Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Ružica Vukovac
  • 15.07.2015. 14:00

Načelnica koja ispravlja greške stare 16 godina!

"Hrvatsku vode oni koji je ne vole. Ovo je moje osobno mišljenje. Privatni interes daleko je nadjačao javni. Uvozom hrane država izravno ubire novac od PDV-a. Za neke, koji ne razmišljaju dugoročno, to je lak način kako napuniti proračun. Međutim, pohlepa za novcem je tolika da ostavlja slijepima one koji bi paralelno trebali voditi brigu i o domaćoj proizvodnji."

  • 5.611
  • 1.879
  • 0

Ružica Vukovac poznata je javnosti kao načelnica općine Velika Kopanica. Velika Kopanica je 16 godina za redom iz političkih razloga bila pod vodstvom Zvonimira Šimunovića, koji ju je zasigurno doveo na najniže grane. Ta je općina, naime, jedina u Hrvatskoj 2012. godine pala na ispitu Državne revizije, a propuste u gospodarenju općinskom imovinom istraživali su policija i državno odvjetništvo.

Od lošeg gospodarenja imovinom, netransparentnog trošenja novca koji je općina utržila od prodaje državnog zemljišta za izgradnju poslovne zone, do sumnji na sklapanje štetnih ugovora. Sve je to dovelo Kopančane do iznimno loše situacije, i iako su ukazivali na propuste i dugogodišnje malverzacije, sve do 2013. nije bilo promjena. A onda je došla načelnica Vukovac.

Ispravljanje grešaka prijašnje uprave

Kao nezavisni kandidat preuzela je općinu s dugom od 1,1 milijun kuna, da bi se uskoro ispostavilo da je taj dug bio lažan, a njegov pravi iznos bio je čak 2,6 milijuna kuna! Nakon toga, načelnica je suočena s još jednim primjerom surove hrvatske stvarnosti, gdje se kažnjavaju oni koji pokušavaju ispraviti nepravilnosti u radu svojih prethodnika. Zbog negativne revizije prethodne Šimunovićeve uprave, nova je uprava uskraćena za korištenje velikog broja mjera predviđenih za poticanje zapošljavanja te do daljnjeg nema mogućnosti udovoljavanja uvjetima prijave na određene natječaje raspisane od strane ministarstava!

Hrabro naprijed

Vukovac je diplomirana pravnica, a na mjesto načelnice došla je kao nezaposlena. Stoga joj je cilj mladima dati mogućnost da se zaposle i spriječiti njihov odlazak.

U takvim uvjetima, Ružica Vukovac i njena ekipa rješavaju nagomilane probleme u općini. Treba spomenuti i činjenicu da je Općina Velika Kopanica kao jedna od rijetkih u Hrvatskoj primljena u članstvo IRE (Institut za razvoj regija Europe) zahvaljujući inicijativi stanovnika i uprave.

"Pozvala sam ljude koji su davno otišli iz ovog mjesta i uspjeli u svijetu da nam pomognu izaći iz krize. Među prvima se odazvao Veselko Prlić, koji živi u Salzburgu. Rekla sam mu da nam treba komunalni traktor za uređivanje kanala koji nije u domeni Hrvatskih voda. Odgovorio mi je da nije našao traktor, ali da je s gradonačelnikom Salzburga dogovorio da nam se donira kamion za odvoz otpada. Vlakom sam krenula u Austriju s vijećnikom Draganom Babićem, koji je profesionalni vozač", priča načelnica.

Stvoriti mogućnost zapošljavanja

Po struci je diplomirana pravnica, a dugi niz godina radila je na OPG-u svojih roditelja. Unatoč završenom fakultetu, posla za nju nije bilo jer nije bila politički podobna. Nije bila član nijedne stranke, no gdje god je tražila posao prvo su je pitali u kojoj je političkoj opciji. U Brodsko-posavskoj županiji su tražili da se učlani u HDZ, a u Osijeku u HDSSB. No, bez imalo premišljanja odlučila se nedavno priključiti MOST-u Bože Petrova, dobitniku nagrade za najboljeg gradonačelnika na području jugoistočne i srednje Europe koji je Metković izvukao iz dugova.

Budući nije bila član nikakve stranke, umjesto u struci radila je na muznoj farmi kod roditelja, a istovremeno je s pravnim savjetima pomagala svim sumještanima koji su na kraju njeno znanje, volju da pomogne i želju da izvuče općinu i kolapsa prepoznali i izabrali je za novu načelnicu. Stoga smo je, zbog svega navedenog, upitali za mišljenje o nekim gorućim problemima hrvatske poljoprivrede.

Zasukati rukave i raditi

Agroklub: Je li teško s polja u politiku?

Kad čovjek radi ono što voli, tad ništa nije teško! Priznajem kako su prvi dani obnašanja funkcije načelnice bili dosta nezgodni. Najteže mi je bilo svakodnevno otkrivati probleme koje sam naslijedila, bezbroj neugodnosti iz dana u dan. No, kako ja osobno smatram da se u općinama ne vodi nikakva visoka politika, nego treba zasukati rukave i raditi, držim da su ova dva posla u konačnici vrlo slična.

Agroklub: Nažalost, na odgovornim funkcijama što se tiče resora u pravilu sjede podobni, a ne sposobni političari koji odlučuju o našoj budućnosti.

Naš politički sustav godinama sustavno ponižava struku. U svim gospodarskim pravcima. Kako bi vladajuće opcije osigurale prevlast koriste se poznatim fenomenom uhljebljivanja. Stručan, iskusan i kvalitetan kadar danas najčešće iz Hrvatske odlazi. Naravno da nas je takav način razmišljanja spustio vrlo nisko. I sama sam razmišljala o odlasku, no vrlo kratko. Inače sam tvrdoglava osoba pa sam odlučila ostati i boriti se. Ne možemo svi otići! Čvrsto vjerujem u bolje sutra. Hrvatska je sustavno uništavana desetljećima. Vjerujem u onaj dio hrvatske javnosti koji razborito razmišlja. Izbori su dobro vrijeme kada se stvari mogu mijenjati iz korijena. To je prilika da izaberemo one koji će raditi za javnu dobrobit, a ne za svoju privatnu korist.

Tko su stočari bez zemlje?

Agroklub: Zbog neznanja odgovornih proistekla je i potreba da reagira i udruga Život kojoj ste i Vi član Izvršnog odbora, naime poslali ste zahtjev za ispitivanje ustavnosti Zakona o zemljištu. Konačno se zna i koliko ima poljoprivrednog zemljišta. Vaš stav o komasaciji i zašto tomu treba toliko vremena?

Udruga OPG-a Život je od samog osnutka najaktivnija udruga koja se bavi problemima naših članova. Prijedloge, savjete ali i prigovore šaljemo skoro na dnevnoj bazi u nadležne institucije, koje su na žalost, vrlo malo prisutne na samim gospodarstvima odnosno u proizvodnji i na terenu.

Na žalost, naše predstavke najčešće ostaju bez odgovora. Kada bi u nadležnim institucijama bilo više sluha za realni sektor, male i srednje proizvođače, obične i jednostavne ljude, tada nam se sigurno ne bi događale afere kao što je i ova, najsvježija, sa direktnom dodjelom zemljišta stočarima bez zemlje. U udruzi smo se odlučili ozbiljno pozabaviti zahtjevom za ocjenu ustavnosti jer je cijeli proces pokrenut na krivim temeljima. Temeljno pitanje koje se postavlja je - TKO su to stočari bez zemlje? Ono što se dalo vidjeti je da se među stočarima našlo ugostitelja, zatim onih koji su na vrijeme dobili informaciju iznutra pa su različitim malverzacijama stjecali naslov stočara bez zemlje - npr. hitno prebacivanje stoke na sinove ili rješavanje privatne zemlje. Žalosno je što je na ovaj način, još jednom ozakonjeno manipuliranje, krivo predstavljanje i laž.

Stočar je u Hrvatskoj danas jako teško biti. Posebice ukoliko se bavite proizvodnjom mlijeka. Tada ste subjekt koji zapravo smeta na tržištu. Unazad pet godina, Ministarstvo poljoprivrede, povuklo je bezbroj poteza usmjerenih na direktno uništavanje te proizvodnje. Ova mjera je trebala biti spasonosna za mnoge proizvođače mlijeka, međutim, upravo suprotno, ovom interventnom mjerom, dobar dio stočara, ostaje bez zadnje nade da će dobiti zemljište ili, još gore, dobiva nove terete jer veći dio dodijeljene zemlje je na površinama koje su zarasle i udaljene desecima kilometara od farme. To se odnosi na one stočare naravno, koji su, da bi imali čime prehraniti stoku - u zakup uzeli sitne, rascjepkane, nesigurne parcele jer Ministarstvo kaže da je 1ha državne zemlje isto što i 1ha privatne, iako se državna zemlja plaća oko 300 kn/ha, dok privatna i do 1.200 kn/ha.

Dakle, oni koji su izigrani na posljednjim natječajima, koje su vodile općine, kada su upravo stočari ostajali bez zemlje, dok su općinski načelnici stvarali neke nove ratare i time osiguravali svoje fotelje, stočar će opet biti izigran, nasamaren, ponižen. Ministarstvo je trebalo prije negoli je odlučilo dodjeljivati zemlju stočarima - provjeriti proizvodnju i to unazad nekoliko godina, tada ne bi ostalo prostora za manipulacije svih vrsta.

Privatni interes nadjačao javni

Agroklub: Zašto je današnjem seljaku tako teško? Tisuće je OPG-ova svatko se bavi nekim posebnim vidom poljoprivrede, no domaće i kvalitetno kao da se ne cijeni, a uvozi se strano, nerijetko neprovjereno i izuzetno loše kvalitete.

Hrvatsku vode oni koji je ne vole. Ovo je moje osobno mišljenje. Privatni interes daleko je nadjačao javni. Uvozom hrane država izravno ubire novac od PDV-a. Za neke, koji ne razmišljaju dugoročno, to je lak način kako napuniti proračun. Međutim, pohlepa za novcem je tolika da ostavlja slijepima one koji bi paralelno trebali voditi brigu i o domaćoj proizvodnji. Dugoročno, uvozom loše i nekvalitetne hrane, oslabili smo suverenitet naše zemlje. Niti jedna civilizirana zemlja neće izvoziti kvalitetnu hranu, pa tako Hrvati na svom stolu dobivaju ono što drugi ne žele konzumirati. Naravno, kada se sve to skupa poprati medijskom kampanjom u kojoj veličamo upravo to što smo uvezli, nikoga ne zanima je li u hrvatskom selo ugašeno 10.000 radnih mjesta ili duplo više. Na žalost, ministarstva koja su tu da bi vodila brigu o ovakvim i sličnim pitanjima, agencije koje plaćamo da se brinu o zaštiti tržišnog natjecanja, inspekcije koje trebaju javno reći što to Hrvati jedu - svi su puni uhljeba i jedini posao koji jako dobro rade jeste - ne rade svoj posao!

Korjenite promjene za spas zemlje

Agroklub: Nedavno su kod nas bili Danci. Predlažu i žele proizvodnju industrijske konoplje od koje bi se pokrenula i poljoprivreda i industrija. Mi zapeli na pšenici s kojom uvijek imamo ratove oko visine otkupa. Predlaže nam se i sadnja kamilica, egzotičnog voća, pčelarstvo, jabuke i šljive uvozimo, a naš čovjek ih nema kome i kako prodati. Čini se da je u nas sve naopako?

Kod nas treba mijenjati stvari u korijenu. Dopustiti mladim ljudima, ljudima koji vole svoju domovinu da donose ključne odluke. Hrvatska je raj na zemlji. Ekološki nezagađena, bogata prirodnim potencijalima, obiluje resursima. Pšenica, konoplja, kukuruz, egzotično voće, ma zamislite zemlju u kojoj sve to uspijeva u isto vrijeme! Svijest u Hrvata se mora pod hitno mijenjati. Ukoliko dopustimo ovim ljudima koji su nas doveli u situaciju da smo ovisni o uvozu hrane da nas i dalje vode, prijeti nam čista propast. No, ako ustanemo protiv takvih i odlučimo se za korjenite promjene, stavimo u funkciju naše nacionalno bogatstvo, možemo vratiti svoje mlade, zaustaviti egzodus, spasiti zemlju.

Investicija u poljoprivredu može biti rješenje za gospodarski oporavak države.

Pomoći lokalnoj samoupravi

Agroklub: Leži li oporavak ove napaćene zemlje u mikropromjenama (općinu po općinu ) kojima bi se urušila struktura i funkcioniranje ''spoil'' sistema koji nas razara?

Iskreno, sistem koji već stoljećima podupiru zemlje kao što su Austrija, Njemačka, Švicarska, kada su obiteljska gospodarstva u pitanju je sistem koje je i Hrvatska trebala odavno razvijati. Krivi potez kojim se selo u Hrvatskoj pokušava industrijalizirati pod hitno treba zaustaviti. Maksimalno podržati mala i srednja gospodarstva. Mastodonti i koncerni osiromašili su Slavoniju. Poticajima iz državnog proračuna podupiremo tvrtke koje imaju veći proračun negoli je naš državni. Takvo ponašanje hitno mora prestati.

Vrlo slično je i sa općinama. Krivo je gasiti općine. Iako podržavam gašenje tridesetak općina koje broje manje od 1.000 stanovnika. Usvajanjem Programa ruralnog razvoja dana je mogućnost upravo općinama da kroz projekte ojačaju svoje sredine. To svakako treba podržati i pomoći jedinicama lokalne samouprave da povuku što više sredstava iz EU fondova.

Rezultat dugogodišnjeg licemjerja

Agroklub: Koje bitne nedostatke treba promijeniti, ispraviti greške da bi resor poljoprivrede napredovao?

Problemi u resoru poljoprivrede su se nagomilali. Brojke su neumoljive. Konačno je izašlo na vidjelo sve što su seljaci najavljivali u svojim prosvjedima. Međutim, nije bilo nikoga da ih čuje. Oni koji su plaćeni da prate stanje u poljoprivredi, bavili su se sami sa sobom. Rezultat tog licemjerja je preko stotinu tisuća zaklanih krava u dvije godine, više desetaka tisuća zatvorenih OPG-a, desetak tisuća zatvorenih radnih mjesta u poljoprivredi, odlazak više desetaka tisuća mladih ljudi iz ruralnog prostora. Tko može na ove brojke ostati hladan?

Oni koji su za to stanje odgovorni, vjerujte nikada neće odgovarati. Hrvatska pod hitno mora definirati strategiju razvoja poljoprivrede i svu snagu uložiti u njen oporavak. Prestati sa podmetanjima kao što je slučaj s dodjelom zemljišta stočarima bez zemlje. Jasno odrediti smjernice i direktno pomoći tom sektoru. Prestat se stidjeti sela i seljaka. Seljak proizvodi hranu. Hrvatski seljak proizvodi zdravu hranu. Za to ga se mora nagraditi. Poduprijeti ga u tome. Spasimo li Hrvatsko selo spasit ćemo zemlju od propasti.

Ignoriranje prakse kod nas je normalno

Agroklub: Politika oduzima puno vremena, a rijetki primjećuju nečiji trud u njoj da se pomaknu stvari. Kako ćete održavati vezu, povezanost s malim poljoprivrednikom koji polaže sve nade u Vas ako ostvarite velike rezultate u političkoj karijeri?

Obiteljsko gospodarstvo mojih roditelja na kojemu sam odrasla, na koje sam se vratila nakon fakulteta i čije probleme svakodnevno živim, nikada mi neće dozvoliti otići u smjeru koji je udaljen od poljoprivrede. Poljoprivreda, stočarstvo, osjećaj odgovornosti prema svakoj životinji na farmi vam se jednostavno uvuku pod kožu. Često imam osjećaj kako odluke koje se donose na državnoj razini, a tiču se poljoprivrede, donose upravo oni koji na selu nisu nikada bili. Jasno mi je kako je nemoguće u ministarstvima imati ljude koji znaju kako se muzu krave, no ignorirati praksu u ovolikoj mjeri u kojoj to rade naše institucije je krajnje drsko.

Osobno držim da je nedostatak kontakta između vladajućih i naroda u Hrvata među najvećim problemima. Pravi ministar, onaj koji brine za svoje proizvođače, mora biti s njima. Jednom tjedno. Isto se odnosi na sve koji donose odluke. Sve ostalo ne može polučiti dovoljno kvalitetne rezultate.

Spasit će nas prilika za rad

Agroklub: Kako spriječiti egzodus sa sela? Vi ste jedan dobar i lijep primjer ostanka.

Mladi moraju imati priliku za rad. Vrlo jednostavno, u poljoprivredi su mogućnosti velike. Potičući razvoj poljoprivrede možemo potaknuti razvoj agroturizma, izvoz hrane, preradu, pčelarstvo, voćarstvo, povrtlarstvo, trgovinu, drvnu industriju.

Agroklub: Globalisti nam nameću TTIP i GMO, mali čovjek ga se boji. Kakvo je Vaše mišljenje o svemu i čemu bi se trebali prikloniti?

Generalno, u kontroliranim uvjetima, taj znanstveni napredak je pohvalan. No, ako će nam naše prirodno i zdravo mlijeko i meso izvoziti da bi se njime hranili neki bolji, a nama u našim trgovačkim lancima servirala takva, upitna hrana, onda sam apsolutno protiv. Hrvatskoj pored Slavonije ne treba ni TTIP niti GMO.

Povlačenje sredstava EU

Agroklub: Seljak ne poznaje zakone i birokratski rječnik EU. Kako mu pomoći da napiše aplikacije, odnosno što lakše povuče novac iz EU fondova?

Tu smo u zaostatku. Reći ću vam kako taj problem pokušavam riješiti na razini moje općine. Za šest mladih, obrazovanih ljudi s područja općine Velika Kopanica, koji nisu pronašli posao u struci, organizirali smo edukaciju s ciljem stjecanja zvanja Provoditelj projekata financiranih ih EU fondova. Nakon završetka obrazovanja ovu grupu mladih ljudi staviti ćemo na raspolaganje svim mještanima koji imaju želju kandidirati svoje projekte na Program ruralnog razvoja. Jednako tako, upravo taj tim bi trebao raditi i manje složene projekte za općinu. Vjerujem kako bi to mogla biti formula koju bi većina općina mogla primijeniti i na taj način pomoći mladim ljudima u pronalasku radnog mjesta ali i pomoći poljoprivrednicima u realizaciji njihovih ideja, te povlačenju što više sredstava iz EU.

Izbori će nam dovesti neke bolje ljude

Agroklub: Je li hrvatski seljak u podređenom položaju naspram europskog? Kako postati ravnopravan oštroj konkurenciji?

Ravnopravni europskom seljaku ćemo jako teško postati. Europa je prepoznala vrijednosti poljoprivrede davno prije nas. Već stoljećima njeguju tu naviku. Podupiru svoju proizvodnju, brinu za svako gospodarstvo. Kod nas je obrnuto. Naš državni aparat u bogatom seljaku vidi opasnost. Iako držim da dok je u mom selu ijedna krava, još uvijek se isplati boriti se. Pred nama su parlamentarni izbori. Nadam se da ćemo konačno, nakon njih, dobiti sasvim nove ljude u vrhu, čije će odluke biti konstruktivne, proaktivne i razvojne. Ljude koji će konačno početi cijeniti rad. Koji će vratiti poštenje. Uvesti red.

Agroklub: Kakva je budućnost poljoprivrede? Udruživanje? Što će biti sa seljakom u RH za tridesetak godina?

Ja sam zabrinuta kako za stanje kako zapoljoprivredu tako i za stanje u Hrvatskoj. Hrvatska treba hitne promjene. Stručne ljude na čelu. Vrijedne. Spremne raditi za javnu, opću dobrobit. Jedino takvi možemo graditi bolju budućnost za sebe i svoju djecu.

Nagrada je uspjeh u poslu

Agroklub: Već smo rekli da ste prilično zauzeta i marljiva mlada žena. Možete li pronaći vremena za sebe, svoje hobije i opuštanje? Kako je mladom čovjeku na selu? Jel uistinu osuđen na emisije tipa Ljubav je na selu? Je li teško s polja u politiku.

Nisam od onih koji se raduju godišnjem jer na godišnji odmor nikada ne idem. To je profesionalna mana s posla na OPG-u! Naravno, u toj branši nema godišnjih, nema slobodnih vikenda pa ni slobodnih popodneva. Svoje sam radne navike s farme i OPG-a prenijela i na posao u općini, tako da se često zaradim i ostanem do sitnih sati. Uspjeh u poslu mi je nagrada!

Naravno, postoje mogućnosti zabave i na selu, međutim, moje sestre i ja smo odrastale uz posao, tako da smo rijetko bile u klubovima ili kafićima. Zanimljivo je da sam tek sada, kada sam postala načelnica, upoznala život koji vode članovi udruga, društava i slično.

Kao načelnica pokušavam animirati što više mladih da se uključe u javni život. Isto tako primijetila sam da su žene te koje vrlo rijetko sudjeluju u javnom životu, tako da dobar dio aktivnosti pokušavamo usmjeriti i prema njima. U pravilu, moji trenuci opuštanja su uvijek uz moje mještane ili uz članove obitelji. Uz njih se osjećam sretnom!


Tagovi

Ružica Vukovac Stranke Velika Kopanica Udruga Život Općina Političke opcije Brodsko-posavska županija Stočari Dodjela zemljišta Zakup zemlje Egzodus Uhljebi


Autor

Krešimir Butković

Više [+]

Krešimir Butković rođen je 1973. u Zagrebu, kolumne kontinuirano piše od 1994. (Seebiz portal, Rapski list). Uz novinarski, bavi se i književnim radom, tekstopisac je za glazbu i recenzent. Istaknuti je borac za prava osoba s invaliditetom i pokretač plivačkog maratona za OSI na Rabu.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Dakle uspjeh je djelomičan. Prvo zahvala gđi Maji Celing Celić na savjetu i informacijama. Sjeme tikve sudovnjače je dalo rezultat. Ostalo sjeme (one tikve sa dugačkim vratom nisu uspjele, jako su se deformirale u oblik krastavca :-) ). U p... Više [+]