za temperaturu.

U svakom se slučaju prilikom otapanja zamrznutih vodovodnih cijevi preporuča osobiti oprez. Isplati se pokušati otapanje sa zagrijanim ručnicima, fenom ili grijalicom. Nikako se ne smiju vodovi ili brojila otapati pomoću otvorenog plamena ili pomoću tzv. let lampe. Prije otapanja preporuča se zatvoriti glavni ventil (slavinu) za vodu.

Prilikom otapanja nastaje prejaki tlak, stoga bi slavine na zamrznutim vodovima trebale biti otvorene.

Zagrijavanje izmuzišta

Mužnja nije ugodna ako su muzaču stopala pothlađena i ledena te prsti na rukama smrznuti. Zbog toga je potrebno grijati izmuzište. Kod vrlo niskih temperatura postoji čak i opasnost da se smrznu površine za prolaz, vodovi i posuđe za mužnju. Stoga treba instalirati neki izvor topline (grijalice koje isijavaju toplinu ili da se upuhuje topli zrak) koji bi se uključivao u redovitim razmacima, a ne samo za vrijeme mužnje. U svakom izmuzištu grijanje se može nadograditi i poboljšati:

  • Grijalice na električni ili na plinski pogon, postavljene na podu, mogu u kratkom roku zagrijati zrak u prostoriji za mužnju. One bi se trebale uključiti oko 15 minuta prije mužnje. Nakon mužnje ventilatori se mogu koristiti za sušenje.
  • Jako je pogodno grijanje na principu zagrijavanja zraka. Zrak se usisava ispod poklopca (obično na stropu), zagrijava se preko grijača, a potom se preko jedne cijevi ispuhuje zagrijani topli zrak u prostor.
  • Infracrvene (tamne) grijalice također mogu zagrijavati prostor za vrijeme mužnje. One služe samo za temperiranje mjesta gdje se vrši mužnja, a ne za zagrijavanje cijelog prostora. Infracrvene tamne grijalice sastoje se od jednog reflektora. Pomoću njega se zrake sakupljaju u snopove, odvode do prostora sa životinjama i tek pri sudaranju sa čvrstim tijelom pretvaraju u osjetnu toplinu. Temperatura okoline pritom ostaje hladnija od temperature koju osjećaju životinje.
  • Ugradnja podnog grijanja nije opravdala očekivanja. To troši previše električne energije. Vrijeme zagrijavanja je predugo, a zrak u prostoriji se slabo zagrijava. Tople izolirane čizme su znatno jeftinija, ali i svrsishodnija investicija.
  • Kritična mjesta u izmuzištu su ulaz i izlaz. Poslije svake mužnje ovi bi se prolazi trebali očistiti, obrisati i osušiti. Mogu se posipati i solju, piljevinom ili sjeckanom slamom. Važno je da su vrata, ukoliko postoje, potpuno zatvorena i da nema propuha.
  • Prostor za čekanje koji se nalazi ispred izmuzišta i boksovi za ležanje mogu se od izmuzišta odvojiti jednom pokretnom žaluzinom koja se spušta u vrijeme kad se ne muze. Time se sprječava zamrzavanje uređaja i opreme za mužnju u vremenu između dviju mužnji.

Hranidba: Ponuditi samo 4 kg suhe tvari u obroku

Ukoliko hranidbenom stolu prijeti smrzavanje, životinje treba češće hraniti. U pravilu se životinje ne smiju hraniti smrznutom hranom. Potpuno izmiješani obrok s udjelom suhe tvari ispod 50 % životinje bi trebale potrošiti unutar četiri sata. Obrok po životinji ne bi trebao sadržavati više od 4 kg suhe tvari. Da bi povećali udio suhe tvari u ukupnom obroku, potrebno je dodati više osnovne krme kao što su sijeno ili slama.

Sjenaža u silosu izložena smrzavanju jer nije pravilno pokrivena

Temperatura u središtu silosa konzervirane voluminozne krme silaže ili sjenaže uglavnom se kreće između 15 do 18 oC. Ovaj toplinski jastuk čak i kod jako niskih temperatura brani silos od potpunog smrzavanja. Pri vanjskim temperaturama od - 5 do - 10 oC silaža se u horizontalnom silosu zamrzava samo u rubnim vanjskim slojevima, osobito kada nije pravilno pokrivena. Ovisno o sadržaju suhe tvari, ugroženo je samo do 20 cm silaže. Kad razdoblje smrzavanja potraje duže, s temperaturom ispod - 10o C, tada se silosi na površini tla (silo-hrpe), plastovi konzervirane stočne hrane na otvorenom ili silosi u foliji u obliku crijeva, mogu smrznuti i do dubine od 1m. Ukoliko se očekuje dulje vremensko razdoblje smrzavanja i niskih temperatura, ove bi silose trebalo prekriti balama slame kao neka vrsta zaštite od hladnoće. Ukoliko se dnevno koristi silaža s izuzimanjem manjim od 20 cm u dubinu silosa, tada se često zamrzne i površinski sloj silaže do dubine od 10 cm. Osobito su ugrožene loše gažene i sjeckane silaže kukuruza i sjenaže trava s udjelom suhe tvari ispod 28 %, te silaže pivskog tropa (koma) s većim sadržajem vode. Zbog toga bi se ovakve vrste silaža u zimi trebale započeti koristiti (otvarati) s južne strane silosa, što je suprotno nego u toplije godišnje doba, kada sunčeva toplina potiče aerobnu nestabilnost takvih silaža (ljeti je zahvalnije otvarati silos sa sjeverne strane). Sunčeve zrake mogu u zimskim mjesecima kod otvorenog silosa doprinijeti otapanju zamrznute površine silaže. Jako zamrznuta hrana bi se u međuvremenu tijekom manipulacije na prikolici ili na hranidbenom stolu trebala odmrzavati.

Smrznutu hranu ne stavljati na hranidbeni stol

Smrznuta hrana u pravilu se ne bi smjela koristiti. Životinje na takvu hranu reagiraju znatnim smanjenjem unosa količine i smetnjama u buragu. Zbog pada temperature u probavnom sustavu preživača, smanjuje se mikrobna aktivnost u dijelovima želuca (knjižavac), a vrlo često se pojavljuju oboljenja s proljevom. Pošto se često radi o vanjskim slojevima silosa koji se uslijed smrzavanja teško odvajaju od nezamrznute silaže, može porasti i udio pokvarene hrane u silaži. Osim toga smrznuta zgrudana hrana teško se može obraditi u miješalici. To pak može dovesti do taloženja na dnu mikser prikolice i konačno do prekomjerne količine (predoziranja) određenom vrstom hrane.

Kod sjeckane konzervirane voluminozne krme, kao što su npr. kukuruzna silaža ili sjenaža različitih vrsta trava, karakteristična je povezanost između otapanja smrznute krme i njenog duljeg skladištenja s brzim kvarenja u silosu. Hrana gubi svoju strukturu, postaje gnjecava, a stoka ju nerado konzumira. To je vidljivo i kroz brzu promjenu boje, hrana najprije požuti, a potom i pocrni. Razlog tomu je uništavanje staničnih struktura koje vežu vodu i razgradnja pektina.

Vime zaštititi od smrzavanja, izbjeći oštećenje vimena

U zimi treba koristiti isto sredstvo za dezinfekcijsko ispiranje vimena kao i ljeti. Takvo sredstvo služi za uništavanje klica i njegu kože. No ne smijemo koristiti nikakvo sredstvo na bazi vode jer se ono može na vrhu vimena zamrznuti već pri temperaturi od 0oC.

Sigurna opskrba vodom i zaštita od klizanja u blizini pojilice

Nisu pogodna niti dezinfekcijska sredstva za ispiranje. Takvim sredstvima treba, u usporedbi s drugim sredstvima, oko 20 minuta više de se osuše. U tome vremenu raste opasnost od oštećenja na vrhovima vimena. Također nije potrebno koristiti nikakva specijalna, tzv. zimska sredstva za ispiranje. To je uzaludno trošenje novaca.

Ako je moguće, vime ne perite na niskim temperaturama. To smanjuje prirodni sadržaj ulja (zaštitnog masnog sloja) na vimenu i dovodi do toga da vime sušenjem postaje grubo. Za svaku kravu treba koristiti novu krpu ili ručnik za brisanje. Pogodne su pamučne krpe. One imaju prednost da vime bolje osuše i manje grebu.

Nakon mužnje krave ne bi trebale odmah prolaziti kroz propuh ili se izlagati vjetru. Ako je to ipak neizbježno, treba se pobrinuti da na vimenu ne ostanu kapljice vode ili sredstva za ispiranje. Vime treba obrisati krpom. To ne traje dugo, a sprječava nastajanje ozeblina na vrhovima vimena. Oprez: Ne osušiti cijelo vime kako se ne bi potpuno uklonilo dezinfekcijsko sredstvo za ispiranje.

Boksove držati suhim

Mokre površine za ležanje povećavaju gubitak topline, a time raste i opasnost od oštećenja vimena. Stoga bi se u zimi stelja morala redovito mijenjati. Bakterije se u stelji u zimi mogu isto tako razmnožavati kao i ljeti. To omogućava veća razlika u temperaturi između stelje i tjelesne temperature životinje ( oko 4oC ).

Ledene temperature ne predstavljaju problem za novorođenu telad, čak i u igluima, uz uvjet da je plan napajanja teladi prilagođen vremenskim prilikama.

Autor: mr. sc. Dario Zagorec
(Izvor: Magazin Elite)


Izvori

Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba


Tagovi

Staja Proizvodnja mlijeka Hranidba Držanje goveda


Partner

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi