Kad doživite govedarstvo u Italiji jasno vam je zašto tu životinju u svijetu zovu blago

S vrijednošću proizvodnje od 10 milijardi eura, ali i čak 40 milijardi ako se obzir uzima i prerađivački sektor, više od 150.000 zaposlenih i oko 140.000 tvrtki, stočarstvo je jedan od glavnih stupova talijanske poljoprivrede. Tu leži i činjenica da je ova zemlja jaka u poljoprivredi. Proizvede sirovinu, a i onda sama preradi u finalni proizvod. 

Čak tri dvorane ovogodišnje Fieragricole u Veroni posvećene su ne samo stočarstvu već i naprednim tehnologijama za dobrobit životinja, precizan uzgoj, ali više nego ikada i smanjenja utjecaja na okoliš. Hrana za životinje i obnovljiva energija također su u fokusu zanimanja poduzetnika. Bioplin, biometan i fotonaponska proizvodnja struje isto se počela svrstavati u ovaj sektor.

Čak 500 primjeraka stoke bilo je izloženo i prikazano na sajmu. Održano je 20. izdanje European Open Holstein i Red Holstein Show, a sve u organizaciji Nacionalne asocijacije talijanskih uzgajivača frizijske, švicarske smeđe krave jerseyja. U areni hale 10 prodefiliralo je s njihovim vlasnicima pred komisijom više od 220 krava Holstein, Red Holstein i Jersey pasmina. Finale u petak je posebno bilo zanimljivo jer na neki način je to međusobni sraz talijanskih i austrijskih uzgajivača.

U subotu je publiku privukao 53. National Swiss Brown Show i Nacionalno talijansko natjecanje Swiss Brown, na kojem je sudjelovalo 200 krava iz Italije, Španjolske i Austrije. Iako je vidljivo i po našim fotografijama da je govedarstvu bilo u središtu zbivanja, svoj prostor za izložbe imali su i peradari, uzgajivači svinja te ovaca i koza.

Mladi angažirani oko životinja 

Posebno nas je oduševila večer pred samo ocjenjivanje. Gotovo isključivo mladi, djeca i rodbina uzgajivača pokraj svojih krava čekaju da se izbalegaju. Da ih operu, ošišaju, očiste i spreme za sutrašnji nastup u areni. Taj veliki broj mladih koji rade, uz to se druže i zabavljaju su vjerojatno i ključ uspjeha talijanske poljoprivrede. Zemlja je to u kojoj se cijeni rad. Gdje nije sramota raditi, biti seljak, poljoprivrednik, biti dijete poljoprivrednika. Oni su ponosni što zamjenjuju roditelje na sajmu, ponosni na uspjeh svojih obitelji u uzgoju krava, svinja i druge stoke. S nekima smo i porazgovarali.

Marija ima 20 godina. Iz jednog malog mjesta je kod Udina, studira prehrambenu tehnologiju u Bologni, a ovdje je tradicionalno svake dvije godine. Ispričala nam je to dok je čekala da pokupi balegu pa spremi i kravu. Prethodno je nahranila njih četiri.

Kristinu smo pak zaustavili dok je svoju kravu vodila s pranja. Ima 26 godina, inače radi u trgovini u svom gradiću, a životinja je s farme njezinog djede. Glava obitelji, djeda, je kaže doma na farmi i doći će sutradan na dan same ocjene. Ali ona će ju izvesti pred komisiju. Djed ima 30-tak krava u mužnji i samo on živi isključivo od farme. Svi drugi u obitelji rade nešto drugo, a pomažu mu u slobodno vrijeme. Pietro, ili Petar. Nisam ga razumio. Sa svojim prijateljem Benom uređuje papke goveda. Inače je obojici to posao i u svom kraju, u okolici Ravene, imaju ugovoreno održavanje papaka. Također su iz poljoprivrednih obitelji, ali ne stočarskih. Njihove se bave voćarstvom. No, kaže ovdje su besplatno i rade da bi krave njihovih partnera bile što bolje pripremljene za ocjenu.

Na nesumnjivo izazovnom putu prema ekološkoj tranziciji, stočarstvo je krenulo putem održivosti prije nekog vremena. U usporedbi s 1990., talijansko stočarstvo smanjilo je emisije za 12% i u usporedbi s 1970., tamošnje su farme smanjile emisije metana, glavnog stakleničkog plina za 40 posto, rečeno je na jednoj od konferencija održanih na sajmu.

Dobrobit životinja na prvom mjestu 

Tijekom godina i u Italiji, a i u drugim zemljama narasla je svijest prema zelenoj tranziciji i sve većoj upotrebi organskog gnoja za poboljšanje plodnosti tla. Moramo istaknuti i da je na izložbenom prostoru ove godine bilo zamjetno više tvrtki koja daju rješenja u poboljšanju dobrobiti životinja kako bi se osiguralo više prostora za životinje, inovacije i poboljšanja sustava higijene, režima svjetla i temperature posebno u svinjogojstvu i peradarstvu, te izmjenu zraka u objektima i daleko veću dostupnost vode i hranilišta u cilju smanjenja bolesti i poticanja povećanja produktivnosti.

Sami nazivi različitih foruma, konferencija i predavanja pokazuju da su teme slične kao i kod nas. Primjerice o agroenergetskom iskorištenju u svinjogojstvu, zatim “Ekološka poljoprivredna i stočarska proizvodnja u svjetlu nove europske regulative 848/2018”, a dosta zanimanja i za "Mlijeko: samodostatnost, ali i trošak". Zatim rasprava "Govedarstvo i nova zajednička poljoprivredna politika”. Zanimljivo predavanje održano je i o budućnosti limuzinske pasmine koja je veoma popularna u Italiji.

Nekako je mlijeko u prvom planu pa je tako održana i konferencija “Milk Day Edagricole: kako mliječna proizvodnja traži održiviju proizvodnju”. To je samo dio ponuđenih tema kojima su mogli prisustvovati i izlagači i posjetitelji.

Udruženi u zadruge 

Nema potrebe govoriti imena raznoraznih pobjednika, zlatnih, srebrnih i slično jer nam gotovo ništa ne znače. Ali probajmo ovim tekstom i fotografijama dočarati snagu talijanskog stočarstva, posebice govedarstva i kako ono opstaje i kada je dobro stanje na tržištu mliječnih proizvoda, a i kada je loše. Iako ni oni nisu zadovoljni cijenom mlijeka i ulaznih troškova nekako baš i ne odustaju lako. Čini mi se, mojom subjektivnom procjenom, da kod njih ipak prevladavaju farme od 30 do 100 mliječnih krava i da one vjerojatno lakše trpe stresove na tržište.

Međutim, nailazim i na činjenicu da su udruženi u zadruge, a te zadruge imaju vlasništvo i nad lokalnim mljekarama čime sami proizvođači imaju utjecaj na formiranje cijene mlijeka. No, o tom ćemo nekom drugom prilikom.