• Poljoprivreda
  • 05.03.2009.

Međimurci najumješniji stočari!?

SLAVONAC TOMISLAV KOLAK, VIŠE OD TRIDESET GODINA U SLUŽBI STOČARA TVRDI: MEĐIMURCI SU SIGURNO NAJUMJEŠNIJI STOČARI U HRVATSKOJ!

  • 1.936
  • 95
  • 0

Više od trideset godina Tomislav Kolak, strukom inženjer poljoprivrede za stočarstvo, rodom iz Slavonije, u službi je međimurskih poljoprivrednika, stočara u prvom redu. Rukovoditelj je posljednjih 12 godina stočarske službe Hrvatskog stočarskog centra u Čakovcu, a s tog će radnog mjesta krajem travnja ove godine u mirovinu.

Njegovo je prvo radno mjesto bilo u Međimurju u tadašnjoj Poljoprivrednoj zadruzi, kamo je došao 1. siječnja 1977. godine.
Pa kako je jedan Slavonac, k tome još i inženjer poljoprivrede, završio u Međimurju koje nema toliko široka polja i vidike kao Slavonija?
- A kako... Za moju generaciju to nije ništa neobično. Rođen sam 1943. godine u Slakovcima kraj Vinkovaca, u baš tipičnoj obitelji onog vremena - otac Grga bio je željezničar, majka Iva domaćica, bilo nas je sedmero djece, četiri brata i tri sestre, a malo se nešto radilo zemlje... Poslali su nas sve u školu, jer teško se živjelo, bila su to vremena u kojima smo bili više gladni no siti... Ja sam nakon osnovne škole išao u poljoprivrednu stočarsku školu, onda u Višu poljoprivrednu školu - obje su u Vinkovcima, stekao sam zvanje poljoprivrednog inženjera za stočarstvo i onda - u vojsku.

PRIJE IMENA VINDIJA

- Nije bilo onda posla na biranje, pa sam - kad sam došao iz vojske, javio se na raspis Varaždinske mljekare, još se nije zvala Vindija, doselio u Varaždin i tu je već počela moja veza s Međimurcima, jer sam bio kontrolor kravljeg mlijeka, a par godina nakon zaposlenja, 1972. godine, počeo sam raditi kao organizator otkupa mlijeka. To je bilo do 1976. godine, a onda su počele velike reorganizacije u agraru, pa sam 1. siječnja 1977. počeo raditi u Poljoprivrednoj zaduzi u Čakovcu, 1981. sam preuzeo vođenje selkcijske službe za cijelo Međimurje, makar ta služba još nije bila pod državnom kapom, a onda su počele nove reorganizacije, OOUR-izacije, pa sam od 1986. radio u sustavu tadašnjeg velikog SOUR-a Agromeđimurje i bio rukovoditelj cjelokupnog sustava kooperacije - od otkupa mlijeka do utovljene stoke.

Ti veliki sustavi se nisu održali, kao ni mnogo toga u poljoprivredi do današnjih dana, a otkada je vaša stočarska služba javni, državni servis?
- Od 1. ožujka 1997. godine radimo u organizacijskom obliku kakav je i sada, sadašnji način rada selekcijske službe neusporediv je s negdašnjim i po opsegu poslova i po kvaliteti, ciljevima...

KRAVE SU VUKLE

Kad danas uspoređujete međimursko stočarstvo od pred trideset godina ili četrdeset, jer toliko ste u kontaktu s Međimurcima, mogu li se istaknuti neke značajne prekretnice?
- O kako da ne... Primjerice, krajem šezdesetih godina sreća je bila za Međimurje što je tu krava bila osnovna vučna snaga za rad u polju. Zato se zadržao velik broj krava, pa je tako sve 1972. godine bilo još 24.000 krava u Međimurju. Sve ovaj naš, domesticirani simentalac, više od polovice tih krava je služilo i za vuču... Ili, ne tako davno, pred dvadesetak godina, osamdesetih, u Međimurju je bilo preko 50.000 krmača! Kad sam ja došao u Međimurje, to je bila nerazvijena općina, pogledate li danas - Međimurje je u odnosu na druge regije ipak nešto drugo. U svemu.

SVEGA MANJE

- Ali zbog razvoja došlo je i do drastičnih promjena u poljoprivredi, posebno u stočarstvu. Evo, pred četiri godine bilo je na obiteljskim gospodarstvima 3.500 krmača i to samo na onima koja su imala više od pet grla u uzgoju. Sada je to tek 1.700 komada, ne računajući reprocentre Agromeđimurja, imali smo velik pokolj krda zbog svinjske kuge...
Kako je s krupnom stokom, za farmere mljekare kaže se da su kruna poljoprivredne prizvodnje...
- Ma tu je situacija još gora, jer precizna evidencija koju smo ove godine dobili zbog toga što se daje poticaj na svaku kravu pokazala je da su u Međimurju sada samo 5.304 krave! Simentalskih je 55 %, holsteina 42 %, ima još nešto smeđih krava i angusa...
Evo točne brojke: simentalskih je krava 2.933, ima još 965 grla mlađih od jedne godine i 780 komada starosti između jedne i dvije godine. Holstein krava je 2.230, k tome ima 886 grla do godine dana i 804 starosti od jedne do dije godine. Smeđih je krava 62 s 36 komada podmlatka, a angus goveda 73 s 16 komada podmlatka. I to je sve!
Europska unija sada ide prema dojiljama, a kod nas je atraktivan sustav krava-tele radi uzgoja za meso, mogao bi pridonijeti porastu broja goveda, jer poticaj je 3.000 kuna po grlu ako se drži deset i više krava u sustavu krava-tele, dakle kad se tele othrani pod kravom.

MEĐIMURCI SU NAJUMJEŠNIJI

No taj sustav, bez pašnjačkih površina nije baš za Međimurje dobitna kombinacija...
- Na žalost nije, premda ne treba isključiti da se i Međimurci počnu više baviti takvim držanjem krava, tko ima uvjeta, razumljivo. Jer znate što? Međimurci su - ja sad tu ne podilazim zato jer tu radim, nego doista - najbolji stočari u Hrvatskoj, ako se mene pita. Najumješniji su, jer kad se Međimurci nečega prihvate, a ljudi su spremni i učiti i naporno raditi, onda to naprave vrhunski! Najbolje što se može. Zato i je u Međimurju za simentalske krave prosjek po laktaciji 4.879 kg mlijeka, a za holstein krave 6.043 kg mlijeka. Iz tih je brojki vidljiv - kako se to moderno kaže - dobar menadžment u štali.
A zanimljivo je još nešto. Puno je danas farmera koji nisu bili stočari, a brzo su naučili sve što treba i vrlo su uspješni mljekari, kozari...
A kako je s drugom stokom?

- Pa evo - imamo na 65 OPG-a 4.29 koza, osam OPG čak ima ovce, ukupno 418 komada, svinja se tovi do 50.000 komada godišnje, a jundi do 3.800 komada. Kod svinja vidite da su sad tovljenici koliko je nekad bilo samo krmača! Na 21 gospodarstvu ljudi drže konje (ne računajući sportske), ukupno 60 grla je u poticaju, od čega 12 uzgajivača ima međimurske konje (50 grla), četiri drže hrvatske hladnokrvnjake (pet grla), pet ih ima lipcinace (četiri grla).

OD KRAVICE DO FARME

Kad ste došli raditi u Međimurje prosječno je gospodarstvo imalo po nekoliko krava, svaštarilo se, ima li danas još takvih - kravica, dvije, malo na posao...
- Mali su nestali, poljoprivreda se više ne može raditi hobistički, ima još nešto staračkih domaćinstava za koja u sustavu nema rješenja, a morali bismo ga naći, nismo socijalno zbrinuli ta mala gospodarstva koja se i nemaju perspektive razviti. A zapravo smo krenuli u osuvremenjivanje poljoprivrednih proizvodnji s baš takvih domaćinstava. Ponekad se moralo špotati, ponekad uvjeravati, ponekad preplašiti akvom kaznom dok se nije došlo do toga da većina ozbiljnih shvati da je stručan savjet drgaocjen - od uređenja uvjeta smještaja stoke, ishrane, zdravstvene njege... A dolazila su - kako su se ljudi vraćali s privremenog rada i znanja iz Austrije, Njemačke...
Jeste li zadovoljni svojim rezultatima kad se osvrnete na radni vijek, posebno na ove 32 godine u Međimurju?
- Kako da ne, zadovoljan sam rezultatima, makar se uvijek može i više i bolje, ali ne vjerujem da bi negdje drugdje i moj rad tako brzo davao rezultata kao tu. Današnje farme su rezultat i rada ove službe, imamo 81 mljekarsku farmu s 16 i više grla u uzgoju, te su farme primjer kako bi trebala izgledati hrvatska stočarska proizvodnja. Farma ispod 15 krava u mužnji ne može preživjeti, zato sam nastojao pomoći kome sam god mogao da se digne iznad tog broja. I držao se načela - ako ne možeš pomoći, nemoj odnemoći. Da mogu čista obraza u zasluženu mirovinu.

DA SAM SAD MLADIĆ...

I da Vam je sad dvadeset i koja godina, mladost - bi li se upustili kao mlad čovjek u poljoprivredu?
- Mislim da bi, makar danas mladi ljudi ne vjeruju da je poljoprivreda isplativa i da je moguće pristojno živjeti. Da sam mlad, odlučio bi se za farmu: na trideset hektara zemlje i s toliko krava u mužnji, s vlastitim tovom muškog podmlatka - živio bih bolje nego ministar. A mnogi mladi ljudi imaju dosta od nabrojenog da bi započeli ne baš od nule... Nisam ja s time izmislio ništa novo, to je iskustvo. Uostalom, ima mladih ljudi koji su u Međimurju zakoračili u poljoprivredu od nule - i uspjeli! Ne gledajući samo na poticaje, poticaje, poticaje - već slušajući savjete struke, struka uvijek ima rješenje, ma koji se problem javio.

JOŠ NISAM...

Što niste uspjeli napraviti, a željeli ste ili bi željeli prije odlaska u mirovinu?
- Aha... Ma velika mi je želja da prije nego odem u mirovinu još možda uspijem - u tih mjesec, dva - riješiti poslovni prostor za Stočarsku službu HSC-a U Čakovcu. U zgradi Metalca nije nađeno rješenje, obećava nam se u županiji već dvije godine da će se riješiti, pa još ništa. A bilo bi lijepo da se s useljenjem službe u novi prostor i pozdravim s kolegama i suradnicima.

I onda?

- A onda moram supruzi nadoknaditi sve izostanke, zabavljati se s unucima i više uživati u ribolovu nego sam do sada mogao, imam vrt, a nedavno sam preuzeo i dužnost predsjednika Udruge uzgajivača simentalskog goveda Međimurja, mislim da mogu znanjem i iskustvom izvući nešto za te ljude, imaju izvrstan rasplodni materijal, znanje... Kroz hobi povezan sa strukom mogu im pomoći i veselim se tome.

Teskt: Marijan Belčić


Izvori

Međimurje - županijske novine

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi