U našem selu, nakon nas, ostaje samo jedan proizvođač mlijeka, napominje Emil Marić čija se obitelj okrenula uzgoju teladi, ali naišla na veliki problem - vukove. Samo ove godine, usmrćena su im tri grla.
"Danas davne 1998. godine jedan kolega mi je rekao: pogledaj u ovu kantu. Kad sam pogledao u kantu tamo nije bilo dna. Tada je on nastavio: ne naginji se previše, jer ćeš vidjeti gdje je hrvatska poljoprivreda", započinje svoju priču vrsni stočar Emil Marić iz Graduse Posavske.
Osim po uzgoju konja, obitelj Marić bila je vrlo poznata po uzgoju visokokvalitetnih mliječnih krava. Izgradnjom svojevremene moderne staje, vlastitim istraživanjima, usavršavanjima i uz pomoć struke visokoproduktivno stado bilo je razvijeno. Kao najveći proizvođač mlijeka u selu organizirali su i otkup mlijeka od drugih seljana. "U najboljim godinama mlijeko nismo mogli uskladištiti. Cisterna je dolazila svaki dan. Mlade generacije u selu su vidjele svoju budućnost u bavljenju stočarstvom.
Zadnjim danom ove godine odlazi posljednji kilogram mlijeka s gospodarstva obitelji Marić. U našem selu, nakon nas, ostaje samo jedan proizvođač mlijeka, napominje Emil. Pitanje je, dodaje, do kad će on izdržati.
Gospodarstvo Marić ima mlade nasljednike Antuna, Filipa i Dianu. Svi su školovani i mlađi od trideset. Diana je na završnoj godini diplomskog studija. Prije završetka studija Diana već ima nadahnjujuće planove za razvoj svog kraja. Antun i Filip svoju budućnost vide u bavljenju stočarstvom. U uzgoju krava za proizvodnju teladi, te u tovljenju vlastite junadi. Za to obitelj posjeduje vlastite pašnjake. Prema mogućnostima uzimaju u zakup zemljišta koja je, uglavnom potrebno raskrčiti. Što je dodatan trošak. Iako su uvjeti življenja sve zahtjevniji, samo žele svoju budućnost graditi na "svome“.
Kako stanovništvo stari, a mladih gotovo i nema, pašnjaci su ostavljeni i zapušteni. Nekad bogati pašnjaci preplavljeni su gustim grmljem i šikarama. Sada je to idealno stanište za vuka. Vukovi napadaju i ono malo blaga što se brine za očuvanje ovog posavskog kraja. Prije takvih zvijeri na tom području nije bilo. Sve dalje oni su brojniji, a stočari nestaju.
Vukovi rade ozbiljne štete stočarima. Filip Marić pokazivao je fotografije rasporenih lešina na svojim pašnjacima. Ubijene i rastrgane teladi, razne starosti. Naravno, zakonom je propisana naknada štete za svako ubijeno grlo od strane zaštićene vrste - vuka.
Tijekom 2019. godine, na gospodarstvu obitelji Marić usmrćena su tri grla. Nanesena šteta je preko deset tisuća kuna. Međutim, za posljednje ubijeno grlo procijenjena šteta je 1.250 kn (slovima: tisuću dvjesto pedeset kuna). A za ubijeno ranije grlo procijenjena šteta bila je svega 600 kn (slovima: šesto kuna).
Posavski poljoprivrednici su u nezavidnoj situaciji. Osim vukova, ove prostore poharao je "virus iseljavanja“, a uz to napadaju ih divlje svinje i nabujala Sava. Ljudi su, kažu nam, pred samim dnom opstanka. Ali unatoč svemu osmijeh je na licima jer grade život na svojoj zemlji.
Kao i svim nedaćama domaći ljudi pronađu rješenja. Kako bi zaštitili svoja stada od vukova stočari ulažu u dresiranje pasa čuvara. Pravi pas nije nimalo jeftina investicija, ali je učinkovita obrana od vukova. Obitelj Marić posjeduje četiri izdresirana psa koji su zajedno s kravama cijelo vrijeme na pašnjačkim prostranstvima. Kad ih ne bi bilo, ne bi bilo niti blaga. A bez blaga ne bi bilo niti ljudi.
No, zaključuju, ovo nije još jedna priča o žaljenju. Ovo je priča o snazi ljudi koji usprkos svih nabrojanih situacija opstaju živjeti na svom. Ovo je pozitivna priča. O znanju i pronalasku rješenja i kada vukovi napadaju, i kad moćna Sava odnese urode, i kad divlje svinje unište usjeve, a odšteta bude takva kakva je.
"Svim poljoprivrednicima žitelji Sunjske Posavine žele sretnu i uspješnu Novu 2020. godinu", zaključuju.
Fotoprilog
Tagovi
Autor