Pretraga tekstova
Za livade koje se kose birajte sorte koje kasnije stupaju u fazu cvjetanja, a za ispašu one koje kreću s razvojem rano u proljeće
Klupčasta oštrica (Dactylis glomerata), koja se još naziva ježevica, ostrica, oštrica, mala oštrica, pasija trava ili pasiji zub je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice trava. Rasprostranjena je u Europi, sjevernoj Africi i dijelu Azije, a introducirana je u Australiju i Ameriku. Izuzetno je kvalitetna kao krmna biljka ako se pravovremeno koristi. Smatra se najcjenjenijom vlasastom travom. Kao sve ovakve vrste i ona poslije cvjetanja odrveni, a sadržaj hranjivih tvari se smanjuje.
Korijen je žiličast i dobro razvijen, dopire u dubinu do 1,3m. Stabljika je sivozelena, visoka oko 1m. Listovi su ravni, široki oko 1cm, a dostižu dužinu do 1m. Cvast je metličasta, duga do 18 cm. Cvjeta u svibnju i lipnju.
Često se koristi u travno-djetelinskim smjesama, rjeđe se sije sama. Na istoj parceli može ostati između 6 do 8 godina. Nedostatak joj je što bokori stariji od tri godine formiraju humke što otežava rad mehanizacije.
Najbolje joj odgovara ilovasto zemljište koje je ocjedito i s dovoljno vlage. Dobro podnosi sušu i niske temperature, a slabije golomrazicu u proljeće. Prilagodljiva je na različite klimatske i zemljišne uvjete. Izuzetno dobro reagira na gnojenje i navodnjavanje.
Zbog svoje osobine da podnosi slabiju sjenu često je nazivaju "trava za voćnjake". U njima se sije između redova voćnih stabala.
Preduvjet za uspješno uzgajanje ove travne vrste i dobre prinose je obrada zemljišta prije sjetve, a dodatni plus je gnojenje i navodnjavanje kada je potrebno. Najbolje uspijeva na parcelama gdje su joj prethodile mahunarke, okopavine i gdje je obavljeno gnojenje stajnjakom.
Sjetva se obavlja rano u proljeće, tijekom ožujka, ili u jesen, u rujnu. Količina sjemena za sjetvu se kreće oko 25kg/ha u čistom usjevu. Često se miješa s lucernom i to 5 do 6kg/h sjemena ježevice i 10 do 15kg lucerne.
Poslije sjetve obavezno je izvršiti valjanje kako bi sjeme ostvarilo što bolji kontakt sa zemljom.
Brzo se razvija i zbog toga se koristi za sjetvu na strmim terenima kako bi spriječila eroziju zemlje.
S vegetacijom kreće rano u proljeće i brzo se regenerira poslije ispaše i košnje. Odlična je za pašu, sijeno, sjenažu i silažu. Najveći prinos daje u drugoj ili trećoj godini. Kosi se prije cvjetanja, a najkasnije na početku klasanja. Odlaganjem kosidbe postaje gruba i gubi kvalitetu. Prinos zelene mase se kreće od 8 do 15t, a sadržaj proteina se kreće od 12 do 16 posto. Životinje je rado jedu.
Selekcionirano je više sorti. Krmne se odlikuju formiranjem više zelene mase, više listova. Za livade koje se kose birajte sorte koje kasnije stupaju u fazu cvjetanja, a za ispašu one koje kreću s razvojem rano u proljeće. Na kraškim i mediteranskim područjima preporučuju se varijeteti i vrste klupčaste oštrice koje bolje podnose uvjete na terenu.
Tagovi
Dactylis glomerata Oštrica Paša Sijeno Silaža Košnja
Autorica
Više [+]
Diplomirana inženjerka poljoprivrede s dugogodišnjim iskustvom u povrćarstvu, zaljubljenica u ekološku poljoprivredu i druge oblike alternativne poljoprivrede poput biodinamike i permakulture.
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentiraj!
Tradicionalnu europsku hranu ugrožavaju kukci, biljne alternative i meso iz laboratorija?
Mađarsko predsjedavanje Vijećem EU započelo je 1. srpnja i odmah se uhvatilo u koštac obrane europske kulinarske tradicije. Na inicijativu Budimpešte, danas će 27 minista...
Maja Celing Celić
prije 1 tjedan
Sanja, ali nitko nikoga ničime ne pritišće. Ta hrana je na tržištu kao i sve drugo. Hoćeš kupiti ili ne, stvar je kupca, odnosno ponude i potražnje. Više [+] Niti jedna hrana se ne zabranjuje, ne miče s polica, iako je loša za zdravlje. Uzmi samo gazirana pića, slatkiše, ultraprerađenu hranu (i životinjsku i biljnu), toliko toga je i dalje tu. Pa više je to ugrozilo tradicionalnu proizvodnju nego ovi noviteti. Pa danas će ljudi prije kupiti neku salamu u kojoj ima tko zna čega, nego šunku, kulen. Prije će kupiti kekse nego, ne znam, gužvaru od nekog domaćeg proizvođača. Prije će kupiti bogtepitakakav sirni namaz nego neki domaći sir iz svog kraja. Tako da, nema smisla od etiketiranja ove hrane. Umjesto da se energija i vrijeme troši na zabrane i prozivanje, treba smišljati načine kako pomoći domaćim proizvođačima, kako im olakšati proizvodnju, da dođu na tržište, da cijene budu prihvatljive kupcima. Ljudi će sigurno radije i dalje jesti čvarke umjesto crvčaka ako će ti čvarci biti po prihvatljivoj cijeni.
Agroklub® koristi internet kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Korištenjem stranica prihvaćate pravila privatnosti o kojima možete više saznati ovdje