Ne želimo da naše Krasno postane pusto vikend naselje, iako sve tome ubrzano vodi

Sirana OPG-a Anić nalazi se u podnožju Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, u selu Krasnom što je na nekih 700 metara nadmorske visine i gdje 30-ak krava dnevno daje 200 litara mlijeka, koje sve prerađuju u sir i prodaju već 14 godina.

"Službeno samo krenuli sa siranom 2009., iako smo i prije proizvodili sir, a dobar 'vjetar u leđa' su nam bili i izdašni EU fondovi zadnjih godina jer smo iz njih kupili brojnu poljoprivrednu mehanizaciju, koja mora imati duplu vuću jer kod nas na Velebitu bez toga ne možete veći dio godine", kaže zadovoljno Nikolina Anić, koju smo onako, bez najave, posjetili na kućnom pragu i krenuli odmah u obilazak većeg imanja, gdje se ima što za vidjeti, a i dalje se gradi i proširuje.

Prva junica stigla iz Austrije

Prema njezinim riječima, danas imaju čak pet traktora, većinom kupljenih sredstvima iz EU fondova, ali 'prvu ljubav' iz davne 1972. godine, legendarni IMT najviše voli voziti jer je to bio prvi traktor koji je naučila voziti. Pokazuje nam i onaj novi od 85 konja, kao i onaj s utovarivačem za čišćenje snijega, kojega, kaže, još uvijek ima na Velebitu.

S druge strane, stado su gradili postepeno, kroz godine, a na farmi je i danas prva junica pristigla iz Austrije jer nisu mogli nabaviti mliječne krave kod nas, pa su se okrenuli onima iz uvoza. I nisu se pokajali, dodaje, jer su se pokazale kao kvalitetan genetski materijal za proizvodnju mlijeka. No, da bi prehranili 30-ak goveda, sijeno kao i žitarice moraju kupovati jer nemaju dovoljno zemlje, koje u različitim oblicima vlasništa imaju 20 hektara.

S druge strane, vidjeli smo u okolici Krasnog i dosta neobrađenog zemljišta, zaraslog u šikaru, koje i dalje čeka neka bolja vremena, a koja sporo i teško dolaze u pasivne krajeve. Istina, u Krasnom je otvorena i Kuća Velebita, interpretacijski centar koji je središte života, a koji polako nestaje iz malih sela. Prisjetila se Nikolina da se u manje od 40 godina broj žitelja prepolovio. 

Ima kuća, od kojih su neke i novouređene, ali to su, kaže, vikendaši. "Ali mi ne želimo da naše Krasno postane pusto vikend naselje, iako sve tome ubrzano vodi zadnjih godina", ističe. Naime, na više mjesta je nekoliko planinarskih domova na Velebitu, od kojih je najbliža Planinarska kuća Apatišan  na 1112 metara.

"Planinari, ali i svi drugi ljubitelji prirode, kojih je sve više, a koji dolaze na izlete u ovaj kraj su naši vjerni kupci i sve što proizvedemo prodamo na kućnom pragu, tako da se na prodaju zbilja ne mogu požaliti", otkriva Nikolina. Supruga Petra nismo imali prilike upoznali za vrijeme kratkog posjeta, a tu su i tri sina, od kojih je jedan zainteresiran nastaviti se baviti poljoprivredom, odnosno šumarstvom, jer svuda okolo je stoljetna šuma pa je bilo prirodno da 'krene u šumariju'.

Je li susjedova trava zelenija? 

Na naš upit, vidi li njihovu budućnost kod kuće u poljoprivredi, odnosno uhodanoj sirani, Nikolina kaže da bi ona to voljela, ali da nije sigurna da je to za njih dobar izbor, jer je stočarstvo dosta težak i neizvjestan posao. "Iako je svijet danas globalno selo, svi i dalje misle da je trava kod susjeda zelenija, nego li ova naša lička", mudro zbori naša domaćica. Ipak, čuli smo da bi možda bilo rješenje ulazak u ruralni turizam, što bi bio veliki iskorak, jer bi tako dobili dobru nadogradnju na ono što već imaju, domaću hranu.

Čuli smo da ima pomaka na bolje u našoj poljoprivredi, u prvom redu zahvaljujući EU fondovima. No, teško je i dalje, posebno u mliječnom govedarstvu koje je spalo na jako niske grane, dok raste broj goveda u sustavu krava-tele, a vratili su se i konji u Liku. Imaju lički sirari i svoju udrugu, kao i cestu sira, ali njihov glas se slabo čuje tamo gdje se donose 'važne odluke'.  

"Naša generacije je odvajajući od svega pomalo, stvorila nešto skoro pa iz ničega jer smo krenuli od nule, a na sljedećoj je da možda vidi 'bijeloga svijeta' pa da onda zna što ima kod kuće i nastavi našim putem", zaključuje Nikolina Anić.