Na naplatu dolaze svi naši mljekarski promašaji

U vrijeme kad nitko u mliječnom sektoru nije zadovoljan, od proizvođača do prerađivača, optimizam, gledajući stavove Ministarstva, postoji.

I dok se odvijaju sastanci sa prerađivačima i proizvođačima i najavljuju oni s trgovačkim lancima, struka kaže da treba progovoriti realno. A realnost je da to što nismo napravili prethodnih godina, sada ćemo skupo platiti.

Koliko god mljekari bili dobri, nisu konkuretni

"Treba realno reći što imamo i što nas očekuje. Bili smo u situaciji značajnih ulaganja u mljekarsku industriju prije ulaska u EU. Dogodila se velika kriza mljekarstva i nakon toga veliki pad iz koje se zemlje u okruženju oporavljaju, a mi nismo tako dobro reagirali. Sada smo u situaciji da smo izgubili puno vremena, došlo je do pada broja proizvođača, manje mlijeka, a i proizvođači koji su ostali nisu konkurentni.

To je stoga jer nismo riješili puno stvari. Jedna od njih su cijene inputa koje su iznad cijena u okruženju, a cijene outputa odnosno mlijeka su jednake kao u okruženju i stoga naši proizvođači, koliko god bili dobri sa svojom proizvodnjom i proizvodnjom po grlu i imali veliki broj grla na farmi, ne mogu konkurirati. Mi to moramo riješiti u što kraćem vremenu. Treba im osigurati uvjete kakvi su u okruženju, pripremiti ih na možda još lošije uvjete kakvi nas čekaju sljedećih šest ili sedam godina", kaže dekan Agronomskog fakulteta u Zagrebu prof. dr. Zoran Grgić.

Sustav mora biti održiv, a ne oscilirati

Taj se problem pre a njegovom mišljenju treba riješiti čim prije i to na način da se stvori sustav koji će biti održiv. To znači da se, s jedne strane, treba dobro paziti kakve su cijene inputa, a postoje mjere kojima se mogu regulirati da one ne rastu, odnosno da se smanje na realnu razinu kakva je u okruženju, a s druge strane da se proizvođačima omogući pristup kapitalu jer je nužna stalna obnova kapaciteta bez kojeg ne mogu biti konkurentni.

Profesor Grgić smatra da se to treba jasno omogućiti radom više ministarstava odnosno cijele Vlade RH, ali i stručnjaka koji se bave potporom proizvođačima.

Stručnjaci vide spas u dobroj i kontroliranoj strategiji

Na pitanje radi li se nešto od toga sada prof. Grgić optimistično odgovara da se priprema strategija za koju vjeruje da će biti vrlo brzo donesena, da će biti jasna, precizna i da će utvrditi ciljeve, ali i odgovornost dionika za provođenje tih ciljeva.

Strategija će naći i mehanizme kontrole i način po kojem će se moći odmah proaktivno odgovoriti ako nešto neće ići po planu. To je jedini odgovor na ono što nas očekuje uskoro na tržištu poljoprivrednih proizvoda, pa tako i mlijeka, smatra Grgić.

Mljekarima moramo biti zahvalni na jeftinim proizvodima na njihov uštrb

"Dio proizvođača je pukao, no većinu tjera inat da ne odustane jer su u to uložili 25 godina svojeg rada. Naše je samo da im olakšamo da se prilagode onome što sad imamo i da im zahvalimo što stvarno godinama imamo jeftino mlijeko i mliječne prerađevine na uštrb proizvođača", kaže prof. Grgić.

Italija mlijeko uvozi intervetno, ali ne i mlječne proizvode

Jedan od ključnih problema prema mišljenju stručnjaka je u onima koji imaju mogućnosti upravljanja tržištem. Iako nitko ne spominje državu, očito je da je ona ta koja je mogla, ali nije, napraviti određene korake koje su napravile zemlje u okruženju.

Vezano uz to, postavljaju se pitanja zašto Hrvatska ne postavlja fer trgovinu po principu Italije koja 3x godišnje interventno uvozi mlijeko, ali ga prerađuju talijanski prerađivači. Poznato je da postoje međudržavni dogovori ili sporazumi po kojima se ne dozvoljava uvoz mliječnih prerađevina. No, Mađarska je primjer nekorektnog ponašanja na tržištu i ona si to može dozvoliti, a pitanje je zašto to ne može i Hrvatska.

Umijesto upravljanja - oscilacije

U hrvatskom alatu za upravljanjem stanja na tržištu, odnosno u državi, nije bilo upravljanja već su se radile oscilacije. I dok su se drugi pripremali za ulazak u EU gdje strategija postoji i vrijedi kako za druge tako i za Hrvatsku, u okruženju su poticaji bili manji, a prodajna cijena je ostala ista, u Hrvatskoj su poticaji ostali isti kao prije krize, a prodajne cijene su pale.

Imali smo manje poticaje nego zemlje u okruženju

Tako smo u kategoriji zemalja gdje nema pozitivnog koraka na rastu konkurentnosti, a kad smo imali problema sa sušom i padom broja proizvođača prosječan poticaj po grlu bio je 2.153 kune što je između 150 i 250 eura manje nego što su imale zemlje u okruženju. Tada smo trebali pomoći potporom od 100 eura po grlu i 120 lipa po litri mlijeka. Kao to nismo učinili sada ćemo morati platiti zaostatke za sve ove godine kako bi platili napravljene promašaje.

Foto: Goodluz/bigstockphoto.com