Kako prepoznati bjesnoću?

Virus bjesnoće najčešće napada živčani sustav kod životinja. Nisu imune ni divlje, ni domaće životinje, a bolest se lako prenosi i na čovjeka i skoro uvijek završava smrću.

Prepoznati bolest i znati koja je najbolja prevencija, može vam pomoći da što bolje zaštitite svog psa. Ovo se posebno odnosi na ovčarske pse, koji čuvaju stoku od predatora poput lisica i vukova, koji su i najčešći prenositelji ove opake bolesti.

Kako se prenosi bjesnoća?

U čak 90% slučajeva - nositelji su divlje životinje. Najčešće se javlja kod lisica, rakuna, kojota, vukova, slijepih miševa. Mnogi smatraju da su štakori glavni prenositelji virusa, ali oni rijetko kad obolijevaju odnosno prenose bolest.

Ono što ohrabruje je podatak da domaće životinje, zbog cijepljenja, rijetko obolijevaju, ali ipak su za ljude i najveći rizik, jer su u čestom kontaktu s njima.

Oralno cjepivo je jedno od razloga zašto bjesnoće gotovo nema. Cjepivo se distribuira divljim životinjama ručno ili iz zraka (avionima ili helikopterima).

Bjesnoća se najčešće prenosi preko sline, kada nekog ugrize zaražena životinja. Virus se širi oganizmom i prvo zahvaća živčani sustav te ubrzo stiže do mozga. Vrijeme putovanja virusa od živaca do mozga je svega nekoliko tjedana, a u rijetkim slučajevima i nekoliko mjeseci.

Simptomi bjesnoće

Kako kod psa, tako i kod ostalih životinja, simptomi se javljaju onog trenutka kada virus dođe do mozga. Tada i slina postaje izvor zaraze. Psi, ali i ostale životinje koje su zaražene bjesnoćom, pokazuju promjene u ponašanju.

Ako je divlja životinja oboljela, počinje se ponašati kao pitoma i nema strah od ljudi. S druge strane, zaraženi psi djeluju uplašeno, uznemireno, ne slušaju i boje se vode. Zatim kreće slinjenje, gutanje biva otežano, psi dobivaju lošu koordinaciju pokreta i na kraju nastupa paraliza.

Ako sumnjate da je životinja oboljela od bjesnoće, najbolje je to utvrditi testovima koji se izvode tek nakon obdukcije. Psi i ostale životinje kod kojih se sumnja na ovu bolest, odmah se uspavaju. Nikada se ne kreće s liječenjem, zato što lijek za bjesnoću ne postoji!

Prevencija bjesnoće

Na svu sreću, bjesnoću je moguće spriječiti. Osnovna stvar je cijepljenje pasa protiv bjesnoće, a ovo se posebno odnosi na pse koji vrijeme provode u dvorištu ili na pašnjacima sa stadom. U veterinarskim ambulantama cjepivo mogu primiti konji, psi, mačke. Cjepivo protiv bjesnoće ima višestruke koristi: prvenstveno štiti psa od ugriza bijesnih divljih zvijeri, a zatim štiti i vas jer je samo cijepljen pas, siguran pas.

Ukoliko je moguće, pas bi trebao izbjegavati kontakt s divljim životinjama, a također ako imate seosko gospodarstvo ne držite kantu za smeće na "dohvat ruke" divljim životinjama.

Nemojte držati divlje životinje u domaćinstvu, čak ni ako je neka od njih povrijeđena. Nazovite veterinarsku službu, a oni će je zbrinuti na posebno mjesto.

Ukoliko vašeg psa ugrize divlja životinja, odmah potražite pomoć veterinara. Ako vas ugrize necijepljen pas ili divlja životinja, mjesto ugriza obavezno operite vodom i sapunom i odmah potražite pomoć liječnika.

Foto: Jake Plantowsky / Pinterest