Nisam želio otići u Njemačku, želim uspjeti sam na svome

Nakon razilaženja guste jesenske magle oživjelo je dvorište obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Ivana Marenića u Košutarici kod Jasenovca. Oko poljoprivrednih strojeva u dvorištu te obitelji srećem tri naraštaja: Ivana (32) nositelja OPG-a, njegovu mamu Željku, oca Marijana i djeda Ivana (84), a navratio je i susjed Ivan Šaka, također poljoprivrednik iz tog sela s kojim Marenići godinama uspješno surađuju.

Jedva su dočekali sunce da se malo prosuše kukuruzišta i da krenu u berbu. Ivan mlađi pregledao je kombajn, pripremio prikolice, natočio gorivo u strojeve i, kaže, sve je spremno za odlazak u njive. Iako su bili u gužvi, kako kažu u borbi s vremenom, jer žele na vrijeme obaviti žetvu i berbu, "uhvatili" smo ih za kraći razgovor. Najagilniji je Ivan, pun snage i volje za posao, jer, kako kaže, vjeruje i nada se da se može raditi i živjeti na selu.

"Imam 32 godine i od malih nogu radio sam pomalo uz oca Marijana i djeda Ivana, koliko sam mogao uz obveze u školi. Kada sam završio srednju školu za zanimanje automehaničara, mislio sam da ću pronaći nekakav stalni posao koji bi pružio nekakvu sigurnost.

Preuzeo OPG od mame Željke

Nažalost, kada sam završio srednju školu gdje god sam počeo raditi, bio sam na neki način izigran. Ili mi je gazda,odnosno vlasnik tvrtke ili obrta, obećao zapošljavanje, pa me prevario, ili nije platio po nekoliko mjeseci, ili sam morao raditi na crno... Vidio sam da od toga nema sreće ni budućnosti za mladog čovjeka, pa sam se vratio kući na naše gospodarstvo", raspričao se Ivan o svojoj odluci da se posveti poljoprivredi.

Prije dvije godine mama Željka prepustila mu je vođenje gospodarstva čiji je nositelj bila od 2008. godine, kada ga je preuzela od supruga Marijana koji ga je osnovao 2003. godine.

"Prvi vlasnik OPG-a bio je suprug, a kada se razbolio i otišao u mirovinu, ja sam ga preuzela. Tada smo imali 10 krava, međutim i ja sam se razboljela, a cijena mlijeka bila je sve niža, pa smo dio krava prodali. Sada ih imamo samo pet, 2 dojimo, tri su u sustavu krava-tele. Sada sin to planira proširiti“, kaže Ivanova mama Željka sretna što se on vratio kući na selo i preuzeo poslove.

"Ja sam nezaposlena, suprug je u mirovini koja je mala i od toga se ne može živjeti. Sada nam je ovako ipak lakše, kada radimo svi zajedno, koliko tko može, pomaže čak i 84-godišnji djed Ivan koji kosi životinjama travu i nahrani ih.“

Ivan šansu vidi u poljoprivredi

U razgovor se uključuje i Ivanov tata Marijan, koji je poslije Domovinskog rata počeo držati krave, svinje, ovce. Sada pomaže sinu u većini poslova na njivi: oranju, sijanju, kombajniranju, prijevozu ljetine od njive do gospodarstva, ali radi i sve drugo. Kao najveći problem ističe velike štete na usjevima koje im čine divlje svinje, ali i domaća stoka koja je na slobodnoj ispaši u Mramornom polju. Marenići procjenjuju da su im svinje ove godine uništile oko 50 posto kukuruza, a štete nitko ne isplaćuje.

Ne želim proizvoditi mlijeko, jer je to neisplativo, nego sam se odlučio za sustav krava-tele. Čuo sam da je potražnja za tovnom junadi.

Ivan se nada da će uz pomoć članova svoje obitelji koji mu pomažu proširiti i razviti gospodarstvo koje je u usponu.

"Nisam želio otići u Njemačku, Irsku ili druge zapadnoeuropske zemlje, kako to u posljednje vrijeme čini veliki broj mladih. Odlučio sam se posvetiti poljoprivredi. Kada smo se poslije rata vratili u Košutaricu počeo sam kao dječak uz oca i djeda raditi i na zemlji i u štalama, koliko su mi to obveze prema školi dopuštale, i zavolio sam to“, kaže Ivan mlađi, koji vidi svoju šansu na selu i u poljoprivredi. Tim više što je ove godine kao mladi poljoprivrednik prošao na mjeri 6.1. programa ruralnog razvoja kroz koju mu je odobreno 50 tisuća eura za nabavu mehanizacije i krava.

Novcem EU širi i modernizira gospodarstvo

"Taj novac veliki mi je vjetar u leđa, bez toga ne bih mogao proširivati i modernizirati svoje gospodarstvo. Od poljoprivredne proizvodnje sada se samo preživljava i mi nemamo mogućnosti iz svog redovnog poslovanja izdvajati novac za ulaganja, a krediti banaka skupi su i nepovoljni. Za novac koji mi je već isplaćen u dvije rate nabavio sam balirku, kosu, skupljač za sijeno, a planiram još kupiti plugove, rotobranu i 12 krava, jer se želim baviti govedarstvom. Ne želim proizvoditi mlijeko, jer je to neisplativo, nego sam se odlučio za sustav krava-tele. Čuo sam da je potražnja za tovnom junadi“, zadovoljan je naš sugovornik dok nam pokazuje kupljene strojeve za novac Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj u sklopu mjere 6.1.1. potpore mladim poljoprivrednicima.

Europska unija tu mjeru sufinancira sa 90 posto, a Republika Hrvatska sa 10 posto. Kaže da prema sadašnjim uvjetima u poljoprivredi toliki novac ne bi mogao skupiti i uložiti za dvadeset godina, a ovo mu je veliki poticaj za ostanak na selu i bavljenje poljoprivredom. Vjeruje da neće na tome stati, već da će imati priliku za nova ulaganja što će njegovom poljoprivrednom gospodarstvu olakšati rad na zemlji i sa stokom.

Kandidirat će se opet za mjere Programa ruralnog razvoja

Sada OPG Marenić obrađuje 22 hektara zemlje, a žele proširiti površine i povećati proizvodnju. Budući da poljoprivrednici u tom dijelu Posavine ne siju žitarice na većim površinama, zbog čestih poplava u razdobljima od kasne jeseni do proljeća, i Marenići uglavnom siju kukuruz, soju i djetalinsko-travne smjese.

Ne misle ostati na tim površinama, žele zakupiti ili kupiti još tridesetak hektara. To bi im, kažu, bilo dovoljno za potrebe njihova gospodarstva - za proizvodnju stočne hrane, ali i za pašnjake, jer žele povećavati buduće stado u sustavu krava-tele.

"Iako mnogi stočari u tom načinu uzgoja idu uglavnom na otporne francuske pasmine goveda, mi smo se za početak odlučili uzgajati simentalsko govedo, koje se na ovim našim prostorima i uvjetima također pokazalo otpornim i pogodnim za ovakav uzgoj“, kaže Ivan.

Dobio je volju i želi i dalje novcem Europske unije širiti poljoprivredno gospodarstvo. Želja i potreba je puno: "Prezadovoljan sam ovim što smo do sada ostvarili kroz Program ruralnog razvoja, a planiram se kandidirati i na natječaju za mjeru 4.1. Imamo staru mehanizaciju, kupio bih još novi traktor, prikolicu, tunel za bale sijena i još ponešto“. Vjeruje da će i u tome uspjeti i da će uz puno rada i zalaganja pozitivno poslovati. Puno mu znači i potpora članova obitelji koji mu pomažu koliko mogu.

Za rodno selo Košutaricu vežu ga i prijateljstva kroz lovstvo, lokalni nogometni klub i dobrovoljno vatrogasno društvo u kojemu je zamjenik zapovjednika. Jako je vezan za svoju Posavinu i Lonjsko polje.

Na kraju se šalim i kažem mu da napokon valja razmišljati i o ženidbi, pa da priča bude potpuna. Na to se samo nasmijao...

Foto: Vjekoslav Hudolin