Na otocima propadaju stotine tona vune

I ove je godine na cresko-lošinjskom otočju, nakon striže ovaca, nekoliko tona vune ostalo na otočnim pašnjacima. Tako, umjesto da kao prirodni materijal bude u službi razvoja i stvaranja novih proizvoda, vuna na našim otocima, ali i cijeloj Hrvatskoj, ostaje neiskorištena i predstavlja velik ekološki problem budući da se ne razgrađuje. U proteklih više od dvadeset godina otkup vune na otoku je bio organiziran svega par godina, posljednji put prije tri, kada je vunu otkupljivala »Vuna Promet« iz Baranje. Međutim ni tada svi ovčari vunu nisu dali u otkup jer je cijena bila niska.

Zakon otežava

Poljoprivredna zadruga Cres u dvije godine predala je tvrtki Vuna promet 7,5 tona vune, ali od toga nisu imali velike koristi, budući je tvrtka otišla u stečaj i ostala dužna Zadruzi devet tisuća kuna, kaže nam direktor Zadruge Mateo Ferarić i sa žaljenjm konstatira kako se već godinama priča s vunom ponavlja, bez naznaka da će se stanje popraviti:

- I mi na otocima dijelimo sudbinu cijele Hrvatske, ali za nas je dodatna otegotna okolnost što je zainteresiranih za otkup s otoka manje jer vuna ima velik volumen i za njen transport potrebno je osigurati šleper, što poskupljuje trošove trajektnog prijevoza. Osim toga, ovčarstvo je na otoku ekstenzivno, ovce su slobodne na pašnjacima i to se odražava na kvalitetu vune.

Do sada je bilo više zainteresiranih poduzetnika iz zemlje i inozemstva koji su dolazili na otok i interesirali se o količinama i kvaliteti. U svakom slučaju trebalo bi više i konkretnije raditi da se pitanje vune riješi. Mišljenja sam da zakon otežava jer su standardi vezano za sanitarne uvjete kod pranja vune, postavljeni tako visoko da cijena tehnološkog procesa cijeli posao čini financijski neodrživim i naravno uz tako skup sustav nitko ne nalazi interesa uopće ući u proces, posebno ne na otoku, gdje su količine prikupljene vune premale za uspostavljanje velikog pogona, kaže Mateo Ferarić, ravnatelj creske Zadruge, koja je i ove godine na deponij odnijela preko tri tone vune.

Inače, na cresko-lošinjskom otočju je kroz sustav državnih poticaja registrirano od 13 o 15 tisuća ovaca, a procjenjuje se da ih na otočju preko 20 tisuća. Kako se od jedne ovce dobije oko kilogram vune, to znači da godišnje kao otpad završava preko 20 tisuća kilograma, to jest 20 tona vune.

Svehrvatski problem

Otočni problem je samo dio svehrvatskog problema otkupa vune. Da se radi o ogromnim brojkama potvrđuje podatak kojeg je prigodom Državnog natjecanja u šišanju ovaca, u srpnju ove godine, iznio ravnatelj Hrvatske poljoprivredne agencije, Zdravko Barač, koji je kazao da se godišnje nakon striže ovaca na području Hrvatske proizvede oko 1.200 tona vune, koja ostaje uglavnom neiskorištena i truli na pašnjacima, te da je problem neorganiziranog otkupa vune u Hrvatskoj prisutan gotovo 20 godina, pa je u dva desetljeća u našoj državi ostalo neiskorišteno preko 100.000 tona vune!

Od prirodnog resursa koji se može namijeniti za izradu ukrasnih, uporabnih predmeta, izolacijskog materijala, čija bi prerada mogla zaposliti na stotine radnika, a proizvodnja od vune i znatno više, mi traljavim odnosom, od idealnog resursa radimo otpad. Valja podsjetiti da se vuna ne može uništiti niti paljenjem, za njeno razlaganje u prirodi potrebno je nekoliko desetljeća. Kako kod nas svake godine iznova u prirodi i okolišu ostaje 1.200 tona vune, to onda ne može ne biti ekološki problem Hrvatske.

Turski poduzetnik u izviđanju

Upravo je prije nekoliko dana na otoku boravio jedan poduzetnik iz Turske koji je zainteresiran za otkup vune iz cijele Hrvatske, pa ćemo vidjeti da li će, nakon što sve analizira, naći interesa da pokrene posao, kaže Mateo Ferarić, ravnatelj creske Zadruge.

Autor: Ira CUPAĆ MARKOVIĆ