U kvalitetne proizvode - četiri vrste sireva, pršut, pancetu, kobasice, buđolu - uvjerili su se potrošači na sinjskom i splitskom, ali i na zagrebačkom tržištu
Sve govori kako su Poljaci iz Glavica pokraj Sinja zaokružili poljodjelsku i prerađivačku proizvodnju obiteljskoga gospodarstva, inače poznatog poduzeća za trgovinu i usluge Planica JP.
Riječ je o tvrtki malog poduzetništva koja u sastavu, osim oranica i sjenokoša u Smradovu i Sinjskom polju, te poljodjelske mehanizacije i kamiona, u kućnom dvorištu na površini od oko 3000 metara četvornih ima farmu od 15 muznih krava i još toliko junadi i teladi, pa još dvije farme s po stotinu tovljenih svinja, pogon za preradu svinjskog mesa i siranu.
Poljaci, uglavnom oslonjeni na svoje snage, ističu kako će uskoro u proizvodnji imati i novu suvremenu siranu, računajući kako će u svoje razvojne projekte uložiti oko tri milijuna kuna.
Uz bračni par Ankicu i Josipa (Joška) u malom privatnom poduzetništvu stalno su zaposlena i njihova djeca, kći Andrijana i sin Mate, koji će, iako je najmlađi u obitelji, preuzeti vodstvo gospodarstva. Voli reći kako je zaokružio proizvodni ciklus zdrave hrane od »polja do stola« te da su se u njihove kvalitetne proizvode - četiri vrste sireva, dalmatinski pršut, pancetu, kobasice, buđolu - uvjerili potrošači uglavnom na sinjskom i splitskom, ali i na zagrebačkom tržištu, kao i posjetitelji sajmova te inih gospodarskih priredbi.
Ugodan miris Poljakovih proizvoda može se osjetiti na mnogim trpezama diljem srednje Dalmacije te u većim hrvatskim gradovima poput Dubrovnika, Splita, Šibenika, Zagreba...
»Od svojih 55 godina života, 40 sam ih ugradio u radno iskustvo te sam ih sve proveo kod privatnika, ili sam bio privatnik. Od nedavno imamo poljoprivredno gospodarstvo, a još za koji mjesec dobit ćemo i certifikat za našu novu siranu. Zatim ćemo odmah urediti i pogon za preradu suhih mesnih proizvoda.
Podupire nas Grad Sinj, Splitsko-dalmatinska županija i resorna ministarstva. Na ime državne potpore smo ove godine na svaku kravu dobili po 1000 kuna više nego lani. Dobili smo i oko 160.000 kuna potpore, a Grad Sinj nam je odobrio kredit. Čekamo samo na potpis novoga gradonačelnika ili njegova zamjenika jer se vlast u Sinju promijenila. U proizvodnji nas ne prati ni jedna banka, kredita nemamo. Imamo kamione i potrebnu poljoprivredu mehanizaciju.
Proizvodnju hrane smo uistinu zaokružili, ali ne i imanje jer nam fali zemlje. Htjeli bismo još zemlje obrađivati u Sinjskom polju koje je ionako većim dijelom u ledini. Još ne osjećamo recesiju jer imamo svoju hranu, a protiv krize se možemo boriti jedino radom, ulaganjem i znanjem«, ističu Ankica i Josip Poljak, dodajući kako su zadovoljni i sretni.
Tradicionalno su vezani za zemlju, poljodjelstvo i preradu mesnih proizvoda, a tim su djelatnostima još od malena okrenuli i educirali svoju djecu. Dodaju kako se cijeli njihov proizvodni proces odvija pod stručnim nadzorom odgovarajućih institucija te da su zadovoljni njihovim uslugama. Josip kaže da je hrvatski branitelj koji je sudjelovao u Domovinskom ratu 1991. i 1992. godine te da će djeci pomagati u vođenju obiteljskoga gospodarstva i nakon što ode u zasluženu mirovinu koju strpljivo čeka.
»Naša nova sirana će punom snagom krenuti potkraj ove godine, ali godinama od našega kravljeg mlijeka uspješno proizvodimo mladi i meki sir, polutvrdi i tvrdi, te sir škripavac.
Krave hranimo našim sijenom, uz brašno i sol, te nam daju kvalitetno mlijeko, a sir prodajemo svaki dan na splitskom Šućidru, čak i iz kalupa. I ne možemo ga toliko proizvesti koliko ga možemo prodati na tržištu. Stočne hrane imamo u dovoljnim količinama za krave i svinje koje hranimo mekinjama i surutkom. Zato su i naši svinjski proizvodi kvalitetni i ukusni.
Bilo bi nam lakše kada bi naše obiteljsko gospodarstvo i dalje podupirali Grad Sinj, Splitsko-dalmatinska županija i hrvatska vlada odnosno resorna ministarstva«, kaže Mate Poljak.
Opisuje da u Glavicama ima još sličnih malih obiteljskih poduzetnika poput Vučića, njihovih susjeda, koji također proizvode zdravu hranu za tržište. Ističe da se mladi ljudi u tom kraju sve više okreću poljoprivrednoj i prerađivačkoj proizvodnji, pa se očekuje da će se Smradovo i Sinjsko polje više i bolje obrađivati.
»Pripremam se kako bih preuzeo vođenje cijelog obiteljskoga gospodarstva. I tomu se radujem jer je to izraz roditeljskog, obiteljskog povjerenja prema meni«, kaže Mate Poljak, uz poruku da se marljivost i upornost isplate.
Mate Poljak ističe kako njegov radni dan traje i više od 24 sata - u polju dok upravlja traktorom oreći njivu ili koseći travu, prevozeći sijeno u štalu, dok upravlja teškim kamionom ili radi na farmama i pogonima. Poručuje kako nitko tko proizvodi hranu ne može osjetiti recesiju. No, Matina sestra Andrijana se tog dana vratila iz Splita gdje je na Malom pazaru na Šućidru prodavala sireve iz svoje sirane, pršute, pancetu, kobasice i ine proizvode. Ističe kako je sve prodala te da je najtraženiji dijetalni i meki sir, te sir škripavac. »I sutra moram ustati rano, pripremiti proizvode i ponovno ih nositi na splitsku tržnicu jer me čekaju mnogi kupci.
Zadovoljni su našim sirevima, pršutom, pancetom i kobasicama, baš kao i mi s njima. Pa kako onda ne bismo zadovoljno radili svoj posao koji je koristan, ne samo za nas proizvođače, nego i potrošače, iako gotovo svakog dana putujem i više od 70 kilometara.
Na tržnicu idu još i brat Mate, majka Ankica i tata Josip. Svi se mijenjamo i na poslovima u polju, na farmama, pogonima«, oduševljeno će Andrijana, čiju su spretnost i okretnost mnogi zapazili i za bogatim štandom na Četvrtom nacionalnom sajmu pršuta u Sinju.
Autor: Nedjeljko Musulin