Kako prepoznati kugu malih preživača?

Kuga malih preživača (KMP) nedavno se pojavila na farmi ovaca i koza kod Szentgyörgyvölgya susjednoj Mađarskoj, a oboljele životinje su dopremljene iz Rumunjske.

Ova bolest ubrzo se proširila na još dvije farme u naseljima u županiji Zala, Nagymétnekpuszt i Lenti. Upravo ova posljednja nalazi se u neposrednoj blizini hrvatske granice na samo 50-ak kilometara od mjesta Goričan u Međimurskoj županiji. Pa su se i u Hrvatskoj upalili alarmi za uzbunu.

Riječ je o vrlo opasnoj zaraznoj bolesti, objašnjava naša Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane. 

Epidemija kuge malih preživača sve bliže Hrvatskoj

Kuga malih preživača je akutna virusna bolest ovaca, osobito koza, koju karakterizira iznenadna pojava groznice, iscjedak iz nosa, znakovi oboljenja dišnog i probavnog sustava.

Može imati i smrtonosni ishod koji je češći kod koza. KMP uzrokuje virus iz porodice Paramyxoviridae, antigenski blizak virusu goveđe kuge.

Bolest se brzo širi 

Inače, goveda i svinje mogu oboljeti, no najčešće ne razvijaju klinički vidljivu bolest. Primarno se prenosi izravnim kontaktom između životinja, ali je virus moguće prenijeti i neizravnim putem, kontaminiranim predmetima i prijevoznim sredstvima.  

Na objektima gdje se drže ovce i koze potreban je pojačani oprez jer se bolest brzo širi.

Pri tome je obavezna prijava ovlaštenom veterinaru svaka promjena zdravstvenog stanja, pobačaja ili uginuća ovaca i koza.

Diferencijalna dijagnoza obuhvaća različite virusne, bakterijske i parazitarne bolesti, kao i trovanje, a to su: bolest plavog jezika, slinavka i šap, goveđa kuga, zarazni ektim, boginje ovaca i koza i trovanje mineralima.

Kuga malih preživača po prvi puta je identificirana početkom 1940.-ih u Obali Bjelokosti. U međuvremenu je registrirana u mnogim zemljama Afrike, Bliskog Istoka i Azije. Prošle godine je unutar Europske unije potvrđena u Rumunjskoj, Grčkoj i Bugarskoj. U Rumunjskoj je ukupno bilo 67 izbijanja bolesti, a posljednji slučaj je prijavljen 4. rujna 2024. godine.

U Grčkoj je potvrđeno ukupno 89 izbijanja, a posljednji je prijavljen 1. studenog 2024. godine, dok je u Bugarskoj potvrđen jedan slučaj bolesti.

Ove godine, (do 4. veljače) bolest je potvrđena na tri objekta u Mađarskoj, na području administrativne jedinice Zala.

Naputci Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane

U Upravi za veterinarstvo i sigurnost hrane navode kako se na zaraženim objektima moraju provoditi mjere u cilju imaju kontrole i sprječavanja daljnjeg širenja bolesti uključujući eutanaziju svih oboljelih životinja.

Zatim njihovo neškodljivo uklanjanje, provedbu preliminarnog čišćenja i dezinfekcije, uspostavu zone zaštite i zone nadziranja (3 i 10 km u krugu od zaraženih objekata) te druge mjere kontrole.

Kako bi se spriječila pojava ove bolesti, uzgajivači moraju osigurati zaštitu primarnih proizvoda od kontaminacija koje dolaze iz zraka, tla, vode, stočne hrane, gnojiva, veterinarsko-medicinskih proizvoda, sredstava za zaštitu bilja i biocida te zbog skladištenja, rukovanja i zbrinjavanja otpada.

U svim prostorijama i objektima koji se upotrebljavaju u primarnoj proizvodnji treba dezinficirati opremu, spremnike, sanduke, vozila i plovila. Koliko god je to moguće osiguravati čistoću životinja koje se upućuju na klanje i, prema potrebi, životinja namijenjenih proi­zvodnji.

Obavezno koristiti vodu za piće ili čistu vodu kad god je potrebno da bi se spriječila kontaminacija, te barem jednom godišnje provoditi analizu vode za piće namijenjene životinjama na objektu, a hranom mora rukovati educirano osoblje dobrog zdravlja.

Zatim je potrebno spriječiti da životinje i štetnici uzrokuju kontaminaciju, te sigurno skladištiti i oprezno rukovati otpadom i opasnim.

Prijaviti svaku sumnju na bolest 

Svakako i poduzeti mjere predostrožnosti pri uvođenju novih životinja uz obvezno prijavljivanje nadležnom tijelu sumnju na eventualno izbijanje bolesti.

Nužno je uzimati u obzir rezultate svih relevantnih analiza obavljenih na uzorcima koji su uzeti od životinja, kao i pravilno upotrebljavanje aditiva za hranu za životinje i veterinarsko-medicinske lijekove.

Najmanje tri godine treba čuvati evidencije o mjerama koje se poduzimaju radi kontrole opasnosti: o vrsti i podrijetlu hrane kojom su hranjene životinje, liječenjima, pojavama bolesti i rezultatima dijagnostičkih pretraga, izvješćima o obavljenim pregledima.

Provedba mjera biosigurnosti obavezna je i za prijevoznike životinja, veterinare, veterinarske inspektore te sve ostale osobe koje zbog prirode posla dolaze u kontakt sa životinjama.

Simptomi

Najčešći oblik bolesti je akutni, a karakterizira ga nagli porast tjelesne temperature od 40 do 41°C nakon inkubacije od 2 dana, pri čemu vrućica može trajati 3 do 5 dana. Zatim otežano kretanje i zaostajanje za stadom, depresija ili nemir, iscrpljenost, suhoća nosa, dlaka bez sjaja, kongestija sluznica očiju i usta te smanjen apetit.

Javlja se, navode, serozan, a zatim mukopurulentan iscjedak iz nosa i oka (u životinja koje prežive isti može trajati 14 dana), koji povremeno rezultira eksudatom koji se suši i pretvara u kraste koje začepljuju nosnice, a posljedično tome dolazi do poremećaja u disanju, bronhopneumonije, trbušnog disanja i produktivnog kašlja. U roku od 4 dana od pojave vrućice desni postaju hiperemične, a u usnoj šupljini nastaju erozivne lezije uz prekomjernu salivaciju. Česta je pojava nekrotičnog stomatitisa i gingivitisa s posljedičnim neugodnim zadahom te malenim nekrotičnim područjima na nosnoj sluznici.

Konjuktive su također hiperemične, a ponekada se javlja kataralni konjuktivitis. Prisutna je i teška dijareja s posljedičnom dehidracijom, a koja u kasnijem stadiju bolesti sadrži primjese krvi. U ženki se mogu uočiti erozije po sluznici vagine i vulve te pobačaj u gravidnih životinja.

Dehidracija, mršavost, otežano disanje, hipotermija i smrt mogu nastupiti u roku od 5 do 10 dana. 

Više pronađite ovdje.