Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Silaža i sjenaža
  • 07.04.2024. 07:30

Kako napraviti kvalitetnu travnu silažu i sjenažu?

Siliranje krme travnjaka dobra je alternativa spremanju sijena pogotovo u prvim i najbujnijim otkosima kada nema dovoljno lijepih i suhih dana za spremanje sijena

Foto: Depositphotos/zhaaks
  • 498
  • 30
  • 0

Hranidba ovaca i koza silažom, odnosno sjenažom općenito je sigurna, ali dolazi s određenim rizicima i izazovima. Kao i svi preživači, koze i ovce mogu probaviti fermentiranu hranu dosta dobro. Međutim, kao i kod svih krmiva, kvaliteta i hranjiva vrijednost, kao i cijena, trebali bi biti odlučujući čimbenici pri razmatranju korištenja ove krme, piše prof. dr. sc. Josip Leto stručnom članku  Sjenaža i silaža kao uzrok bolesti ovaca i koza, objavljenom u Zborniku predavanja 1. Dana hrvatskog stočarstva, u organizaciji HAPIH-a.  

Greške u pripremi i pogrešno rukovanje nakon siliranja može rezultirati opasnim proizvodom koji će loše djelovati na koze i ovce. Kao i kod svake krme, zrelost usjeva u trenutku košnje i proces pripreme ključni su za njegovu kvalitetu i hranjivu vrijednost. Siliranje krme travnjaka dobra je alternativa spremanju sijena pogotovo u prvim i najbujnijim otkosima kada nema dovoljno lijepih i suhih dana za spremanje sijena. 

Poljoprivrednici bi trebali minimizirati rizik od kontaminacije biljne mase tlom ili gnojivom prilikom siliranja krme s travnjaka, kao i oštećenje folije silirane mase jer to može imati negativan utjecaj na kvalitetu silaže i naknadno zdravlje i proizvodnost životinja, upozorava Leto. 

Prema sadržaju vlage se dijeli na tri klase: 

  1. visoko vlažna (neprovenuta) sadrži više od 70% vode (manje od 30% suhe tvari) 
  2. provenuta sadrži obično 60-70% vlage (30-40% ST) 
  3. nisko vlažna silaža ili vlažno sijeno, najčešće imenovana kao sjenaža sadrži između 40 i 60% vlage (40-60% ST). 

Tri kategorije opasnosti

Opasnosti za zdravlje životinja povezane sa silažom mogu se podijeliti u tri kategorije: 

  1. nepoželjni mikroorganizmi, npr. listerija, enterobakterije, klostridije i plijesni
  2. nepoželjne kemikalije, npr. toksini 
  3. prekomjerna kiselost i drugi metabolički poremećaji. 

Kontaminacija silaže/sjenaže tlom može rezultirati povećanom prisutnošću organizama kao što su: klostridije, koliformi, salmonela i listerija, što može imati potencijalne zdravstvene posljedice za životinje koje konzumira onečišćenu silažu, ali i za ljude.

Može se dugo čuvati

Postupak siliranja krme s travnjaka, jednostavno rečeno, kiseljenje je svježe, kvarljive, zelene mase, koja se ne može dugo čuvati, u kiselu masu kojom se mogu hraniti domaće životinje kroz cijelu hranidbenu sezonu. Proces se odvija pomoću anaerobnih bakterija koje normalno obitavaju na biljkama, a mogu se dodati i biološkim aditivima. Ove bakterije kao hranu koriste biljne šećere i proizvode kiseline koja konzerviraju biljni materijal i tako omogućuju čuvanje i korištenje silaže na duže razdoblje.

Zemlje zapadne Europe najveći dio suhe tvari proizvedene na travnjacima spreme u obliku silaže, navodi Leto te dodaje da se siliranjem zelene krme hranidbena vrijednost izvorne biljne mase ne mijenja puno. 

Degradacija hranjivih tvari pri siliranju manja je u odnosu na sijeno. Da bi silaža imala visoku hranidbenu vrijednost, mora biti pravilno napravljena i čuvana.

Bakterije mliječne kiseline, koje normalno obitavaju na biljkama, fermentiraju šećere iz biljnog soka i proizvode mliječnu kiselinu. Određena količina mliječne kiseline u silaži, smanjuje pH vrijednost, odnosno povećava kiselost, što je uvjet za konzerviranje biljne mase. Naime, kisela sredina, onemogućava procese kvarenja. Na sam proces utječe kemijski sastav biljaka koje se koriste u ove svrhe, prvenstveno sadržaj šećera. 

Koje se biljke lako, a koje teško siliraju? 

Biljne vrste se prema kemijskom sastavu i lakoći siliranja značajno razlikuju, piše Leto dodajući da se tako trave smatraju laganim za siliranje, za razliku od mahunarki kod kojih je ovaj proces teži.

To se može objasniti prirodnom sposobnošću biljne mase da se odupre zakiseljavanju, što je nepoželjna pojava u procesu siliranja. On zapravo predstavlja količinu mliječne kiseline koja je potrebna za postizanje kisele reakcije (pH oko 4). 

Postoje biljke kod kojih se u procesu degradacije, oslobađaju spojevi koji usporavaju snižavanje pH vrijednosti i zakiseljavanje sredine kao što su: dušični spojevi, organske kiseline, fosfati, sultati, nitrati i kloridi. Trave imaju manju količinu tvari koje usporavaju zakiseljavanje, dok ih mahunarke imaju više (dušične tvari, soli Ca i P), pa se zato teže siliraju. 

Proces počinje odmah nakon košnje 

U pokošenoj zelenoj krmi odmah se odvija proces razgradnje organske tvari, pa tako i složenih šećera na jednostavnije, a oni su neophodni za nesmetano odvijanje mliječno kiselinskog vrenja. 

U ovoj aerobnoj fazi koja započinje nakon košnje, traje tijekom provenjavanja, transporta i zbijanja biljne mase u silose, sve dok u zbijenoj masi ima kisika, aktivni su enzimi oslobođeni kidanjem (sjeckanjem, gnječenjem) biljnih stanica. Oni vrše hidrolizu bjelančevina na peptide i slobodne aminokiseline, a ugljikohidrate razgrađuju na jednostavne šećere. 

Ako je biljna masa u silosu dobro zbijena, a silos brzo i pravilno zatvoren, aerobne bakterije potroše sav kisik unutar 4-6 sati čime se stvaraju uvjeti za rast i razvoj anaerobnih bakterija. Za efikasan rad bakterija mliječno kiselinskog vrenja potrebno je osigurati anaerobne uvjete. U anaerobnim uvjetima oslobađa se sadržaj biljnih stanica, dolazi do brze razgradnje bjelančevina na aminokiseline, a ugljikohidrati se enzimatski razgrađuju na jednostavne šećere koji su hrana mikroorganizmima. 

Početak ove faze traje 2-3 dana, aktivni su anaerobni mikroorganizmi koji proizvode octenu, nešto mliječne kiseline, alkohol i CO2. Octena kiselina prva počinje snižavati pH silirane travne mase. Opadanje pH na oko 5 pogoduje rastu i razvoju bakterija mliječno kiselinskog vrenja. U ovom dijelu procesa može nastati i maslačna kiselina kao posljedica aktivnosti istoimenih bakterija unesenih s tlom. 

Veće količine maslačne kiseline mogu izazvati intenzivniju razgradnju bjelančevina i aminokiselina, a kao rezultat stvaraju se amini, koji su u većim količinama štetni. Drugi dio aktivne faze počinje kad pH padne ispod 5, kada dolazi do smanjenja aktivnosti bakterija octene kiseline, a istovremeno ubrzava aktivnost bakterija mliječno kiselinskog vrenja. One su aktivne 16-18 dana ili dok pH vrijednost ne padne na 3.4 - 4.2, što ovisi o karakteristikama biljnog materijala (sadržaju vlage biljne mase koja se silira, pufernom kapacitetu biljaka i sadržaju šećera). Kada se pH vrijednost spusti na tu razinu mliječna kiselina postaje dominantna u siliranoj masi i silaža postaje stabilna. 

Ako nema prozračivanja, ona može dugo ostati nepromijenjena, a najranije se može početi koristiti 28 dana od zatvaranja silosa ili bale. 

Biljna masa ne smije biti prevlažna

Pogodnost biljaka za siliranje određuje se prije svega na osnovu tzv. šećernog minimuma, što znači da u njima mora biti dovoljno topljivih šećera za nesmetanu fermentaciju. Općenito, za proizvodnju dovoljne količine mliječne kiseline, silirana biljna masa treba sadržavati minimalno 3-3,5 % (po nekim istraživanjima iznad 10 %) šećera u suhoj tvari. Ukoliko šećerni minimum nije zadovoljen, a biljna masa je prevlažna, stvaraju se uvjeti za razvoj klostridija, koje pretvaraju šećer u octenu kiselinu i alkohol, a bjelančevine u produkte truljenja. 

Trave u pravilu sadrže dovoljno vodotopljivih ugljikohidrata za uspješno siliranje (naročito talijanski i engleski ljulj) za razliku od mahunarka. Količina šećera se preko dana povećava u biljci, dok je noću niža, tako da bi košnju trebalo obaviti u popodnevnim satima, vodeći računa da ostane dovoljno vremena za provenjavanje. 

U kojem stadiju razvoja kositi travnjake? 

Mlađe biljke imaju više topljivih šećera, te su pogodnije za siliranje od zrelijih. Međutim, istovremeno treba voditi računa i o sadržaju suhe tvari. Ukoliko se biljke kose u mlađim fazama rasta, zbog većeg sadržaja vode dolazi do gubitaka hranjivih tvari ocjeđivanjem silažnog soka. Za najkvalitetniju silažu višegodišnje trave treba kositi od kasnog vegetativnog stadija do trenutka kad je cvat zamotana u rukavcu zadnjeg lista (neposredno pred pojavu cvata na vidjelo).

Sitnozrne mahunarke (lucerna, crvena djetelina) se kose u stadijima punog pupanja (lucerna u prvom otkosu) do početka cvatnje (20 - 30 % procvalih biljaka). 

Vrijeme košnje mahunarki za silažu treba malo produžiti u odnosu na optimalnu fazu razvoja za sijeno (oko 10 % procvalih biljaka), zbog većeg sadržaja suhe tvari, pa samim time i veće koncentracije šećera što povoljno utječe na fermentaciju. 

Provenjavanje pokošene mase

Sadržaj vode značajno utječe na kakvoću siliranja. Optimalna količina vode pri kojoj nastupa razvoj bakterija mliječne kiseline je 70 % (30 % suhe tvari). Snižavanje količine vode u pokošenoj masi, tj., povećanjem količine suhe tvari postiže se provenjavanjem pokošene mase na 65-70 % vlage, pa čak i nešto niže. 

Što je vrijeme sunčanije i toplije treba manje vremena za provenjavanje. U prvom otkosu je to najčešće jedan dan, a u vrućim ljetnim mjesecima dovoljno je par sati do najviše pola dana. U slučaju jačeg provenjavanja dobijemo sušniji materijal koji se teže zbija i silira. 

Ova se radnja obavlja višekratnim rastresanjem pokošene biljne mase odmah poslije košnje, a dobro provenuta biljna masa pobijeli s obje strane. 

Dužina sjeckanja 

Posebnu pozornost treba posvetiti dužini sjeckanja, koja ovisi, kako o biljnoj vrsti, tako i o vrsti životinja za koju spremamo silažu. Biljne vrste sa šupljom stabljikom (trave), sjeckaju se na manju dužinu, u odnosu na biljke sa ispunjenom stabljikom. 

Dužina sječke namijenjene govedima može biti duža, u odnosu na silažu za ovce. Sitnije sjeckanje biljnog materijala omogućava lakše spremanje, a pospješuje i njenu kakvoću. U takvoj se silaži lakše postiže optimalna pH vrijednost, veća je koncentracija mliječne kiseline, a manji je udio ostalih organskih kiselina, koje u većim količinama nisu poželjne. 

Duljina sjeckanja biljne mase travnjaka za siliranje u horizontalne silose je obično 2-4 cm, a za valjkaste bale 6-12 cm radi lakšeg formiranja bala u bubnju preše, dobrog zbijanja, te sprječavanja deformacija bala i oštećenja plastične folije.  


Tagovi

Silaža Sjenaža Siliranje travnjaka Hrandiba ovaca Hranidba koza Hranidba silažom


Autorica

Maja Celing Celić

Više [+]

Hobi vrtlarica i zaljubljenica u prirodu s dugogodišnjim iskustvom u novinarstvu. Urednica je portala Agroklub.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Prve. Sitne, ali mirisne 🥰