Junad hrane zdravom hranom s vlastitih oranica i livada

Da se plug nije pokvario, poljoprivredno gospodarstvo Alena Bana iz Prugovca, nedaleko Đurđevca, moglo je staviti točku na ovogodišnje radove na polju. Ovako, preostalo im je još izorati nekoliko hektara zemlje. Prije četrdesetak godina, kao i sve obitelji u ovom poljoprivredi, orijentiranom dijelu Podravine i Alenovi djed Ivan te baka Margareta držali su nekoliko krava i svinja te imali nešto zemlje, od čega su živjeli.

Nakon što su 90-ih godina prošloga stoljeća upravljanje gospodarstvom preuzeli Alenov otac Martin i majka Anđelka, započeli su toviti junad za tamošnju Poljoprivrednu zadrugu, a posao je nastavila i treća generacije obitelji Ban. Jedino što sadašnji nositelj OPG-a, Alen, mora itekako dobro razmisliti kome će prodati stoku.

Teladi je kod nas jako malo pa je moraju uvoziti

"Tovimo isključivo mušku junad i njihov broj na farmi varira od 100 do 130 grla. Na četrdesetak hektara vlastite zemlje proizvodimo hranu za stoku, prvenstveno kukuruz, tritikal te djetelinsko travne smjese. Stoku prodajemo na domaćem tržištu, živu, a po potrebi, u suradnji s partnerima i kao meso.

Nakon što otkupimo svu telad koju imaju ovdašnji mali stočari, dio jednostavno moramo uvesti iz inozemstva, jer stočni fond je u Hrvatskoj uništen. Stoke je gotovo nestalo. Drugi veliki problem je u činjenici da, nakon što je "Podravka“ prije nekoliko godina zatvorila svoju klaonicu u Koprivnici, mi u ovom dijelu Hrvatske nemamo gdje predati stoku na klanje, već je moramo odvoziti do klaonica udaljenih i više od 100-ak kilometara", priča nam Alen Ban.

Osvrnemo li se pet godina unatrag, što se govedarstva tiče, članovi obitelji Ban ističu kako svaka promjena, ukoliko do nje i dođe, jest promjena na gore.

Meso prodaju samo onima koji odmah plaćaju

"Ne surađujemo s trgovačkim lancima, jednostavno to je danas preveliki rizik, već junetinu prodajemo hotelskim lancima i ugostiteljskim objektima, duž naše obale. Trenutna cijena kreće se od 13,00 do 15,00 kuna po kilogramu i ona nije ne znam kako velika, no ovakav način poslovanja nam je sigurniji. Nažalost, s velikom sigurnošću možemo pretpostaviti da će meso u našoj zemlji biti sve skuplje. Možda mnogi nisu svjesni, no mi u Hrvatskoj još možemo biti zadovoljni što imamo mogućnosti nabave mesa od stoke koja je hranjena hranom proizvodenom na našim poljima, dakle nema tu GMO-a, jer je u Hrvatskoj zabranjen. Tako i mi, kad vozimo stoku na klanje, klaonici moramo priložiti tzv. potvrdu o hranidbenom lancu kojim garantiramo da junad nismo hranili ničim osim zdravom hranom s naših oranica i livada", ističe ovaj podravski stočar.

Kakve sve proizvode nudi podravska obitelj Ban, pogledajte i na web stranici ovog vrijednog gospodarstva: http://www.opg-alen-ban.hr/

Tritikal odnosno pšenoraž ima važno mjestu u prehrani junadi na farmi obitelji Ban. Možda bi još bolji izbor bio ječam, no na ovome području ta žitarica ne uspjeva dobro.

"Kukuruz je ovdje dugo bio monokultura i oranice jednostavno još nismo uspjeli prilagoditi ječmu. Ako ga posijemo, počinje žutjeti i ne daje puni rod. Osim oranica s kukuruzom i tritikalom, imamo i livade s djetelinsko travnim smjesama. Pri radovima na polju puno mi pomaže 15-godišnji sin Ilija, koji već odavno pokazuje interes za poljoprivredu i trenutno ide u prvi razred Srednje škole "Stjepana Sulimanca“ u Pitomači, smjer poljoprivredni gospodarstvenik. Mlađi sin Andrija je u sedmom osnovne i još nije odlučio što će dalje. Na farmi radi i majka Anđelka, pomogne još i otac, tako da zajedno uspijemo obaviti sve. Naravno, nemamo slobodnih dana, evo i sad je nedjelja, a mi ćemo nakon ovog razgovora otići u štalu", kaže Alen Ban.

Ovaj se OPG nije do sada prijavljivao na natječaj niti za jednu mjeru, budući da im je, kako kažu, veliki problem nesređeno vlasništvo i posjedništvo poljoprivrednih površina, pa se nadaju kako će jednom i na ovom području početi katastarske izmjere. Osim stočarstvom i ratarstvom, obitelj Ban se bavi i vinogradarstvom te vinarstvom. Posjeduju dva hektara vinograda sa 6000 trsova sauvignona, chardonnaya, kernera, graševine te moslavca. Na godinu proizvedu između 10 i 14 tisuća litara bijelog, stolnog vina.

U vinogradarstvu pokušavaju što više koristiti pravila biodinamike

"Vinogradi se nalaze na lokacijama Sekilji i Trnice. Pješčano tlo na kojima uzgajamo našu lozu daje vinima osebujnost arome i neponovljiv buke, što nam na domaćim i stranim izložbama vina donosi najviša odličja. No zbog takvog toplog tla, ovdje berba počinje već početkom rujna. Većina proizvodnje otpada na mješavinu sorti "Ban“,a također njegujemo i vrhunski Kerner te Sauvignon. Vino distribuiramo po ugostiteljskim objektima diljem Podravine i okolice. U vinogradu ne upotrebljavam puno kemijskih sredstava niti umjetnih gnojiva, već ga prihranjujemo humusom koji sami proizvodimo.

Primjerice, juneći gnoj ostavimo na trune 2-3 godine. Sve se više okrećemo biodinamici i Lenz Moserovim sistemom suživota vinove loze i ostalih biljaka. Pri tome je najpoželjnija djetelina, jer iz zraka lovi dušik i prenosi u zemlju, zatim preslica koju mi tu u Podravini zovemo voščenka te uljana repica i ljulj. Zapravo trebalo bi ostaviti one biljke odnosno trave koje same izrastu, no ako to napravite pojavit će se i invazivne vrste, pa opet neće biti dobro. Ovakvom smo kombinacijom za sada zadovoljni i trudimo se usvojiti još više novih znanja vezanih za biodinamiku u vinogradu", kaže Alen.

Ovo gospodarstvo posjeduje svu potrebnu mehanizaciju, među kojima su šestoredni silokombajn, pet traktora, cisterna kapaciteta 8400 litara, mještalica hrane i razni drugi strojevi. U planu im je nabava podrivača te kombinirke. Razmišljaju i o proširenju farme te izgradnji vinarije, a hoće li i kada krenuti u te investicije, ovisi prije svega o daljnjem stanju u hrvatskom agraru.

Foto: Sandra Špoljar i OPG Ban