Kozjim mlijekom protiv recesije

Kad bi Međimurci držali do statistike, onda bi bez imalo krzmanja na grb svoje županije stavili kozu, baš kao i Istrani. Jer: 40 posto kozjeg mlijeka u Hrvatskoj proizvede se u Međimurju. Od toga je čak 98 posto EU klase kvalitete, a 95 posto proizvođača mlijeka je u sustavu PDV-a, što znači da uredno, svakoga mjeseca, plaćaju državi porez na ono što zarade. Po međimurskim brežuljcima pase i brsti 4000 koza. Istrani se, usprkos znaku na svome grbu, ne mogu pohvaliti sličnim brojkama.

Sezona jarenja

Jedno od najuglednijih među 54 međimurska gospodarstva koja se bave proizvodnjom kozjeg mlijeka je ono obitelji Makovec iz Grabrovnika, malenog sela s dvjestotinjak kuća u blizini Štrigove, udaljenog samo pet kilometara od granice sa Slovenijom. Na imanju rade pedesetogodišnji Antun, supruga Cvetka i dvadesetosmogodišnji sin Dejan. Drugi sin, Denis, prikovan je za invalidska kolica već nekoliko godina od nesreće na poslu u Austriji. U tri štale koje su uz veliku obiteljsku kuću drže 60 mliječnih koza, francuskih alpina. Trenutno ih muzu samo 39 jer je sezona jarenja.

Svakoga dana proizvedu stotinu litara mlijeka, koje odvozi Vindija. Ta mljekara plaća litru mlijeka od 2,80 do 3,30 kuna, ovisno o kakvoći, a od države stiže i poticaj od dodatnih 1,20 kuna po litri. Od Županije se dobiva dodatnih 50 kuna godišnjeg poticaja po životinji, a tu su i jarići koji se s dvadesetak kilograma prodaju za 400 kuna. Računica isplativosti je jednostavna i obitelj Makovec potvrđuje da se od kozarstva može dobro živjeti. Dakako, potreban je rad. - Kozama se možete posvetiti ako imate konjske živce i dobru volju za delat - kaže Antun.

Lijek za recesiju

- Dan nam počinje u šest. Mužnja traje do pola devet, jer cisterna dolazi u devet. Potom slijedi hranjenje, čišćenje muznih aparata. Tek se tada doručkuje. Potom se odlazi na njive. U 18.30 koze opet treba pomusti i, ako je sve u redu, do Dnevnika smo doma.

Kozama su se Makovčevi počeli baviti 1997. silom prilika. Supruga Cvetka dobila je otkaz u Marlesu, jer nije mogla produljiti slovensku vizu. Životne neprilike prisile čovjeka da - i ne znajući - napravi dobar potez. Tako se to zbilo i s njima. Prve su životinje nabavili od Vindije na kredit i posao je krenuo.

Danas su u dvorištu dva traktora s priključcima i dva kombajna. Kuća od 450 kvadrata uređena je od podruma do krova, dvorište je betonirano. Marljivost se isplatila. Danas, kada ljudi strahuju da će zbog recesije ostati bez posla, alternativa postoji. -Kad smo počinjali, do kredita se dolazilo vrlo teško. Danas do njega uvijek možete preko hipoteke. Samo čovjek treba odlučiti i ozbiljno raditi. Kozje mlijeko je lijek za svaku recesiju - kaže Antun.

Bojimo se da nam ulazak u EU ne uništi posao

Predsjednica Udruge kozara Međimurja Erika Baranašić kaže da kozari strahuju od ulaska Hrvatske u EU.

- Bojimo se da ćemo ulaskom u Uniju ostati bez poticaja za mlijeko jer oni ne postoje za nove zemlje članice. Najbolji primjer što bi nam se tada dogodilo je Slovenija. Nakon što je postala članica, kozarstvo im je doslovce uništeno, a nekada su bili jači od nas - tvrdi Baranašić

Autor: Predrag Orešković - Foto: Bruno Konjević/CROPIX