Muzne krave i tov bikova - recept uspjeha OPG-a Nikić

Priča o razvoju i uspješnom djelovanju Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Marka Nikića iz Rajića, sela između Okučana i Novske, slična je još nekim obiteljima koje su se nakon Domovinskog rata vratile na svoja razrušena, opljačkana i spaljena ognjišta i upornim radom i dobrim gospodarenjem ostvarili svoj san - biti svoji na svom, živjeti od svoga rada i podizati i školovati djecu. Uspjeli su u tome.

Marko je prije rata radio kao stolar i vozač kamiona, nakon završetka rata nastavio je raditi kao stolar, a kada je ostao bez posla u jednoj privatnoj tvrtki, sa suprugom Ankicom počeo se baviti poljoprivredom.

"Još dok sam bio zaposlen bavli smo se svinjogojstvom, držali smo najviše 7-8 krmača, ali smo zbog pada cijena i neisplativosti odustali od te proizvodnje. Kasnije smo se odlučili baviti govedarstvom, krave smo počeli nabavljati 2003. godine. Podigli smo kredit od 48 tisuća kuna namijenjen povratnicima u pakračkoj poslovnici Požeške banke. Tim novcem kupili smo 4 krave i još dvije krave kupili smo svojim novcem. Malo po malo širili smo proizvodnju, uvezli smo pasminu krava crveni holštajn, a onda opet podizali kredite najprije za jednu, pa za drugu štalu i za mehanizaciju i uredno ih vraćali“, priča Marko o počecima.

Rekla sam: "Neću više izlaziti iz staje!"

"Ja sam krenula u medicinsku školu, zaljubila se i udala se za Marka 1982. godine. Tada smo prodali komad zemlje koji mi je tata ostavio za školovanje i kupili kuću. Kada smo u Pakracu potpisali kredit za krave ronila sam suze... Kakve krave, šta ću ja sa kravama kada nikada nisam radila sa njima. Ipak, krenula sam sa suprugom u tu proizvodnju, iako nisam ništa znala. Kupila sam knjige, čitala i učila iz njih. Bilo je ispočetka jako teško, ali kasnije je krenulo dobro. Najviše sam sama naučila praktično u staji. S vremenom cijena mlijeka bila je odlična, pa smo dobili još veću volju. Bili smo zadovoljni, rekla sam u šali neću više uopće izlaziti iz staje“, priča kroz smijeh Ankica.

Uz širenje poljoprivrednog gospodarstva obnavljali i obiteljsku kuću, jer su se, kažu, iz progonstva vratili na golo gradilište, gradili štale, kupovali mehanizaciju.

"Država nam je obnovila 64 kvadrata kuće, a mi smo vlastitim novcem financirali drugo: podignuli smo kat na kući i uz to još proširili stambeni prostor prema dvorištu. Puno smo radili, kći Dijana je studirala, a Ivana pohađala srednju školu u Zagrebu. Da nije bilo krava i proizvodnje mlijeka teško bi mi to sve mogli financirati. Sada imamo četvero unučadi: Anu, Emu, Hanu i Frana", ponosni su baka i djed na svoje mališane.

Nisu dugo tekli med i mlijeko

Unatoč problemima u poslijeratnoj obnovi Nikići su upornim radom i dobrim gospodarenjem proširili matično stado na čak 48 muznih krava, dnevno su predavali i 600 do 700 litara mlijeka, jedne godine su Vindiji predali 217 tisuća litara. U to vrijeme cijena mlijeka s premijom bila je viša od 4 kune sa svim premijama.

Ankica kaže kada je čovjek zadovoljan poslom nije teško raditi ali, nažalost to razdoblje kada su tekli med i mlijeko nije potrajalo dugo.

"Godine 2008. cijena mlijeka počela je naglo padati, proizvodnja je krenula nizbrdo, bili smo preopterećeni mislima i dvojbama hoćemo li sve poslove stići isfinancirati i obaviti, hoćemo li opstati u sve težoj situaciji. Meni se događalo da muzem kravu, a ona nema mlijeka. Onda se sjetim da sam ju zbog svojih tada zbrkanih misli počela musti po treći puta. Zbog stanja s mlijekom sam se i razbolila prije pet godina. Naše mlijeko bilo je uvijek u ekstra klasi, a te godine jedan mjesec su naše mlijeko prebacili u prvi razred. To je za mene bilo prestrašan šok i drugi dan doživjela sam moždani udar", prisjeća se Ankica tog razdoblja koje su ipak prebrodila, a ona se oporavila.

Tov bikova isplativiji od proizvodnje mlijeka

Na svu sreću, Nikići su se u međuvremenu riješili kredita i drugih zaduženja, kćeri su im uspješno završile studij i srednju školu, stvorile su svoje obitelji i zaposlile se, tako da su sada i financijski prohtjevi ovog gospodarstva manji. Smanjili su broj muznih krava. Ipak, ne posustaju, i sada su im staje pune stoke.

"Imamo oko 60 grla goveda: 25 muznih krava, 12 bikova, 17 junica i nešto teladi. Prije smo držali visokomliječne krave pasmine crveni i crni holštajn, u međuvremenu smo postupno prešli na goveda simentalske pasmine. Cijena mlijeka koje i dalje predajemo Vindiji iznosi 2,3 do maksimalno 2,5 kuna po litri, čime nismo zadovoljni, od toga ne bismo mogli opstati da se ne bavimo tovom bikova. Tov nam donosi bolji prihod od prodaje mlijeka“, kaže Marko.

Obrađuju oko 45 katastarskih jutara vlastite zemlje na kojoj siju uglavnom djeteline i tom kvalitetnom krmom - sjenažom i silažom - hrane stoku. Još otprilike toliko imaju u najmu privatne zemlje na kojoj proizvode kukuruz, zob i ječam, također za ishranu stoke, a sojinu sačmu kupuju. Marko ističe da odmah iza staja imaju bogomdan ograđeni pašnjak površine 10 hektara na kojemu stoka provodi i do osam mjeseci u godini na slobodnoj ispaši, što pojeftinjuje proizvodnju.

Novi traktor John Deere nabavili novcem Europske unije

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Nikić među prvima je u tom istočnom dijelu Sisačko-moslavačke županije iskoristilo novac Europske unije. Kroz potporu za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva, odnosno mjeru 4.1.1. Programa ruralnog razvoja, više od 400 tisuća kuna uložili su u kupnju mehanizacije, točnije novog traktora John Deere sa stotinjak konjskih snaga.

"To nam je puno pomoglo da upotpunimo svoj strojni park. Sada imamo četiri traktora, a ovaj jači će nam upravo puno značiti u oranju i pripremi tla za sjetvu. I svi drugi poljoprivrednici koji su prošli na natječaju za tu i druge mjere, brže razvijaju svoja gospodarstva“, kaže Marko. U tomu se slaže i njegova kći Dijana koja sa svojom obitelji živi u zajedničkom kućanstvu i, kada stigne, rado sa suprugum Stjepanom pomogne na gospodarstvu.

"Mislim da će ove mjere Programa ruralnog razvoja puno pomoći ljudima koji se stvarno bave poljoprivredom, omogućiti im bržu modernizaciju, širenje i konkurentnost gospodarstva. To je odlična šansa i za mlade ljude i za mala gospodarstva. Vidimo da je sve više gospodarstava zainteresirano za nepovratan novac Europske unije", kaže Dijana Kovačević.

Sada, kada se osvrnu što su kao obitelj napravili i stvorili od rata do sada, Nikići su vrlo zadovoljni. Kada stignu pomažu im i druga kći Ivana i zet Franjo.

"Da smo u bilo koju drugu proizvodnju krenuli mislim da ne bismo ovoliko napravili: i što se tiče kuće, staja, mehanizacije, priključaka, goveda, zemlje... Sve smo to napravili uz puno rada, odricanja ali i uz dobro gospodarenje. Bez rada ne bi ovo stekl. Stalno smo i ulagali, svoje plaće smo ulagali u kupovanje strojeva. Samo neka nas i dalje posluži zdravlje“, kaže Marko.

Njegova supruga krenula je u medicinsku školu, ali ljubav prema Marku bila je jača i odvela ju je u poljoprivredu:

"Sada ne žalim zbog te odluke, zadovoljni smo životom. Imamo lijepo gospodarstvo, imamo posla od kojeg možemo živjeti, imamo situiranu obitelj, sretni smo", kaže nasmijana Ankica.

Foto: Vjekoslav Hudolin