Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Poljoprivreda
  • 05.03.2009.

Međimurci najumješniji stočari!?

SLAVONAC TOMISLAV KOLAK, VIŠE OD TRIDESET GODINA U SLUŽBI STOČARA TVRDI: MEĐIMURCI SU SIGURNO NAJUMJEŠNIJI STOČARI U HRVATSKOJ!

  • 2.091
  • 95
  • 0

Više od trideset godina Tomislav Kolak, strukom inženjer poljoprivrede za stočarstvo, rodom iz Slavonije, u službi je međimurskih poljoprivrednika, stočara u prvom redu. Rukovoditelj je posljednjih 12 godina stočarske službe Hrvatskog stočarskog centra u Čakovcu, a s tog će radnog mjesta krajem travnja ove godine u mirovinu.

Njegovo je prvo radno mjesto bilo u Međimurju u tadašnjoj Poljoprivrednoj zadruzi, kamo je došao 1. siječnja 1977. godine.
Pa kako je jedan Slavonac, k tome još i inženjer poljoprivrede, završio u Međimurju koje nema toliko široka polja i vidike kao Slavonija?
- A kako... Za moju generaciju to nije ništa neobično. Rođen sam 1943. godine u Slakovcima kraj Vinkovaca, u baš tipičnoj obitelji onog vremena - otac Grga bio je željezničar, majka Iva domaćica, bilo nas je sedmero djece, četiri brata i tri sestre, a malo se nešto radilo zemlje... Poslali su nas sve u školu, jer teško se živjelo, bila su to vremena u kojima smo bili više gladni no siti... Ja sam nakon osnovne škole išao u poljoprivrednu stočarsku školu, onda u Višu poljoprivrednu školu - obje su u Vinkovcima, stekao sam zvanje poljoprivrednog inženjera za stočarstvo i onda - u vojsku.

PRIJE IMENA VINDIJA

- Nije bilo onda posla na biranje, pa sam - kad sam došao iz vojske, javio se na raspis Varaždinske mljekare, još se nije zvala Vindija, doselio u Varaždin i tu je već počela moja veza s Međimurcima, jer sam bio kontrolor kravljeg mlijeka, a par godina nakon zaposlenja, 1972. godine, počeo sam raditi kao organizator otkupa mlijeka. To je bilo do 1976. godine, a onda su počele velike reorganizacije u agraru, pa sam 1. siječnja 1977. počeo raditi u Poljoprivrednoj zaduzi u Čakovcu, 1981. sam preuzeo vođenje selkcijske službe za cijelo Međimurje, makar ta služba još nije bila pod državnom kapom, a onda su počele nove reorganizacije, OOUR-izacije, pa sam od 1986. radio u sustavu tadašnjeg velikog SOUR-a Agromeđimurje i bio rukovoditelj cjelokupnog sustava kooperacije - od otkupa mlijeka do utovljene stoke.

Ti veliki sustavi se nisu održali, kao ni mnogo toga u poljoprivredi do današnjih dana, a otkada je vaša stočarska služba javni, državni servis?
- Od 1. ožujka 1997. godine radimo u organizacijskom obliku kakav je i sada, sadašnji način rada selekcijske službe neusporediv je s negdašnjim i po opsegu poslova i po kvaliteti, ciljevima...

KRAVE SU VUKLE

Kad danas uspoređujete međimursko stočarstvo od pred trideset godina ili četrdeset, jer toliko ste u kontaktu s Međimurcima, mogu li se istaknuti neke značajne prekretnice?
- O kako da ne... Primjerice, krajem šezdesetih godina sreća je bila za Međimurje što je tu krava bila osnovna vučna snaga za rad u polju. Zato se zadržao velik broj krava, pa je tako sve 1972. godine bilo još 24.000 krava u Međimurju. Sve ovaj naš, domesticirani simentalac, više od polovice tih krava je služilo i za vuču... Ili, ne tako davno, pred dvadesetak godina, osamdesetih, u Međimurju je bilo preko 50.000 krmača! Kad sam ja došao u Međimurje, to je bila nerazvijena općina, pogledate li danas - Međimurje je u odnosu na druge regije ipak nešto drugo. U svemu.

SVEGA MANJE

- Ali zbog razvoja došlo je i do drastičnih promjena u poljoprivredi, posebno u stočarstvu. Evo, pred četiri godine bilo je na obiteljskim gospodarstvima 3.500 krmača i to samo na onima koja su imala više od pet grla u uzgoju. Sada je to tek 1.700 komada, ne računajući reprocentre Agromeđimurja, imali smo velik pokolj krda zbog svinjske kuge...
Kako je s krupnom stokom, za farmere mljekare kaže se da su kruna poljoprivredne prizvodnje...
- Ma tu je situacija još gora, jer precizna evidencija koju smo ove godine dobili zbog toga što se daje poticaj na svaku kravu pokazala je da su u Međimurju sada samo 5.304 krave! Simentalskih je 55 %, holsteina 42 %, ima još nešto smeđih krava i angusa...
Evo točne brojke: simentalskih je krava 2.933, ima još 965 grla mlađih od jedne godine i 780 komada starosti između jedne i dvije godine. Holstein krava je 2.230, k tome ima 886 grla do godine dana i 804 starosti od jedne do dije godine. Smeđih je krava 62 s 36 komada podmlatka, a angus goveda 73 s 16 komada podmlatka. I to je sve!
Europska unija sada ide prema dojiljama, a kod nas je atraktivan sustav krava-tele radi uzgoja za meso, mogao bi pridonijeti porastu broja goveda, jer poticaj je 3.000 kuna po grlu ako se drži deset i više krava u sustavu krava-tele, dakle kad se tele othrani pod kravom.

MEĐIMURCI SU NAJUMJEŠNIJI

No taj sustav, bez pašnjačkih površina nije baš za Međimurje dobitna kombinacija...
- Na žalost nije, premda ne treba isključiti da se i Međimurci počnu više baviti takvim držanjem krava, tko ima uvjeta, razumljivo. Jer znate što? Međimurci su - ja sad tu ne podilazim zato jer tu radim, nego doista - najbolji stočari u Hrvatskoj, ako se mene pita. Najumješniji su, jer kad se Međimurci nečega prihvate, a ljudi su spremni i učiti i naporno raditi, onda to naprave vrhunski! Najbolje što se može. Zato i je u Međimurju za simentalske krave prosjek po laktaciji 4.879 kg mlijeka, a za holstein krave 6.043 kg mlijeka. Iz tih je brojki vidljiv - kako se to moderno kaže - dobar menadžment u štali.
A zanimljivo je još nešto. Puno je danas farmera koji nisu bili stočari, a brzo su naučili sve što treba i vrlo su uspješni mljekari, kozari...
A kako je s drugom stokom?

- Pa evo - imamo na 65 OPG-a 4.29 koza, osam OPG čak ima ovce, ukupno 418 komada, svinja se tovi do 50.000 komada godišnje, a jundi do 3.800 komada. Kod svinja vidite da su sad tovljenici koliko je nekad bilo samo krmača! Na 21 gospodarstvu ljudi drže konje (ne računajući sportske), ukupno 60 grla je u poticaju, od čega 12 uzgajivača ima međimurske konje (50 grla), četiri drže hrvatske hladnokrvnjake (pet grla), pet ih ima lipcinace (četiri grla).

OD KRAVICE DO FARME

Kad ste došli raditi u Međimurje prosječno je gospodarstvo imalo po nekoliko krava, svaštarilo se, ima li danas još takvih - kravica, dvije, malo na posao...
- Mali su nestali, poljoprivreda se više ne može raditi hobistički, ima još nešto staračkih domaćinstava za koja u sustavu nema rješenja, a morali bismo ga naći, nismo socijalno zbrinuli ta mala gospodarstva koja se i nemaju perspektive razviti. A zapravo smo krenuli u osuvremenjivanje poljoprivrednih proizvodnji s baš takvih domaćinstava. Ponekad se moralo špotati, ponekad uvjeravati, ponekad preplašiti akvom kaznom dok se nije došlo do toga da većina ozbiljnih shvati da je stručan savjet drgaocjen - od uređenja uvjeta smještaja stoke, ishrane, zdravstvene njege... A dolazila su - kako su se ljudi vraćali s privremenog rada i znanja iz Austrije, Njemačke...
Jeste li zadovoljni svojim rezultatima kad se osvrnete na radni vijek, posebno na ove 32 godine u Međimurju?
- Kako da ne, zadovoljan sam rezultatima, makar se uvijek može i više i bolje, ali ne vjerujem da bi negdje drugdje i moj rad tako brzo davao rezultata kao tu. Današnje farme su rezultat i rada ove službe, imamo 81 mljekarsku farmu s 16 i više grla u uzgoju, te su farme primjer kako bi trebala izgledati hrvatska stočarska proizvodnja. Farma ispod 15 krava u mužnji ne može preživjeti, zato sam nastojao pomoći kome sam god mogao da se digne iznad tog broja. I držao se načela - ako ne možeš pomoći, nemoj odnemoći. Da mogu čista obraza u zasluženu mirovinu.

DA SAM SAD MLADIĆ...

I da Vam je sad dvadeset i koja godina, mladost - bi li se upustili kao mlad čovjek u poljoprivredu?
- Mislim da bi, makar danas mladi ljudi ne vjeruju da je poljoprivreda isplativa i da je moguće pristojno živjeti. Da sam mlad, odlučio bi se za farmu: na trideset hektara zemlje i s toliko krava u mužnji, s vlastitim tovom muškog podmlatka - živio bih bolje nego ministar. A mnogi mladi ljudi imaju dosta od nabrojenog da bi započeli ne baš od nule... Nisam ja s time izmislio ništa novo, to je iskustvo. Uostalom, ima mladih ljudi koji su u Međimurju zakoračili u poljoprivredu od nule - i uspjeli! Ne gledajući samo na poticaje, poticaje, poticaje - već slušajući savjete struke, struka uvijek ima rješenje, ma koji se problem javio.

JOŠ NISAM...

Što niste uspjeli napraviti, a željeli ste ili bi željeli prije odlaska u mirovinu?
- Aha... Ma velika mi je želja da prije nego odem u mirovinu još možda uspijem - u tih mjesec, dva - riješiti poslovni prostor za Stočarsku službu HSC-a U Čakovcu. U zgradi Metalca nije nađeno rješenje, obećava nam se u županiji već dvije godine da će se riješiti, pa još ništa. A bilo bi lijepo da se s useljenjem službe u novi prostor i pozdravim s kolegama i suradnicima.

I onda?

- A onda moram supruzi nadoknaditi sve izostanke, zabavljati se s unucima i više uživati u ribolovu nego sam do sada mogao, imam vrt, a nedavno sam preuzeo i dužnost predsjednika Udruge uzgajivača simentalskog goveda Međimurja, mislim da mogu znanjem i iskustvom izvući nešto za te ljude, imaju izvrstan rasplodni materijal, znanje... Kroz hobi povezan sa strukom mogu im pomoći i veselim se tome.

Teskt: Marijan Belčić


Izvori

Međimurje - županijske novine

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Lipo Josipovo - lipa sva godina: Što još kažu narodne izreke?

Spomendan svetog Josipa obilježavamo danas, 19. ožujka. Uz ovoga sveca vezano je niz narodnih mudrosti koje služe kao svojevrsna prognoza vremena. Neke od njih objavljene...

Više [+]