Mogu li u raspravi o vukovima i križancima stvari biti crno-bijele?

Nedavna objava Hrvatskog lovačkog saveza o istraživanju populacije križanaca između vukova i pasa izazvala je popriličnu buru u javnosti.

Ukratko, u objavi je navedeno kako u 300 prikupljenih i analiziranih uzoraka nisu otkriveni križanci prve generacije vuka i psa, kao ni životinje koje bi bile ishod križanja vukova i križanaca.

Na temelju 225 uzoraka kvalitetnih za prepoznavanje vrsta i pojedinih jedinki detektirana su 182 uzorka s vučjim genom, dok je ukupno prepoznato 85 genetički različitih jedinki vukova. Ovaj se broj ne odnosi na veličinu populacije vuka u RH, napomenuto je, već je rezultat prikupljenih uzoraka DNK, a koji nisu ravnomjerno pokrili cijelo područje rasprostranjenosti vukova.

U Hrvatskoj nema križanja vukova i pasa?

Naime, za potpuniju sliku brojnosti potrebno je prikupiti tri puta više uzoraka nego što ima vukova. Analiza je dokazala i prisutnost čagljeva, lisica i pasa koji borave na istom području.

Povratak vuka i projekt LWW

Kako bismo doznali više, Agroklub je kontaktirao prof. dr. sc. Josipa Kusaka, redovitog profesora u trajnom zvanju u Zavodu za veterinarsku biologiju, Veterinarskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu.

Njegov stručni interes je sudjelovanje i doprinos procesima očuvanja velikih zvijeri u Hrvatskoj i svijetu. U RH je od strane Veterinarskog fakulteta voditelj EU LIFE projekta Life Wild Wolf (LWW), a u kojem je fakultetu partner Hrvatski lovački savez.

"Projekt je proizašao iz potrebe rješavanja jednog od novih izazova koje donosi širenje vukova u državama središnje i zapadne Europe, a koje su povijesno bile istrijebile vukove”, započeo je prof. Kusak navodeći da se ova vrsta, radi pozitivnih promjena u staništu i u zakonskim regulativama. prirodno proširila iz dijelova kontinenta gdje nikada nije bila istrijebljena, odnosno iz istočne i južne, u središnju i zapadnu Europu.

Novi izazov kojim se projekt LWW bavi je pojava takozvanih "smjelih“ ili "drskih“ vukova. To su jedinke koje se viđaju blizu naselja, koje ne bježe onako hitro kako se od njih očekuje, ili čak i prilaze ljudima.

Iako nema opasnosti za ljude (opasnost za stoku je druga priča), već sama pojava takvih životinja izaziva nelagodu ili zabrinutost. Postoji i vjerovanje da to nisu pravi vukovi, već križanci vukova i pasa.

Prije 20 i više godina

Postojanje križanaca dokazano je u više država Europe, a u Hrvatskoj su pronađeni u Dalmaciji. Križanci prirodno nastaju kada je gustoća vukova mala, a u istom području ima pasa bez nadzora. Mala gustoća vukova postoji kada se šire na nova područja ili kada ih se intenzivno ubija.

"Sve okolnosti poklopile su se ondje prije 20 i više godina. Križanci u Dalmaciji nastali su križanjem ženki vukova sa psima tijekom i nakon Domovinskog rata, a od ukupno pet potvrđenih, posljednji križanac prve generacije dokumentiran je 2007. godine”, doznajemo od profesora Kusaka.

Križanci su prepoznati ne samo kao opasnost za očuvanje genske čistoće vukova općenito, nego kao i jedan od mogući uzroka pojave smjelih vukova - životinja sličnih vukovima.

Stoga je jedan od zadataka LWW projekta u Hrvatskoj provjera postojanja križanaca, te ako oni budu pronađeni, utvrđivanje postoje li razlike u njihovom načinu života u odnosu na čiste vukove.

Dalmacija, križanci i pseći geni

Od našeg sugovornika doznajemo i zanimljivost da križanje vukova i pasa ne mora uvijek biti štetno za populaciju vukova. Prije više tisuća godina u Sjevernoj Americi su u ovakvu populaciju ušli geni pasa.

Gen za crnu boju je kao mutacija došao od pasa te se zadržao jer pored gena za crnu boju dlake, vukovi su od pasa dobili i gen za veću otpornost na bolest štenećak. Danas stoga crni vukovi bolje preživljavaju te se njihov udio prirodnom selekcijom u Sjevernoj Americi povećava.

"Nakon prvih istraživanja koja su dokazala nastanak križanaca u Dalmaciji tijekom rata i u prvim poratnim godinama, novija istraživanja, provedena od 2016. do 2019., uspjela su potvrditi postojanje divljih jedinki miješanog porijekla u središnjoj Dalmaciji, ali nisu dokazani križanci prve generacije”, vraća se prof. Kusak na situaciju u Hrvatskoj.

Istraživanja potvrdila: Od 17 križanaca vukova i pasa, 16 ih je u Dalmaciji!

U okviru provedbe LWW projekta također nisu pronađeni križanci prve generacije, kao ni životinje koje bi bile rezultat daljnjeg parenja križanaca prve generacije i čistih vukova. Ovo su objavljeni rezultati znanstvenih istraživanja i izvješća s projekta u tijeku.

"Sve to ukazuje da u Dalmaciji trenutno ne postoje okolnosti za daljnji nastanak križanaca, ali je vjerojatno da u populaciji vukova postoji udio psećih gena koji se mogu, ali i ne moraju ispoljili u fenotipu”, kaže Kusak dodajući kako se temeljem izgleda ne može pouzdano reći je li neka jedinka vuk, pas ili križanac.

Štete na domaćim životinjama

Projekt provodi ukupno 18 partnera u osam država članica Europske unije. Gledišta o vuku i njegovoj zaštiti u pravilu su vrlo podijeljena, a pojavom smjelih vukova, jača ideja da se treba vratiti “dobroj staroj“ praksi, a to su odstrjel i drugi načini tjeranja, tamanjenja i smanjivanja brojnosti kao i područja njihove rasprostranjenosti.

"Ipak, danas se više ne može naprečac donositi odluke. Potrebno je dokumentirati i razumijeti uzroke pojave smjelih vukova, a onda pronaći i načine kako odgovoriti na taj izazov, a da se pritom ne ugrozi dugoročna opstojnost te vrste”, poručuje profesor.

Unatoč zajedničkom cilju, države EU ipak imaju različite ekološke i socio-ekonomske uvjete za suživot s vukom, stoga i različite poslove u zajedničkom projektu.

U Hrvatskoj su glavni izazovi za očuvanje i upravljanje vukovima kao još uvijek strogo zaštićenom vrstom štete na domaćim životinjama (uključujući i pse, posebno lovačke), te građenje i održavanja kapaciteta za provedbu upravljanja populacijom vukova.

Ti kapaciteti uključuju tim procjenitelja šteta na domaćim životinjama, primjenu sustava za praćenje stanja populacije vukova kroz osposobljavanje tima tragača, te tnterventni tim za djelovanje kada su vuk ili ris u problemu ili kada čine probleme.

Pojavljivanja smjelih vukova

Jedan od najvažnijih i zajedničkih zadataka 18 partnera u LWW projektu bio je prikupljanje podataka o svim pojavljivanjima smjelih vukova u razdoblju od 2012. do 2022. i to ne samo u osam država čije institucije provode projekt, nego i u bilo kojoj državi Europe.

Prikupljeno je podataka za ukupno 312 mogućih, ali nakon ”prosijavanja” tih slučajeva po kriterijima koje je postavila skupina stručnjaka za velike zvijeri iz Europske inicijative za velike zvijeri (LCIE) proizašlo je da je od 2012. do 2022., dokumentirano samo 20 slučajeva smjelih vukova.

Druga zanimljivost je da su svi zabilježeni u područjima u koja su se prirodnim širenjem vratili tijekom zadnjih dvadesetak godina (centralna i zapadna Europa, te Italija), dok smjeli vukovi nisu dokumentirani tamo gdje vukovi postoje oduvijek.

"Za sada nema objašnjenja za takav neravnomjeran prostorni raspored pojave smjelih vukova”, komentirao je Kusak za Agroklub.

Razumijevanje okolnosti za njihovo pojavljivanje ukazuje da smjelo ponašanje može nastati u okolnostima navikavanja vukova na ljude, pozitivnog uvjetovanja kao što je primamljivanje ljudskim izvorima hrane (otpad, psi i ostale domaće životinje), te radi naivnosti mladih jedinki.

Što čovjek ima s tim?

Vukovi se navikavaju na ljude tijekom ponavljanih susreta, a koji završe bez negativnih posljedica za životinje. Pozitivno uvjetovanje uključuje povezivanje ljudi s dostupnošću hrane, bilo kroz nepropisno odlaganje otpada, namjerno hranjenje ili dostupnost nedovoljno zaštićene stoke.

Naivnost mladih jedinki čini ih sklonijima istraživačkom ponašanju i bliskim susretima s ljudima, osobito ako prethodno nisu imali negativnih iskustava. Trenutno nema dokaza da se križanci vukova i pasa različito odnose prema ljudima ili da žive drugačije od vukova. To tek treba istražiti, ako će postojati okolnosti.

Važan je podatak da je tijekom dosadašnjih terenskih aktivnosti, pronađeno 26 nezakonitih odlagališta otpada, samo na dijelu Splitsko-Dalmatinske županije. Na nezakonitim odlagalištima nalazi se mješavina građevinskog, kućanskog i klaoničkog otpada, s povremenim nalazima cijelih lešina domaćih životinja.

"Nečuvana stoka, kao lak plijen vukova i razlog za navikavanje na hranu iz ljudskih izvora može pridonijeti nastanku smjelog ponašanja vukova. U području južne Like i Dalmacije dokumentirana su opažanja slobodno lutajućih goveda i konja, uključujući telad i ždrebad”, nastavlja profesor.

Te domaće životinje puštene su same po brdima, daleko od naselja i u staništu vukova, te kao lak plijen, mogu biti još jedan razlog za navikavanje ove zvijeri na hranu iz ljudskih izvora.

I to nije sve. Ovdje naša priča o vukovima i križancima te očuvanju prirode ne završava. Slijedi, naime, nastavak u kojem ćemo predstaviti više o dosadašnjem terenskom radu koji daje određeni uvid u brojnost vukova, ali i čagljeva, te još poneku zanimljivost.