• Hrvatski posavac
  • 22.07.2019. 09:00
  • Sisačko-moslavačka, Novska

Nekoć je svaka seoska kuća imala i do pet konja, gdje su nestali Hrvatski posavci?

Hrvatski konji hladnokrvnjaci ponajprije Hrvatski posavac opstaju na veliki teret uzgajivača, a riječ je o autohtonoj pasmini konja. Najveći broj njih odlazi u "meso" za talijansko tržište, a tek je nešto drukčija situacija s rasplodnim grlima, kaže  Krešimir Johović predsjednik Udruge uzgajivača konja Hrvatski posavac Novska.

Foto: arhiva Krešimira Johovića
  • 1.314
  • 896
  • 0

"Hrvatski konji hladnokrvnjaci odnosno Hrvatski posavci kao grla opstaju na veliki teret uzgajivača. Dažbine su za njih značajne, pa bi ih valjalo umanjiti", kaže Krešimir Johović, predsjednik Udruge uzgajivača konja Hrvatski posavac Novska. Nemalo se to odnosi na uzgojno selekcijski rad; od čipiranja (105 je kuna po grlu) do vađenja krvi i sličnih potreba.

Donedavno su neke dažbine po grlu iznosile i par stotina kuna, a još su izdatke brojila i testiranja na brucelozu, leptospirozu. Sve je to smatraju u toj udruzi uzgajivača, stavljanje poljoprivrede na niske grane, a trebalo bi biti drugačije jer Hrvatski je posavac autohtona pasmina konja, koja potječe iz posavskog bazena. Riječ je o mišićavom konju, teškom, onižem, sa širokim kopitom kako bi što manje upadalo u pjeskovito i močvarno tlo posavskog kraja i sliva rijeke Save.

Nekada je svaka seoska kuća imala po dva, tri pa i pet konja

"Oduvijek su knjige pisale o Hrvatskom posavcu, konju za vuču, radu u polju i obradi zemlje”, kaže predsjednik udruge. Dodaje kako njihova 24 člana sveukupno broje oko 400 grla, od kobila, pastuha do ždrjebadi. O tome koliko je konjogojstvo spalo na niske grane smatra, potvrđuje i činjenica da je nekada svaka seoska kuća imala po dva, tri pa i pet konja, a danas cijelo selo broji tek par grla.

"Možda bi situacija bila bolja da su im izdatci niži. Danas po grlu valja izdvojiti 200 kuna, a za taj se novac pribavi i dvjesto kilograma žita, pa jedan konj ima što jesti dva mjeseca", navodi. O tome koliko se kreće cijena jednog grla, naš sugovornik kaže da je u prosjeku riječ, o pet do sedam tisuća kuna, što ovisi o kvaliteti konja, fizionomiji odnosno ide li za rasplod ili pak meso.

"Muška grla u pravilu idu u tov i za meso, i to uvelike u Italiju. U Hrvatskoj se konjsko meso malo traži, nije na cijeni, jedino se nešto malo potražuje u Zagrebu. Kilogram konjetine kreće se od 80 do 120 kuna, dok je utovljeno ždrijebe žive vage 20 kuna po kilogramu”, otkriva naš sugovornik. Dodaje kako se u svemu tome sve svodi na mesare, prekupce, a ako uzgajivači postignu cijenu od 20 kuna žive vage grla, to im je "vrh”, tvrdi. Da se uzgoji jedan konj treba imati osiguranu hranu, komad zemlje gdje će uzgajati žitarice i druge kulture.

"Potreban je i traktor i druge stavke, a od svega u tom krugu žive i mesari, inspektori, prekupci dok je korijen lanca na niskim granama, jer uzgajivači imaju najmanju dobit, a treba biti obrnuto”, naglašava.

Kada je o hrani za konje riječ, dobro je da uzgajivači imaju svoje privatne pašnjake, ali broje i dio zajedničkih u Parku prirode Mokro polje. Na pašnjacima konji provedu od pet do čak deset mjeseci godišnje, to više jer Hrvatski posavac obitava na retencijama i pašnjacima gdje se u pravilu voda izljeva, ali ne poplavljuje naselja. Hrvatski posavci, ističu uzgajivači, dobri su konji jer su otporniji na bolesti, hrane se žitom kojeg dnevno jedno grlo pojede i do 35 kilograma, a upotpunjuju im se obroci i sijenom i lucernom. Naš sugovornik broji dvadeset grla od čega ima dvanaest umatičenih kobila, dva pastuha, a ostalo je ždrijebad. Mislio je, kaže, smanjiti stado zbog velikih troškova, a male dobiti. Da ne radi na poljoprivredi, ne zna kako bi "odradio” uzgoj konja.

Ispaša na oko 40 posto zajedničkih pašnjaka 

Posebice jer prodaja se bilježi jedanput godišnje, a troškovi su svaki mjesec. On ima oko četiri hektara zemlje gdje uzgaja žito, zob, kukuruz, a ostalo su mu kaže pašnjaci i livade. Kada je velika retencija pazi se da se konji ne puštaju tamo zbog vode, blata, parazita...

”Ispaša Hrvatskog posavca odvija se na oko 40 posto zajedničkih pašnjaka koji su pod našim nadzorom”, kaže uzgajivač Johović. Nemaju dodaje većih teškoća kada je u pitanju hranidba jer stvore zalihe kako bi preduhitrili klimatske neprilike, a i stoka ne bi ispaštala. Iako imaju upita za prodaju ždrebadi sve od konja ponajviše im završi u Italiji "za meso”.

Jedino je situacija drugačija s grlima za rasplod. Država po grlu uzgajivačima daje 200 kuna što nije dostatno za sve im potrebe, požalili su se uzgajivači. Na pitanje jesu li se prijavili na dobivanje sredstava iz europskih fondova naš sugovornik kaže kako nema uvjete jer je u radnom odnosu, a da nije ne bi s konjogojstvom imao sigurnost. U svemu ga drži ljubav koju podupire i njegova obitelj jer svi sudjeluju u radu s konjima.


Povezana stočna vrsta

Konjogojstvo

Konjogojstvo

Može se reći da je konj životinja o kojoj je u prošlosti najviše ovisio napredak ljudske civilizacije te je imao najveću i najraznolikiju upotrebu. Domestikacijom konja,... Pročitaj više »

Tagovi

Hrvatski posavac Uzgoj konja Autohtona pasmina Krešimir Johović


Autorica

Snježana Kratz

Snježana Kratz

Snježana ima bogato novinarsko iskustvo rada za razne medije. Fascinirana je eko proizvodnjom i zanimaju ju teme alternativnih kultura.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi