• Borba za egzistenciju
  • 28.09.2020. 10:30
  • Ličko-senjska, Vodoteč

Ljubica Zarić: Sreća me uporno zaobilazi, ali bila bi baš to da uspijem sačuvati štalu

Nemam sredstava sama mijenjati krov, a svjesna sam da je pitanje dana kada će sve pasti. Što ako padne na stoku?, strahuje Ljubica Zarić kojoj je prihod od prodaje mlijeka jedini kojim osigurava egzistenciju.

Foto: Miroslav Mašić
  • 4.906
  • 961
  • 0

Tragom informacije da u još jednom ličkom selu živi žena koja sama odrađuje sve poljoprivredne poslove i bori se s divljim životinjama, ali i neimaštinom, vodi nas u Općinu Brinje. U samom centru skrećemo prema lovačkom domu, a zatim šumskim putem dolazimo do 8 kilometara udaljenog Vodoteča. Već na trećoj krivini gubimo signal na mobitelu pa se za ostatak puta moramo snaći na osnovu intuicije.

Nakon nekoliko kilometara uske i krivudave šumske ceste konačno stižemo do zadnje kuće u selu. Ispred nas dočekuje Ljubica Zarić, u mjestu gdje su po koji zalutali putnik namjernik, lovac ili mljekar koji otkupljuje mlijeko, jedini gosti ovog proplanka okruženog šumom.

"Svoj život nisam zamišljala ovako. Nekada sam u Rijeci upisala studij medicine i završila jednu godinu, a onda se u životu sve okrenulo i od tada do danas moj životni put ide silaznom putanjom" prepričava nam te ističe da se udala i prekinula studiranje. Putevi je odvode u Jagodinu u Srbiju, ali životne i obiteljske prilike zadnjih 5 godina vraćaju u Vodoteč kod Brinja. Prvih godina ovdje je živjela s roditeljima, ali u kratko vrijeme umiru joj i otac i majka i zadnjih godinu dana ostala je sama na svom poljoprivrednom gospodarstvu usred šume gdje su joj prvi susjedi medvjedi i vukovi koji sve češće malobrojne žitelje ovih sela bude iz sna.

U jednom danu uginule tri koze 

Na samom ulazu u dvorište dočekuju nas tri psa koji su čuvari stoke u ovo jesensko vrijeme. "Odmah Vam se moram požaliti, danas mi je jako težak dan. Baš prije vašeg dolaska uginule su mi tri koze, i to baš moje tri najveće mezimice. A i živim od toga", govori nam Ljubica kroz suze dok pokazuje ostatak stoke na svom gospodarstvu. Pored koza i ovaca Ljubica ima i tri krave, a prihod od prodaje mlijeka joj je jedini od kojeg osigurava egzistenciju.

Oronula štala teško da će izdržati prvi snijeg 

"Kaća, ne idi u kupus. Pričekajte molim vas dok odem po nju" prekida nas i žurnim koracima trči za kravom koja je iskoristila deset minuta Ljubičine nepažnje i otišla do kupusa. Na dvorištu gdje se već sve polako sjedinjuje s prirodom, dvadesetak koka nosilja pronalazi svoju hranu zahvaljujući kišnom danu.

"Dođite ovamo, uslikajte ovo", govori nam pokazujući štalu koja se već počela rušiti i pitanje je vremena kad će krov skroz pasti i staviti točku na njezinu poljoprivrednu proizvodnju. I sami svjedočimo da se urušiti može svakog trenutka, a kad se to dogodi ova žena više neće imati gdje držati stoku koja joj je jedini izvor prihoda u ličkoj divljini.

"Ne znam što da radim. Nemam sredstava sama mijenjati krov, a svjesna sam da je pitanje dana kada će sve pasti. Što ako padne sve na stoku? Jasno je da će prvi snijeg srušiti krov moje štale, a s tim i moje snove o životu od poljoprivrede na ognjištu mojih roditelja", govori nam dok jednom rukom pokazuje grede i daske koje su već popucale, a drugom psa Medu pokazujući da možemo bliže prići ruševnom objektu.

Može li tko pomoći s daskama i građom?

Selo Vodoteč, kako smo i naveli, nalazi se na samo 8 kilometara od Brinja i isto toliko od poznatog odmorišta na kojem staju mnogi na proputovanju autocestom prema Splitu. Ogromna većina ljudi i ne zna da ličke šume na samo par kilometara od autoceste kriju ovako potresne životne priče kao što je priča Ljubice Zarić.

Ne tako davno upisala je studij medicine, a danas s prvom kišom gleda u nebo i isčekuje zimske dane plašeći se hoće li veće količine snijega srušiti krov štale gdje je Kaća i ostale krave mezimice, a samim tim i uzeti jedini izvor prihoda.

Nisam svoj život ovako zamišljala, ali samo da imam gdje držati stoku 

Ispraća nas s malo više optimizma na licu nadajući se da će netko pročitati njenu potresnu priču, pomoći joj s par kubika dasaka i građe, a samim tim i sačuvati prostor za stoku koja njoj život znači.  Za vrijeme našeg posjeta nekoliko puta je ponovila da je sreća zaobilazi, ali trenutna sreća bi bila sačuvati štalu, a onda polako sređivati trošnu kuću i kupatilo jer njen život je ovdje, u Vodoteču kod Brinja.


Fotoprilog


Tagovi

Ljubica Zarić Vodoteč Pusto selo Uništen krov Oronula štala Uginule koze


Autor

Miroslav Mašić

Više [+]

Miroslav iza sebe ima desetogodišnje novinarsko iskustvo za medije u zemlji i regiji.